Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Host Nikola, Nicholaum Thomas Host

Host NikolaRođen: Rijeka, 15. (6.?) prosinca 1761
Umro: Beč, palača Schönbrunn, 13. siječnja 1834.

Nicholaum Nicholas Thomas Host se rodio u Rijeci 1761. Radio je kao dvorski liječnik cara Svetog rimskog carstva Franje II.. Bio je osnivač i prvi direktor botaničkog vrta "Hostov vrt" (Host'scher Garten) kraj palače Belvedere u Beču. Njime je upravljao do svoje smrti 1834. Njegov herbarij čuva se u Nature Muzej (Naturhistorisches Museum Wien) u Beču. Po njemu je nazvan i rod bljaka Hosta.

Isusovačku gimnaziju završio u Rijeci. Botaniku je zavolio već za školovanja i prvi opisao floru Kastavštine i njezine okolice.
Studij medicine i botanike upisao 1782. na Sveučilištu u Beču, gdje je 1787. promoviran u doktora medicine. Car i kralj Franjo II., znan i kao "Car Cvijeća", imenovao ga je svojim osobnim liječnikom i pomogao mu da osnuje botanički vrt u Belvederu u Beču.

Kao mladić, Host je napravio niz botaničkih ekspedicija, obično u društvu svog bliskog prijatelja, botaničara Josepha Franza von Jacquina (1766-1839), sina slavnog "austrijskog Linnaeusa" Nikolausa Josepha Freiherra von Jacquina (1727 - 1817). Njihova putovanja odvela su ih u mnoge dijelove Austrije, uključujući Iliriju i Tirol, pa dalje u Mađarsku i Hrvatsku. Neke od zbirki prikupljenih na tim ekspedicijama uvrštene su u Vrt za austrijske biljke.

Godine 1792. postao je carski vijećnik i bliski pouzdanik cara Franje II. Host je predložio caru da napravi botanički vrt. Car, kao veliki ljubitelj botanike, složio se sa tom idejom, dodjelio mu je područje oko dvorca Belvedere u Beču, nazvao ga je "Flora austriaca viva", u nekadašnjem vrtu princa Eugena. U tom vrtu, koji se od 1793. nazivao i "k. k. botanischer Garten im Belvedere", car je htio da se uzgajaju samo one biljke koje su samonikle u Austrijskoj monarhiji. Kao ravnatelj vrta (1793.-1834.), Synopsis Plantarium, Nikola HostHost je isprva stvorio vrt s drvećem i ljekovitim vrtom i dizajnirao ga biljkama iz svoje privatne zbirke. Host je biljnu raznolikost kasnije obogatio vrstama koje je otkrio na brojnim botaničkim ekskurzijama Monarhijom i donio u Beč. Velik dio tih biljaka došao je iz Tirola, Štajerske.
Host se stoga smatra utemeljiteljem najstarijeg alpskog vrta na svijetu. Vrt je uspješno vodio 41 godinu, uz to predavao botaniku na Kollégium Tereziánumu, a pročuo se i kao liječnik koji je liječio biljem i biljnim lijekovima. Bio jedan od najuglednijih prirodoslovaca svog vremena.

Napisao je nekoliko važnih knjiga iz podračja botanike. Godine 1812. Leopold Trattinnick nazvao je azijski rod biljaka znanstvenim imenom "Hosta". Tek je 1905. valjanost naziva za ovaj rod potvrđena na međunarodnom botaničkom kongresu u Beču. Za života Thomasa Hosta bile su poznate samo tri vrste iz ovog roda, a danas postoji više od 40 opisanih vrsta.

Objavio je nekoliko botaničkih stručnih knjiga, čija je pojava u profesionalnom svijetu izazvala senzaciju.
Četiri godine nakon osnivanja vrta, 1797., Host je objavio svoj "Synopsis plantarum in Austria provinciisque adjacentibus sponte crescentium" u kojem je opisao niz novih vrsta. Uslijedilo je njegovo glavno djelo, četiri sveska "Icones et descriptions graminum austriacorum" koje se velikim djelom oslanja na biljke svoga vrta, objavljeno u godinama 1801.-1809. Ovu veličanstvenu knjigu o travama srednje Europe ilustrirao je umjetnik Johann Ibmayer i posvetio ju je caru. U botaničkoj literaturi značajne su još dvije publikacije Hosta. To su bili "Salix" (1828.), svezak o vrbama austrijskih pokrajina, i "Flora austriaca", dva sveska (1827.-1831.). Posebnu važnost u potonjem radu imali su opisi Flora Austriaca, Nikola Hostmalo poznatih biljaka iz Istre i Dalmacije.

Kao član mnogih učenih društava, Host je bio u kontaktu s poznatim botaničarima kao što su Leopold Trattinick (26. svibnja 1764. – 24. siječnja 1849.), Pal Kitaibel (3. veljače 1757. – 13. prosinca 1817.) i Friedrich Martin Josef Welwitsch (25. veljače 1806. – 20. listopada 1872.).
Od 1799. do 1804. predavao je na Terezijanskoj viteškoj akademiji. I cara Franju II., koji se jako zanimao za zbotaniku, Host je podučavao tijekom svojih ljetnih boravaka na Dunavu. Za carevu mlađu braću, nadvojvode Ivana, Antona i Rainera, po Hostovom savjetu, u parku Schönbrunn - u šumi između Gloriette i Fazanskog vrta - uređen je nastavni vrt po Linneovom sustavu.
Oko 1865. Nadvojvodina zbirka alpskog bilja prebačena je u Belvedere i činila je osnovu današnjeg alpskog vrta koji se nalazi neposredno uz vrt domaćina.

Godine 1823. Grad Rijeka imenovao ga je plemićem-savjetnikom, a 1828. dodijelio mu naslov "capitaneus civilis" - civilni kapetan. Jedan od najstarijih parkova u Rijeci, Park Nikole Hosta, nosi njegovo ime.

Preminuo je u dvorcu Schönbrunn u Beču (Donja Austrija) 1834. gdje je i pokopan

Dana 21. 5. 2016. Hrvatska akademska zajednica u Austriji u suradnji sa Saveznim vrtovima i Botaničkim vrtom Sveučilišta u Beču svečano je otkrila reprezentativnu spomen-ploču Nikolausu Thomasu Hostu (Nikoli Tomi Hostu ) u Alpskom vrtu dvorca Belvedere u Beču. Tako je nakon 183 godine ovome vrhunskom liječniku i botaničaru na dostojanstven način ukazano poštovanje ali i dati poticaj hrvatskim znanstvenicima za budućnost.

Spomen ploča Nikoli Tomi Hostu (1761.-1843.)
Spomen ploča Nikoli Tomi Hostu (1761.-1843.)

1996. godine Gradsko vijeće Grada Rijeke preimenovalo je park na južnoj padini Belvedera, u podnožju Kozalskog brijega, koji se do tada zvao Park vladimira Nazora, u Park Nikole Hosta.
Park Nikole Hosta1882. godine, nadvojvoda Josip i njegova supruga Klotilda, dolaze živjeti u Rijeku jer nisu bili poželjni u Beču pa je diskretno zamoljen da se makne u ugarski dio Monarhije. On je to i učinio, a za svoj dom izabrao je Rijeku. Nadvojvoda se smjestio u nekadašnjoj vili baruna Vranyczanyja.Početkom 18. stoljeća vila je pripadala riječkom patriciju Mihovilu Androchi. Vila je mijenjala nekoliko vlasnika, da bi je 1803. godine kupio Andrija Ljudevit Adamić. Nakon njega prelazi u vlasništvo engleskog konzula u Rijeci Johna Learda, zatim riječkog gradonačelnika Giovannia Ciotte i na kraju baruna Vranyczanyja. U drugoj polovici 19. st. vilu je otkupio nadvojvoda Josip, pa se nazivala i Josipova vila (Villa Giuseppe). Nadvojvoda Josip ovdje je podigao predivan botanički vrt, jedan od najljepših na sjevernom Jadranu. Uz Park Mlaka, Park Nikole Hosta jedan je od najstarijih u Rijeci.
Nadvojvoda Josip bio je vrhunski botaničar i zato ne treba čuditi što je njegov park veličine 52.700 m2 bio jedan od najljepših ukrasa grada! Park se smjestio na kamenitom terenu i na nekoliko nivoa. U njemu su svoje mjesto našle različite skulpture, fontane i naravno, egzotične biljke koje su mu donosili pomorci brodarskih kompanija "Adria" i "Ungaro-Croata".
Nadvojvoda je bio narodski čovijek koji nije pazio na dvorsku etiketu i često je silazio među narod, kupovao na riječkoj placi i šetao gradskim Korzom. Upravo zato su ga Riječani i voljeli i jednostavno zvali - sior Prinzipe (gospodin Princ).
Sior Prinzipe je umro 1905., a 1916. njegovu palaču sve skupa sa parkom otkupila je "Riječka banka i štedionica", čime je praktički sve ostalo gradu Rijeci. Između dva svjetska rata vila dobiva naziv Vila kraljice Margerite i u njoj su smješteni Gradski arhiv i Gradski muzej.
U razdoblju od 1. svibnja 1947. do 1962. godine u jednom dijelu parka bio je smješten i mali zoološki vrt.

 

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

 

O Rijeci na engleskom jeziku
Riječka povijest općenito

Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
Povijest Rijeke od 1500 do 1600
Povijest Rijeke od 1625 do 1650
Povijest Rijeke od 1675 do 1700
Povijest Rijeke od 1725 do 1750
Povijest Rijeke od 1775 do 1800
Povijest Rijeke od 1825 do 1850
Povijest Rijeke od 1875 do 1900
Povijest Rijeke od 1925 do 1950
Povijest Rijeke od 1975 do 2000
Povijest Rijeke od 2015 do Danas
Rijeka, razni događaji i ostalo

Riječka vlast kroz stoljeća
Riječki grbovi i zastave (heraldika)

Povijest Rijeke od 1400 do 1500
Povijest Rijeke od 1600 do 1625
Povijest Rijeke od 1650 do 1675
Povijest Rijeke od 1700 do 1725
Povijest Rijeke od 1750 do 1775
Povijest Rijeke od 1800 do 1825
Povijest Rijeke od 1850 do 1875
Povijest Rijeke od 1900 do 1925
Povijest Rijeke od 1950 do 1975
Povijest Rijeke od 2000 do 2015

Riječke Biografije
History of Racing, Preluk - Opatija - Rijeka

 

Na vrh stranice