Rijeka, Croatia
Loading


The links above provide you a way back to main part of the dictionary. Pages Preluk and Rijeka are only the add to my site, to give you some information about me, and some interesting facts about my home town and an old racing track only few kilometers from Rijeka. Rijeka has a great history organizing races almost a century ago.


RIP Angel Nieto
Ángel Nieto Roldán (25 January 1947 – 3 August 2017) Spanish motorcycling giant has died in hospital in Ibiza, aged 70 from brain damage sustained in traffic accident when a car hit his quad bike on July 26. The 13-time World Champion – whose superstition always referred to his titles as 12+1 – was a MotoGP Legend and a key figure in establishing Spain as a world-beating force in Grand Prix motorcycle racing. 90 Grand Prix victories (4 of them on the racing tracks Preluk and Grobnik in my Croatia), 139 podiums (11 of them on the racing tracks Preluk and Grobnik in Croatia), 34 poles, 13 World Championship wins (7 x 125cc and 6 x 50cc). DEP maestro Ángel Nieto! Descansa en paz, leyenda.


 

riječki dvoglavi orao

Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Kronologija riječke povijesti kako je ovdje predstavljena ne pomaže nam mnogo u uvidu u dramatičnost situacije koja se na riječkom području odvijala  tokom njene bogate i raznolike povijesti. Brojevi godina hladni su i bezlični. Oni nam otkrivaju samo kada se nešto zbilo, ne i životnu situaciju tog trenutka. Da bi čovjek sebi mogao predstaviti tu dramu, uvijek je preporuka da se u ruke uhvati dobra povijesna knjiga koja će to bolje predstaviti i opisati. Ova kronologija može poslužiti kao referenca i podsjetnik.
Kao i u svakom ovakvom poslu koji obuhvaća na desetine tisuća podataka moguće su poneke pogreške, pa stoga pozivam one koji to primjete i imaju relevantne podatke koji ukazuju na pogrešku, da mi se jave na moju e-mail adresu.

 

Povijest grada Rijeke (2015. do danas)

Kolinda Grabar Kitarović2015. 11. Sječnja Hrvatska je birala predsjednika, a na glasačkim listićima bila su ponuđena dva imena: Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović (slika desno). Na veoma izjednačenim izborima pobjedila je Kolinda Grabar - Kitarović s 50,74 posto osvojenih glasova, dok aktualni predsjednik Josipović osvaja 49,26 posto glasova. HDZ-ova kandidatkinja je pobjedu i najbolje rezultate ostvarila u Ličko-senjskoj županiji (67,11 %), zatim u Splitsko-dalmatinskoj (62,12 %), Brodsko-posavskoj (59,59 %), Vukovarsko-srijemskoj (59,49 %), Šibensko-kninskoj (59,07 %), Zadarskoj (58,54 %), Dubrovačko-neretvanskoj županiji (57,97 %), Požeško-slavonskoj (56,37 %), Karlovačkoj (55,87 %), Sisačko-moslavačkoj (53,72 %), Virovitičko-podravskoj i Osječkoj (53,50 %) i Zagrebačkoj županiji (51,49%). Za SDP-ovog kandidata Rezultati predsjedničkih izbora 2015Josipovića su i u drugom krugu većinom glasovali u Varaždinskoj županiji (64,23 %), Koprivničko-križevačkoj (53,43 %), Krapinsko-zagorskoj (52,95 %), Primorsko-goranskoj (61,67 %), Međimurskoj (72,60 %) te u Istarskoj gdje je ostvario najbolji rezultata osvojivši čak 79,47 posto glasova (slika ljevo, crveno - Josipović, plavo - Kolinda). (Izvor: Hina) Kolinda Grabar Kitarović rođena je u mjestu Lubarska na Grobniku 29. Travnja 1968. godine. Po završetku osnovne škole u Donjem Jelenju, upisala je gimnaziju u Rijeci, a nakon tri godine srednjoškolsko školovanje nastavila je u SAD-u u Los Alamosu, New Mexico u sklopu učeničke razmjene. Po povratku u Hrvatsku upisuje engleski i španjolski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je 1993. godine. Tijekom studiranja upoznala je i svog supruga Jakova. Po završetku studija učlanila se i u Hrvatsku demokratsku zajednicu. Stekla je magisterij iz područja političkih znanosti, nakon čega je postala savjetnica u ministarstvu. Od 2003. obnašala je dužnost ministrice europskih integracija, a kada su 2005. dva ministarstva spojena postala je ministrica vanjskih poslova i europskih integracija i na funkciji ostala do 2008. Od 2008. do 2011. bila je na dužnosti veleposlanice Republike Hrvatske u Sjedinjenim Američkim Državama. Od Srpnja 2011. vršila je dužnost pomoćnice glavnog tajnika NATO-a za Studentski dom na Trsatujavnu diplomaciju. (Izvor: wikipedija > Kolinda Grabar Kitarović, Novi List, Grabar Kitarović pobijedila s 32 tisuće glasova prednosti, Objavljeno: 12. siječanj 2015., Također: 24sata.hr, Kolinda je pobjednica izbora: ..., 12.01.2015.)
2015. 14. Siječnja Na studentskom kampusu na Trsatu počinje izgradnja novog studentskog doma (slika ljevo). Investicija je vrijedna oko 150 milijuna kuna. Tri objekta s ukupno 650 ležajeva gradit će splitska tvrtka Lavčević, a obuhvaća i izgradnju prateće infrastrukture, šetnica te opremanje smještajnih objekata. Rok izgradnje je 500 dana, a izgradnja ta tri objekta prve faze stajati oko 150 milijuna kuna. Gradnja sva tri paviljona financira se iz europskih strukturnih fondova, a istovremeno s gradnjom prve faze studentskog smještaja priprema se dokumentacija za drugu fazu gradnje, koja će se također financirati iz europskih strukturnih fondova, koja podrazumijeva sedam do osam objekata koji će imati više od dvije tisuće ležajeva. (Novi List, Ingrid Šestan Kučić: Strojevi stižu u Kampus ..., 14. siječanj 2015., Također: Fiuman.hr, Kreće izgradnja novog studentskog doma na Trsatu)
2015. 05. Ožujka Primorje se obrušila prva "marčana" bura koja je u Rijeci na mahove puhala brzinom i do 110 kilometara na sat, izazvala je velike probleme u prometu te oštećenja na objektima i stablima. Bura je iščupala i brojne prometne znakove, oštetila desetke automobila, stvarala probleme i zastoje u prometu. Na nedavno useljenim POS-ovim stanovima na Hostovom bregu orkanski je vjetar otrgnuo velik dio fasade, neke škole bile suzatvorene, povremeno je dolazilo i do problema u opskrbi električnom energijom. Pripadnici svih dobrovoljnih Posljednja utakmica NK Rijeke na Kantridivatrogasnih društava iz tzv. "riječkoga prstena", u 48 sati imali su stotinjak intervencija. (Izvor: Vatrogasni vjesnik, 4/2015,. Vanda Radetić-Tomić: "Marčane" bure digle na noge vatrogasce u Primorju, Zagreb, 29. travnja 2015, str:20)
2015. 23. Svibnja Održana posljednja utakmica HNK "Rijeke" na Kantridi prije premještaja na novi nogometni kamp na Rujevici (slika ljevo). Na toj je utakmici pobjedila "Osijek" rezultatom 3 - 0. Golove su postigli Balaj, Šarbini i Tomasov. Na istoj je utakmici Armada, uz veliku bakljadu i koncert nakon tekme, proslavila 28 godina postojanja. (Izvor: Armada Rijeka, Rijeka – Osijek 3:0 (23.05.2015), Također: ultras-tifo, RIJEKA - OSIJEK 23.05.2015, Također: Youtube, Kanal Ri: OPROŠTAJ OD KANTRIDE, , Također: Youtube, 23.05.2015 Kantrida Rijeka. Armada XXVIII...)
2015. 06. Srpnja riječki nadbiskup Ivan Devčić blagoslovio je gradilište župne crkve sv. Ane na Gornjoj Vežici. Taj je kamen 2003. godine blagoslovio papa Ivan Pavao II. Kamen je položio župnik Ante Zovko. Crkva će se nalaziti na prostoru uz Hrvatski dom Vežica, točnije nešto južnije od Doma. Ugovor za izgradnju crkve Sv. Ane na Gornjoj Vežici nadbiskup je potpisao 06. Svibnja s direktorom dioničkog društva za građevinarstvo "Novotehna" Milošom Milićem. Glavni investitor projekta je Riječka nadbiskupija, projektant "Urbis" d.o.o., a crkvu će graditi riječka "Novotehna". Radove stručnog nadzora provodit će "Timing" d.o.o.U financiranju će također sudjelovati župljani i donatori. Gradnja crkve započela je 15. Svibnja 2015. godine. (Izvor: Novi List, Sanja Gašpert, Počinje izgradnja crkve sv. Ane na Gornjoj Vežici, 11. svibanj 2015., Otkrivanje spomen ploče Giovanniju KobleruTakođer: Misija SD, Blagoslovljen kamen temeljac za župnu crkvu sv. Ane na Gornjoj Vežici u Rijeci, 07. SRPNJA 2015., Također: NOVOTEHNA d.d. , Crkva sv. Ane, Također: Forum Croinfo.net, Crkva sv Ane na Gornjoj Vežici, Autor: Milić)
2015. 15. Lipnja na novouređenom Koblerovom trgu, na zgradi bivše Robne kuće Varteks, na mjestu gdje se svojedobno nalazila rodna kuća Ivana Giovannija Koblera, odvjetnika i povjesničara, istraživača povijesti Rijeke, postavljena je spomen ploča njemu u čast (slika desno). Prema njemu taj trg već stotinu godina nosi ime. Inicijativu za postavljanje spomen ploče dao je vijećnik Gradskog vijeća Predrag Miletić. Ploču su otkrili gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel i vijećnik Gradskog vijeća Predrag Miletić. Kako je kazao gradonačelnik Obersnel, spomen ploča Kobleru je postojala i ranije ali joj se nije moglo ući u trag, pa je u spomen na našeg sugrađanina koji je istraživao povijest Rijeke, napravljena i postavljena nova ploča. Posthumno je tiskano njegovo djelo "Memorie per la storia della liburnica città di Fiume", koje je dugo vremena predstavljalo gotovo jedini pouzdani izvor informacija o povijesti Rijeke. Spomen-ploču oblikovao je Srđan Škunca. Tekst na spomen ploči osmisli su Srđan Škunca i Irvin Lukežić, a ploču je izradilo i postavilo KD "Kozala". (Izvor: Grad Rijeka , OTKRIVENA SPOMEN PLOČA IVANU GIOVANNIJU KOBLERU)
Jadranski galenski laboratorij, proizvodni kompleks "Pharma Valley"2015. 10. Srpnja dvije godine od početka ostvarivanja svog strateškog projekta, riječka farmaceutska kuća Jadranski galenski laboratorij (JGL), u nazočnosti predsjednika Vlade Zorana Milanovića, otvorila je novi proizvodni kompleks nazvan "Pharma Valley". Otvorenje je označilo završetak prve faze projekta koja u velikoj mjeri određuje budućnost poslovanja JGL-a. Radi se o najvećoj investiciji u povijesti ove riječke farmaceutske tvrtke, ali i u novijoj gospodarskoj povijesti Rijeke, vrijednoj 50 milijuna eura. Radi se o zgradi impozantne arhitekture, tlocrtne površine 430 m², s dva radna kata te dva kata tehničkih zona, 20.552 m² zatvorenog prostora od čega 7.304 m² čini automatizirano skladište ambalaže, poluproizvoda i gotovih proizvoda, 5.100 m² proizvodne hale, 4.900 m² uredi te 3.330 m² popratni sadržaji. Funkcionalno je povezan s postojećim pogonima na Svilnom, te se sada Jadran Galenski laboratorij proteže na ukupno 100 tisuća m². Na donjem katu smještena je proizvodnja sterilnih otopina opremljena najmodernijom opremom, uključujući čiste sobe, "cleanroom design", dok se na gornjem nalazi potpuno novi, suvremeno opremljeni, Kontrolno-analitički laboratorij. Projektom "Pharma Valley" obuhvaćene su obje lokacije - postojeća, Svilno 1, na kojoj se nalaze proizvodni pogoni, skladište ambalaže i popratni sadržaji te novi pogon - Svilno 2. Projekt je završen u roku od dvije godine, a većim dijelom financiran je kreditnim sredstvima HBOR-a. (Izvor: Privredni vjesnik, 3842, objavljeno 1. 9. 2014., Također: magazin primorsko-goranske Industrijska baština Rijeke u cvijećužupanije "Zeleno i plavo", br. 39, studeni 2015., Dragan OGURLIĆ:"Ostvarili smo san svakog našeg zaposlenika", Također: Hrvatska radiotelevizija, Novi kompleks Jadran Galenskog laboratorija)
2015. 27. Srpnja završen je projekt radne jedinice Održavanje zelenih površina KD "Čistoće" uređenja cvijetnih gredica u Rijeci e s temom industrijske baštine Rijeke. Projekte tipiziranih cvjetnih gredica vodio je "Bia Gec" (vodi projekte tipiziranih cvjetnih gredica) uz suradnike iz "KD Čistoće". Tako smo na Trgu Bana Josipa Jelačića mogli vidjeti cvjetni uzorak u obliku krana lučkih dizalica, uzorak oblika nekadašnjeg zakretnog mosta s ulaza u Mrtvi kanal na gredici u Krešimirovoj ulici, krovove hala bivše tvornice Torpedo na gredici na Krnjevu, na kraju Zvonimirove i početku Liburnijske ulice i parku Mlaka, dok su nam gredice na Žabici, u ulici Janka Polić Kamova i na još nekoliko mjesta u gradu pokazivale oblike zupčanike strojeva (slika ljevo). (Izvor: Fiuman.hr, Sezonske cvjetne gredice s temom industrijske baštine Rijeke, 28.07.2015, Također: Novi List, Andrej Petrak: Riječka industrijska baština inspiracija za cvjetne gredice, 28. srpanj 2015.)
Nogometni stadion u kampu HNK Rijeka2015. 02. Kolovoza "HNK Rijeka" je i službeno otvorila vrata novog kampa na "Nogometnom stadionu u kampu HNK Rijeka" (slika desno) kako je puni naziv modernog zdanja na Rujevici. Nakon što su par dana ranije, 28. Srpnja, nakon deset mjeseci radova, pod paskom trenera Matjaža Keka i njegovog stručnog stožera održali prvi trening, novi je kamp otvorio vrata navijačima koji su dobili priliku vidjeti novi dom "HNK Rijeke". Na prostoru od 75 tisuća četvornih metara izgrađen je zamjenski stadion od 5700 mjesta, koji ima 3 UEFA zvjezdice i prateće trening površine. Istog je dana, u sklopu četvrtog kola MAXtv Prve lige odigrana i prva utakmica Rijeke na novom stadionu gdje je u goste stigla zagrebačka Lokomotiva. Pred do vrha ispunjenom Rujevicom, Rijeka je pobijedila sa 3:1. Golove za Rijeku su dali Marin Leovac, Bezjak i Anas Sharbini. (Izvor: HoćuRi, Odigrana prva utakmica na zamjenskom stadionu HNK Rijeka na Rujevici!, 02. kolovoza 2016, Također: Novi List, : Rujevički kompleks, najljepši kamp na svijetu..., 1. kolovoz 2015.)
2015. 4. Studeni došlo je do incidenta u Rafineriji nafte Rijeka na Urinju. Došlo je do požara i eksplozije u kojima pukom srećom nitko nije ozlijeđen, a zahvaljujući prisebnosti rafinerijskih vatrogasaca požar je stavljen pod kontrolu. Prema službenom objašnjenju, tijekom rane večeri došlo je do procesnog poremećaja unutar postrojenja Procesing 2, zbog nestanka struje te privremenog zaustavljanja proizvodnje, uz pojavu dima i plamena na baklji, što nije imalo utjecaja na sigurnost i zdravlje ljudi i okoliša jer se spomenuti poremećaj dogodio unutar zatvorenog sustava. Neslužbeno, od radnika rafinerije doznajemo kako je situacija bila daleko ozbiljnija jer je nakon nestanka struje došlo Magdalena Štimac iz Broda na Kupi prva će u PGŽ-u pohađati nastavu na daljinudo eksplozije i požara na peći postrojenja, te samo pukim slučajem nije stradao nitko od operatera koji su samo nekoliko trenutaka ranije radili upravo u tom dijelu pogona. (Izvor: Novi List, Marinko Glavan : Incident u Urinju: Gustom crnom dimu prethodili eksplozija i požar, Objavljeno: 4. studeni 2015.)
2015. 07. Rujna Magdalena Štimac (slika ljevo) postaje prva srednjoškolka u Primorsko-Goranskoj županiji koja počinje koristiti mogućnost školovanja na daljinu. Za to koristi, zahvaljujući CARN-etu, videokonferencijsku širokopojasnu brzu vezu između njenog doma u Brodu na Kupi i učionice ekonomske škole "Mijo Marković" u Rijeci. Magdalena koja zbog zdravstvenih razloga nemože putovati u Rijeku na redovnu nastavu, pohađa nastavu po prilagođenom programu za zanimanje Pomoćni administrator - TEŠ u učionici namjenjenoj učenicima sa teškoćama u razvoju. Internetsku vezu omogućio je CARN-et Primorsko goranska županija kroz svoja ulaganja u projekt E-županije. Projekt je koštao 35.000 kuna. (Izvor: Novi List, Magdalena Štimac iz Broda na Kupi prva će u PGŽ-u pohađati nastavu na daljinu, 23. listopad 2015., Također: Rječanin.RTL, JEDNAKA ŠANSA ZA SVE: Magdalena će ..., 23. Listopada 2015.)
2015. 07. Rujna danas je započeo prvi nastavni dan osnovne škole „Josip Pavlišić“, prve katoličke osnovne škole u Rijeci. Osnovala ju je Riječka nadbiskupija na upit brojnih roditelja zainteresiranih za ovaj projekt i uz snažnu potporu i suradnju grupe katoličkih laika koji su se aktivno uključili u pripremne radnje za njezin početak. Škola ima dva razredna odjela s dvadesetak učenika po razredu i dostupna je svima bez obzira na različitosti u pogledu rase, vjere i nacionalnosti. Smještena na prvom katu prostrane zgrade bivšeg zgradi Filozofskog fakulteta u Omladinskoj ulici br. 14, na Belvederu, koja je u vlasništvu Riječke nadbiskupije. (Izvor: Katolička osnovna škola „Josip Pavlišić“, Povijest, Također: rastimo-u-vjeri.com > Prva katolička osnovna škola u Rijeci započela s nastavom, Objavljeno 8. RUJNA 2015)
70-ti rođendan Radio Rijeke2015. 16. Rujna Radio Rijeka slavi svoju 70. obljetnicu postojanja (slika desno). U tih 70 godina radio Rijeka je, kako službene statistike govore, najslušanija lokalna postaja unutar HRT-a i općenito jedna od najslušanijih hrvatskih radio stanica. Priča o Radio Rijeci priča je o stalnom rastu, sve od 16. Rujna 1945. kad su se iz Voloskog, dvojezično – na hrvatskom i talijanskom jeziku, sa: "Ovdje Radio Rijeka. Qui Radio Fiume" oglasile prve spikerice Barbarina Ožegović-Kosić za hrvatski te Ida Modica-Milković za talijanski jezik, a tako je ostalo kroz čitavu povijest. Radijska je postaja bila namijenjena dijelu Liburnije te selima, mjestima i gradićima uz Kvarnerski zaljev. Radio Rijeka je bila jedan od nositelja novih kulturnih, pa shodno tome, i glazbenih stremljenja, prati rad kazališta, galerija te ostala poprišta kulturnih zbivanja dajući im bitan medijski prostor u svrhu kulturnog prosvjećivanja i popularizacije umjetničkih vrijednosti. U sferi zabavne glazbe programski je orijentirana na njegovanje domaće glazbe, koja je upravo zahvaljujući njoj postala respektabilnim dijelom hrvatske scene. Tijekom svih ovih desetljeća Radio Rijeka je pronalazila načine da osigura dovoljno prostora riječkim glazbenicima, a najveću ulogu u promicanju riječke glazbene scene (pogotovo 80-ih i 90-ih godina) imao je Miodrag Đuza Stoiljković, višegodišnji glavni glazbeni urednik Radio Rijeke. Danas, 70 godina poslije, Radio Rijeka je za Riječane uistinu više od običnoga radijskog programa. Svojim slušateljima, uz dobro uhodani radijski program na hrvatskome i talijanskome jeziku već 70 godina, nudi i druge sjajne projekte. Tako već nekoliko godina u suradnji sa Sveučilištem u Rijeci u kasnim večernjim satima emitira Radio Sovu, dva i pol sata svakodnevnoga studentskog programa. (Izvor: Novi List, Edi Prodan: Nije radio sve što svira ..., 6. rujan 2015., Također, Moja Rijeka, Mia Mohorić: Proslava 70. obljetnice Radio Rijeke, 03.09.2015., Također: Klub Sušačana, SUŠAČKA REVIJA broj 91/92, Velid Đekić: TAKO JE POČELA RADIO RIJEKA)
Umro Petar Ćućo Grabovac2015. 02. Listopada u 86. godini života napustio nas je veliki riječki fotograf i osnivač foto službe Novog lista, fotoreporter Petar Ćućo Grabovac (slika ljevo). Petar Grabovac legendarni je fotoreporter Novog Lista, kroničar povijesti Rijeke koji je fotografskim aparatima puna četiri desetljeća pratio sva zbivanja - od sporta do politike - i tako zabilježio noviju povijest Rijeke i okolice u arhivi od desetak tisuća negativa. Petar Grabovac rođen je u Trebinju 6. Prosinca 1929. Godine 1948. zapošljava se u Riječkom listu kao korektor i novinar-suradnik. Godine 1949. odlazi u vojnu oficirsku školu iz koje se u studenom 1951. vraća kao KV aero-fotograf. Od tada, pa sve do odlaska u mirovinu 31. Prosinca 1989., radi kao fotoreporter-urednik u Novom listu. Ćućo je za svoj rad nagrađen brojnim nagradama, a u samo dvije godine, od 1954. do 1956. dobio je čak 34 međunarodna priznanja. Na Olimpijadi u Melbourneu 1956. godine nagrađen je srebrnom plaketom za sportsku fotografiju. Dobitnik je i četiri republičke i dvije savezne nagrade, a 1972. kao prvi u Hrvatskoj ponio je nagradu "Zlatno pero" Hrvatskog novinarskog društva za kameru. 1990. dobitnik je i Nagrade Grada Rijeke za životno djelo. Od 1998. g. vodi zapaženu rubriku "Fotovremeplov" u nedjeljnom Novom listu. Njegove su fotografije zbog osjećaja za detalj i ažurnosti često koristile u radu osiguravajućem zavodu i policiji. Do 1971. redovito je pratio Titove posjete Rijeci, Puli i Brijunima. Ovjekovječio je susrete i posjete brojnih delegacija i državnika (Che Guevara, Naser, Nehru, Hruščov, Brežnjev i dr.). Fotografije su mu povremeno objavljivane u američkim, talijanskim i francuskim časopisima, u monografijama i na kalendarima. 6. Listopada 2015. godine u 14 sati, u Gradskoj vijećnici Grada Rijeke održan je komemoracijski skup u povodu njegove smrti. Na komemoracijskom skupu govor za Petra Ćuću Grabovca održali su gradonačelnik Vojko Obersnel, župan Primorsko-goranske Povratak u Budućnost, 21. 10. 2015županije Zlatko Komadina, glavni urednik Novog lista Nenad Hlača, Silvano Ježina, fotoreporter, učenik i kolega Petra Ćuće Grabovca te osobni prijatelji Branko Mijić i Miroslav Ćiro Blažević. (Izvor: Novi List, Preminuo legendarni fotoreporter Petar Ćućo Grabovac, 3. listopad 2015., Također: Rijeka Danas, I.Jerić: Intervju: Petar Grabovac-Ćućo kroničar grada na Rječini, Također: Klub Sušačana, SUŠAČKA REVIJA broj 85/86, Elvira Marinković Škomrlj: RIJEKA JE BILA CENTAR SVIJETA)
2015. 21. Listopada u 16 sati i 29 minuta u Rijeci, a i u mnogim gradovima svijeta organiziran doček Martya McFlya i znanstvenika Emmetta Browna, dan kada se oni vraćaju u budućnost. Glavni likovi kultnog filmskog serijala - trilogije iz 1989. "Povratak u Budućnost" režisera Roberta Zemeckisa iz 1985. su Michael J. Fox i Christopher Lloyd, u izmišljenom gradu Hill Ostaci torpeda pred RijekomValley. Kada Marty McFly i "Doc" Brown, u filmu "Povratak u budućnost 2" (slika desno), vremeplovom "preskaču" 30 godina i nađu se u "budućnosti" 21. Listopada 2015., gdje s čuđenjem otkrivaju svijet letećih automobila, goriva koje se dobiva od otpada, tenisica koje se same vezuju i robota kao konobara u restoranima. Budući da se Marty u budućnosti pojavljuje ispred gradske vječnice izmišljenog grada Hill Valley, doček je također priređen i ispred riječke gradske vječnice.
2015. 23. Listopada pripadnici specijalne policije izvukli iz mora, na ušću Rječine, nasuprot Veslačkog kluba Jadran, ostatke torpeda proizvedenog u Rijeci (slika ljevo). Time će Muzej grada Rijeke obogatit svoju zbirku torpeda još jednim primjerkom, izrađenim u Rijeci između dva svjetska rata. Ravnatelj Muzeja Grada Rijeke Ervin Dubrović ostao je ugodno iznenađen očuvanošću torpeda, što garantira da će novi muzejski izložak predstavljati pravu atrakciju za posjetitelje. "Zasad još ne znamo detalje o torpedu. Poznato nam je samo da je motor i ono što je od torpeda ostalo riječke proizvodnje te da je po svoj prilici izrađen izrneđu dva svjetska rata. Po izvlačenju, torpedo ćemo odvesti u naše spremište na Žabici. Ondje ćemo ga pregledati, desalinizirati, urediti i nakon toga ćemo moći konkretnije reci o čemu je riječ i koliko je ovaj eksponat važan u našoj zbirci i uopće za povijest torpeda u Rijeci," objasnio je Dubrović. (Izvor: Moja Rijeka, Emilija Sekulić: Iz mora izvađeni ostaci riječkog torpeda, Također: Rijeka Danas, Ostaci torpeda izvučeni iz Riječkog zaljeva)
Hidroavion de Havilland Canada DHC-6 Twin Otter na riječkom aerodromu 20152015. 15. Studenog u 10:20, iz zračne luke Rijeka na otoku Krku, poletio je prvi hidroavion koji će Rijeku povezivati s talijanskom Anconom (slika desno, hidroavion de Havilland DHC-6 Twin Otter na riječkom aerodromu). Avioni će na toj linili letjeti četiri puta tjedno, let do Ancone traje 50 minuta, a cijena karte u Rijeci je 200 kuna, s povratkom oko tisuću kuna. Hidroavioni nove kompanije "European Coastal Airlines" iz zračne luke na Krku letjet će ponedjeljkom, srijedom, petkom i nedjeljom. Inače, u Kolovozu 2016, privremeno je oduzeta licenca firmi za obavljanje zračnog prometa te je flota prizemljena. Kompanija "European Coastal Airlines (ECA)" je obustavio sve sve domaće i međunarodne letove 12. Kolovoza 2016. kako bi spriječili "samovolju administrativnih izvora, sve dok se ne osiguraju kvalitetni uvjeti za rad". Nisu nikoga imenovali, ali poprilično je jasno da su se obrušili na Hrvatsku agenciju za civilno zrakoplovstvo koja im je već nekoliko puta prizemljila flotu. (Izvor: Radio Rijeka, Biserka Belić: Hidroavionom od Rijeke do Ancone i natrag, 15.11.2015, Također: Jutarnji List, HIDROAVIONI DEFINITVNO PRIZEMLJENI, 03.10.2016.)
2016. 13. Siječnja na svoj 102. rođendan preminuo je Maksimilijan Peč (Dugi Rat, 13. Sječnja 1914 - Rijeka, 13. Siječnja 2016.). Otac Theodor, aktivni marinski vojni časnik, prvi oficir stroja s bazama u Tivtu, Puli, a naposljetku i u Umro Maks Peč – živuća povijest RijekeKini. Majka, Genoveva Mandić, bila je iz poznate obitelji u Boki kotorskoj. Njezina prabaka bila je grofica Ana Bujević, udana za Mandića, admirala Bokeljske mornarice. Majčin djed Kuzma Mandić i baka Marija imali su jedanaestero djece, a jedan od njih bio je i naš svetac Leopold Bogdan Mandić (Herceg-Novi, Boka Kotorska, 12. Svibnja 1866. – Padova, 30. Srpnja 1942). Obiteljsku ostavštinu sv. Leopolda Mandića, koja mu je pripala, poklonio je riječkim kapucinima. Maksimilijan Maks Peč (slika ljevo), ”povijest Rijeke na dvije noge”, kako ga je jednom prilikom nazvao riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić, nakon djetinjstva i školovanja provedenog na Sušaku te završene mature u Sušačkoj gimnaziji odlazi na studij građevine u Zagreb. Po završenom studiju i kratkom zaposlenju u Zagrebu, mladi inženjer graditeljstva vraća se 1939. godine na Sušak i zapošljava u tadašnjoj Sušačkoj općini. Nakon što su partizani ušli u Rijeku 3. Svibnja 1945. godine, s graditeljem Borenom Emilijem podiže drveni provizorni most preko Rječine kod hotela Kontinental. Tokom svog bogatog života bio je projektant i graditelj mostova od Senja do Trsta, cijenjen katolički laik, najstariji aktivni novinar u riječkim ”Zvonima”, a prije toga i u "Novom listu""La Voce del Popolu" i "Panorami", zaljubljenik u fotografiju iza kojeg stoji deset samostalnih izložbi, filatelist, spisatelj, sportaš, nekadašnji profesor u Građevinskoj školi u Rijeci, tajnik Plivačkog kluba Primorje, zapovjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Sušak, zaposlenik Ministarstva pomorstva i u riječkoj gradskoj upravi. Bio je i tehnički direktor obnove Riječke luke , a zatim se opet vratio u gradsku službu kao šef inspektorata, načelnik za komunalne službe, sudski vještak, savjetnik za gradnju autoputova, Krčkog mosta, tunela Učka i dr. Dobitnik je brojnih odličja i zahvala među kojima se ističu Spomenica domovinskog rata 1997. godine, odlikovanje Ecclesia et Pontifice Pape Ivana Pavla II 2003. godine, a 2014. godine dobio je Nagradu Grada Rijeke za životno djelo koja mu je dodjeljena za nemjerljiv osobni doprinos razvitku grada Rijeke na području graditeljskih, komunalnih i društvenih djelatnosti. U Siječnju 2014. u nakladi Riječke biskupije i u suradnji s Novim listom, objavljena je knjiga "Maks Peč-radoznali promatraču povodu 100. rođendana Maksa Peča. Ispraćaj našeg Maxa bio je, po njegovoj želji, na skromnom pogrebu 15. Sječnja na riječkom groblju Kozala u najužem krugu obitelji i prijatelja. Obred ukopa u obiteljsku grobnicu i misu zadušnicu predvodio je nadbiskup Devčić. (Izvor: Moja Rjeka, Preminuo Maksimilijan Peč, Također: Fluminensia.org > Goran Moravček: Uskoro stogodišnjak, Maks Peč je živa riječka enciklopedija, 28. Listopad 2012, Također: Novi List, Sretan Vam 100. rođendan, barba Maks, Također: Klub Sušačana, SUŠAČKA REVIJA broj 64, Vjekoslav Bakašun, Mladen Vitezić: SVJEDODŽBE IZ PET DRŽAVA)
2016. 29. Sječnja Nakon prošlogodišnje operacije vratne kralježnice uz pomoć trodimenzionalnog pisača, Klinici za neurokirurgiju riječkog KBC-a sada se Kalup implantata donje čeljusti, Rijekaprimjenom iste tehnologije pridružila i Klinika za maksilofacijalnu kirurgiju. Kirurški tim predvođen prof. dr. sc. Robertom Cerovićem izveo je po mnogo čemu jedinstven zahvat rekonstrukcije mandibule, tj. polovice donje čeljusti. U suradnji KBC-a Rijeka sa stručnjacima zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, ispisom u 3D tehnici izrađen je unikatan kalup (slika ljevo) koji je korišten pri samom tijeku operacije za izlijevanje smjese koštanog cementa temeljenog na poli (metil-metakrilatu). Ovaj tvrdi akrilatni polimer pokazao se kao vrlo pogodan materijal za rekonstrukciju čeljusti pacijenta. CT snimku donje čeljusti, koju je izradila radiologinja dr.Slavica Kovačić, zagrebački su stručnjaci pretvorili u računalni 3D model na temelju kojeg su modelirali implantat, konstruirali kalup za njegovo oblikovanje i 3D pisačem ga izradili aditivnim postupkom. Operacija uz pomoć tehnologije za koju svjetski stručnjaci kažu da zbog mogućnosti koje pruža već donosi revoluciju u zdravstvu, izvela je ekipa u sastavu: kirurzi Rober Cerović i David Harmicar, anesteziolozi Kazimir Juričić i Maša Biberić, anesteziološka sestra Irena Stanić te medicinski tehničari-instrumentari Sanja Franjkić, Robert Grgurić i Milan Repac.
2016. 16. Ožujka U Klinici za ortopediju i traumatologiju u Lovranu, po prvi put u Hrvatskoj implantiran je umjetni ručni zglob. Operacija je trajala dva sata, a pacijent će već sutra moći micati ruku. Operacija se preporučuje pacijentima s manjim zahtjevima za fizičkim opterećenjem ruku i šaka. Vijek trajanja umjetnog ručnog zgloba je u prosjeku devet godina i bitno poboljšava kvalitetu života pacijenta kojem je ugrađen. Operaciju je izvela ekipa predvođena kirurgom Zdravkom Jotanovićem, u sastavu: ortoped Luka Širola, anesteziolog Nenad Srdoč,  instrumentari Ozren Erak i Goran Milković i drugi, a ugradili su umjetni ručni zglob 74-godišnjem pacijentu iz Splita koji gotovo da nije mogao micati šake. Ta operacija ulazi u redovan operacijski program čime se lovranska bolnica svrstava u samo 4 centra u Europi koji obavljaju visoko diferencirani i subspecijalizirani operacijski zahvati. (Izvor: Novi List, Umjetni zglob spašava ruku, 18. ožujak 2016., Također: Radio HRT, Lovran: implantiran prvi ručni zglob u Hrvatskoj)
2016. 31. Ožujka prvi su put na području srednje i jugoistočne Europe, u Kliničkom bolničkom centru Rijeka izvedeni zahvati u kojima su dvjema pacijenticama u dobi od 27 i 39 godina koje su bolovale od dijabetičke gastropareze, teške kronične bolesti s izraženim simptomima kroničnog osjećaja mučnine i povraćanja, ugrađeni sustavi za gastričnu stimulaciju. Gastrična elektrostimulacija jedna je od terapija neuromodulacije, nove visoke tehnologije koja kontinuirano stimulira dijelove središnjeg i perifernog živčanog sustava. To se postiže primjenom niskovoltažne jednosmjerne struje koju stvara interni neurostimulator, svojevrstan pejsmejker želuca, kirurški postavljen ispod kože. Riječki tim liječnika predvodio je doc. dr. Marko Zelić, aoperacijama koje su izvedene laparaskopski prisustvovao je ugledni kirurg iz Velike Britanije dr. Sritharan Kadirkamanathan, jedan od vodećih svjetskih Transadrijaautoriteta na području ugradnje sustava za neuromodulaciju. (Izvor: Novi List, Barbara Čalušić: Riječki liječnici prvi u Srednjoj Europi ugradili pejsmejker želuca, Također: Ordinacija.hr > KBC Rijeka prva bolnica u srednjoj i jugoistočnoj Europi...)
2016. 15. Travnja jedna od najljepših zgrada u Rijeci, zgrada "Transadrije" (slika ljevo) prodana je na dražbi Trgovačkog suda u Rijeci za iznos od četiri milijuna i 250 tisuća eura, koliko je iznosila početna cijena nekretnine, potvrdio je stečajni upravitelj Transadrije Zdravko Čupković. Kupac zgrade je tvrtka "Riva Management" iz Rijeke, čiji je vlasnik austrijska tvrtka "Pewag", a na dražbi su prodani gornji katovi zgrade, budući da su poslovni prostori u prizemlju prodani na ranijim sudskim dražbama, uz izuzetak konferencijske dvorane koja je također jučer prodana prodana "Riva Managementu" za 425 tisuća eura. Novcem od prodaje namirit će se potraživanja nekadašnjih radnika Transadrije na osnovi neisplaćenih plaća i drugih materijalnih prava. Stečajni postupak započet 2011. godine time se svodi na rasprodaju preostale imovine, a i novac od prodaje teško da će pokriti veći dio dugova ovog poduzeća. (Izvor: Novi List, Marinko Glavan: Kraj Transadrije ..., 3. siječanj 2015., Također: Novi List, Marinko Glavan: Jedna od ljepših građevina u Rijeci našla kupca, 15. travanj 2016.)
2016. 26. Travnja nakon osam godina potpune pauze te ranije višegodišnje egzistencije u potpuno neadekvatnom prostoru na Krimeji, istočni dio grada Rijeke dobio je novi ogranak "Gradske knjižnice Rijeka" koji je otvoren u utorak, u 11 i 30 na Trsatu na adresi Trg Viktora Bubnja 1 u prostoru Dvorane mladosti. Grupa od stotinjak građana Trsata svojim je potpisima zatražila od Grada Rijeke dodjeljivanje praznog prostora u Dvorani mladosti (prostor nekadašnjeg disko kluba "Dva Boda") upravo GKR-u za potrebe ogranka. Naišlo se na razumijevanje te pristupilo radovima na uređenju i prilagodbi za funkcije knjižnice. Ogranak je uz prigodan program otvorio gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel i v. d. ravnateljice Gradske knjižnice Rijeka Gorana Tuškan. Novi će knjižnični ogranak djelovati na pristupačnom i vidljivom mjestu, u prostoru površine 311 m2. U njemu je u trenutku otvaranja bilo dostupno: 16.442 svezaka knjiga (11.370 za odrasle, 4.871 za djecu), 201 jedinica filmova i multimedije, 8 naslova novina i časopisa, 4 računala s pristupom internetu za korisnike i igračke za djecu. Ukupan je iznos investicije u otvaranjeOgranka Trsat iznosio 600 000 kuna. (Izvor: gkr, Ogranak Trsat otvara vrata!, Također: gkr, Dvorana mladosti betonska samodoprinosna priča kao dom nove knjižnice)
2016. 30. Travnja predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović otvorila je u Malom Lošinju u palači Kvarner Muzej Apoksiomena"Muzej Apoksiomena" (slika ljevo), posvećen antičkom brončanom kipu atlete pronađenom u podmorju na dubini od 45 metara između otočića Vele Orjule i istočne obale Lošinja pokraj otoka Lošinja, a pronašao ga je slučajno 1997. godine belgijski ronilac i amaterski fotograf Rene Wauters. Desaliniziran do Listopada 2000. godine, nakon čega su konzervatorsko-restauratorski radovi trajali šest godina. Tijekom restauracije, istraživanjem materijala i stila izrade kip je datiran u 2. ili 1. stoljeće prije Krista. Naziv Apoksiomen inače dolazi od grčke riječi (apoxyomenos) što znači "onaj koji se struže". Naime to je jedna od konvencionalnih poza u kojoj su antički Grci prikazivali atlete. Nakon treninga, sportaši su prašinu i znoj s nauljenog tjela skidali malim srpolikim alatom koji su Grci zvali "'ksistra" a Rimljani "strigil", a kipovi apoksiomena  hvataju mladiće u takvim trenucima. Kip predstavlja atletičara, mladog sportaša baš u takvom trenutku. Jedina je za sad pronađena velika bronca na istočnoj obali Jadrana. Visok je 192 centimetra, težak 300 kilograma. Arhitektonski konstrukt izložbenog prostora ovješen je na postojećim kamenim zidovima Palače Kvarner te čeličnim rešetkama-nosačima i horizontalnim pločama definira konstruktivno-funkcionalnu cjelinu koja se spušta do prizemlja postojeće građevine. Na natječaju za zgradu muzeja koje je raspisalo Hrvatsko dizajnersko društvo odabran je i vizualni identitet Muzeja Apoksiomena, a prvu nagradu osvojio je Luka Predragović u konkurenciji od gotovo pedesetak pristiglih radova. Autori arhitektonskog projekta muzeja su Saša Randić i Idis Turato, a radovi palače, koja će biti novi Apoksiomenov dom, započeli su još 2012. godine.(Izvor: Fiuman.hr, Komadinu naljutilo jer Apoksiomena nije mogao pogledati s predsjednicom, Također: Idis Turato, Muzej Apoksiomena)
2016. 04. Listopada u svom domu u Voloskom, u 92. godini, nakon kratke i teške bolesti, preminuo je Ljuboslav-Ljubo Kuntarić, jedan je od najplodnijih i najuspješnijih hrvatskih glazbenika i  skladatelja nakon Drugog svjetskog rata (na slici desno 2013.). Ljuboslav-Ljubo KuntarićRođen 25. Lipnja 1925. godine u Čakovcu, a u zadnjih pola stoljeća živio je u Voloskom kod Opatije. Skladao je od 1939. godine, a s prvim ozbiljnijim radovima Ljubo Kuntarić javlja se kao skladatelj šlagera i kao prvi jugoslavenski hit-maker čija glazba je dominirala festivalima i radijskim eterom 1950-ih i 1960-ih godina. Pjesme koje je radio sa pjesnicima i tekstopiscima poput Drage Britvića, Stjepana Jakševca te najviše s Blankom Chudobom, predstavljaju samo mali dio njegovog ogromnog glazbenog opusa. U bazi autora ZAMP-a nalaze se čak 1132 njegova djela, no glazbeni kritičari navode da je skladao preko 2000 zabavnih melodija, 160 skladbi za djecu, više od 200 zborskih skladbi, 180 klapskih skladbi, 48 komornih tamburaških, 26 mandolinskih. Široj je javnosti zapravo manje poznato da je komponirao čak 680 skladbi sakralnog ciklusa,  a neke od njegovih pjesama pjevaju se godinama na misama, a da pjevači i ne znaju autora. Komponirao je i glazbu za dvadesetak opereta, mjuzikala te opera, a najčešće se spominju "Karolina Riječka", "Tata, udajem se za crnca", Hotel Maestral", "Ljubav i žena kroz sva vremena", "Na lijepom plavom Jadranu",  "Veli Jože", "Zlatarevo zlato", napisao je filmsku glazbu za petnaestak filmova, orkestralna djela, a skladao je i glazbu za najpopularniju jugoslavensku televizijsku seriju "Pozorište u kući" i drugo. Njegovi su mnogi evergrini  koji se i danas pjevuše: "Ta tvoja ruka mala" (prva nagrada publike, pobjednik prvog Zagrebačkog festivala 1953.), "Ako nećeš da te ljubim" (1. nagrada, Zagreb 1956.), "Nina"(3. nagrada, Zagreb 1956.), "Opatijo divna" (nagrada Turističkog saveza Opatije), "Autobus Calypso" (2. nagrada publike te 3. nagrada stručnog žirija, Opatija 1959.), "U nedilju Ane (Kad si kupim mali motorin)" (3. nagrada publike na festivalu Opatija 1960.), "Bez jedra i vjetra" (1. nagrada stručnog žirija MIK 1964.), "Barba Frane" (nagrada lista Arena za najvedriju melodiju, MIK 1966.), „Otišel je brodit“ (1. nagrada publike, 1. nagrada stručnog žirija te nagrada za uporabu istarskog melosa, MIK 1967.) i mnogih drugih. Najveći dio njegovog opusa ipak pripada duhovnoj glazbi koju je Kuntarić stvarao do kraja svog života. Za taj svoj skladateljski opus dobio je i zlatno odličje "Pro ecclesia et pontifice" pape Ivana Pavla II. Dobitnik je i brojnih nagrada i priznanja od kojih su samo 45 festivalske. (Izvor: wikipedija > Ljubo Kuntarić, Također: Novi List, : Skladatelj Ljubo Kuntarić preminuo noćas ..., Objavljeno: 4. listopad 2016., Također: FDK Omiš, Ljubo Kuntarić, HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, Kuntarić, Ljuboslav Ljubo)
2016. 10 Listiopada u 93. godini života preminuo je Stojan Osojnak (slika desno), ikona nogometnog kluba "Rijeka", čovjek koji je šezdesetih godina Stojan Osojnak, RIPprošlog stoljeća proveo 1334 dana na klupi Rijeke kao trener. Osojnak je bio istinska legenda utkana u samu srž riječkog nogometa, kao trener koji je do sada najviše u kontinuitetu bio na klupi Rijeke. Rođen 11. Lipnja 1923. u Opatiji. Nogomet je počeo igrati kao dječak od 12 godina. Sa 16 je godina bio zapaženi igrač Riječkog kluba "Eneo". Kapitulaciju Italije 1943. je dočekao kao igrač riječke "Litorije". Po završetku rata, vraća se svojoj prvoj ljubavi - nogometu. Od 1948. do 1953. godine nosio je dres NK "Kvarnera", preteče "Rijeke". Igrao kao vođa navale u "Rijeci" sve do 1953. kada prelazi u "Dinamo". Za prvu momčad "Kvarnera" odnosno "Rijeke", odigrao 289 utakmica i postigao rekordna 172 pogotka. Ostat će u sjećanju navijača kad je u dresu Dinama s brojem 9 pogodio mrežu Zvezde za vrijedan naslov prvaka bivše države 1954. Za Dinamo je digrao 64 utakmice i postigao 45 pogodaka. Visok, suhonjav, sklon ozljedama, s odličnim pregledom igre i urođenim smislom za gol situaciju davao je ton igre svakoj navali u kojoj je igrao. Uz Čajkovskog i Čonča postao je još više efikasan. Oni su ga obilato hranili loptama. A on je klinički postizao golove. Po povratku na Kantridu pomogao je Rijeci da se 1958. godine vrati u Prvu ligu. Osojnak je bio prvi školovani domaći trener koji je vodio "Rijeku" u sjajnom razdoblju klupske momčadi. "Rijeku" je samostalno vodio u dva navrata, od 1. Ožujka 1960. do 30. Lipnja 1960., te zatim  od 1963. do 1967. godine, i to kao prvi trener Rijeke koji je ujedno bio i njen igrač. U sezonama 1965. i 1966. Rijeka se borila za sam vrh prvenstvene ljestvice. Osojnak je karijeru nastavio u Švicarskoj gdje je u pet navata vodio Chiasso, a dvije sezone vodio i Sion. Iako je živio u inozemstvu, Osojnak se uvijek vraćao u Rijeku, Opatiju i naravno Kantridu. Stojane, RIP! (Izvor: wikipedija > Stojan Osojnak, Također: Nogometni leksikon, Osojnak, Stojan, Također:  Kvarnerski.com, Zoran Mikulić: RIJEČKI NOGOMET 1945.-1955., Također: HNK RIJEKA, In memoriam: Stojan Osojnak (1923. – 2016.))
Norwegian jade u Rijeci2016. 15. Listopada bez prethodne najave i izvan protokola u Rijeku je pristao "Norwegian Jade", najveći kruzer do sada (na slici desno slika sa "Brodovi u Rijeci"). Vlasnik broda je američka kompanija "Norwegian Cruise Line", a brod plovi pod zastavom Bahama. Brod u Rijeku dolazi na kraju putovanja Venecija – Krf – Mikonos – Santorini – Pirej – Venecija. U svoj grad doveo ga je "domaći čovik", zapovjednik Vanja Litović, Riječanin koji je veliki dio života proveo na Vežici, a trenutno s obitelji živi na Rubešima. Rijeka uopće nije bila u itineraru "Norwegian Jadea", koji je trebao pristati u Splitu. No, zbog loše vremenske prognoze ocijenjeno je kako tamo pristajanje neće biti moguće i onda je u izuzetno kratkom roku organiziran dolazak broda u Rijeku. "Zbog juga nismo mogli u Split pa sam predložio Rijeku" rekao je Vanja Litović. "Doći u Rijeku meni je nezaboravno iskustvo, obitelj mi je upravo došla u posjetu, pa nam je svima to radostan trenutak." Kruzer je izgrađen u Njemačkoj 2006. godine, dužine je 294m, širine 32m, ima 15 paluba i mogućnost smještanja 2882 putnika i 1100 članova posade. Na broju je ukupno 1201 kabina. U Rijeku je stigao s 2.550 putnika i 1.050 članova posade. (Izvor: Novi List, : Gigant na Brajdici: Riječanin za kormilom, 16. listopad 2016, Također: PROM, Obaranje rekorda – najveći kruzer u Luci Rijeka, 15.10.2016, Također: Rijecan.in, Robert Zeneral: U Rijeku stigao Norwegian Jade....)
2016. 24. Listopada Matjaž Kek, trener NK Rijeke od 27. Veljače 2013., obara rekord od 1334 dana na čelu našeg najdražeg kluba. Taj je rekord do sada pripadao Stojanu Osojnaku. Njegovih 1335 još teče nakon jedne od najuspješnijih sezona kluba. Matjaž Kek rođen je 9. Rujna 1961. godine u Mariboru, a svoju igračku karijeru započeo je igrajući za NK Maribor 1979. godine., a 1985. godine prelazi u austrijski klub SV Spittal/Drau iz Spittala na Dravi gdje je ostao do 1988. godine kada je počeo igrati austrijski klub Grazer AK iz Graza. Vratio se je u NK Maribor 1995. godine s kojim je osvojio tri titule prvaka Slovenije i dva kupa. U 38. godini, 1999. godine prestaje se aktivno baviti nogometom. Nakon umirovljenja ostao je u NK Maribor kao pomoćni trener do 2000. kada je postaje glavni trener. 2006. trenirao je i Slovensku nogometnu preprezentaciju do 15 i 16 godina. 27. Veljače 2013. godine, nakon više od godine dana bez trenerskog posla, postaje trenerom HNK Rijeka. Već u prvoj Kekovoj sezoni klub kroz HNL ostvaruje plasman u kvalifikacije Europske lige, a sljedeće sezone Rijeka prvi put u povijesti ostvaruje plasman u grupnu fazu Europske lige nakon pobjeda u kvalifikacijama nad Prestatyn Townom, Žilinom i Stuttgartom. Matjaž, držim ti fige za još više i bolje!! (Izvor: Radio Rijeka, "Pod stjenama Kantride",intervju sa Matjažom Kekom, Snježana Pejčićponedjeljak 24. Listopada 2016, Također: wikipedija > Matjaž Kek, Također: HNK RIJEKA, Matjaž Kek)
2017. 10. Ožujka hrvatska streljašica Snježana Pejčić (Rijeka, 13. Srpnja 1982.) (slika ljevo) je u Mariboru na Evropskom prvenstvu postala novom europskom prvakinjom u gađanju zračnom puškom, nakon što je u finalnom nadmetanju pogodila 249,1 krug i za 1,3 kruga nadmašila drugoplasiranu Dankinju Stine Nielsen. Trijumf je uveličalo i ekipno srebro koje je osvojila s Valentinom Gustin i Martom Zeljković. Snježana Pejčić je članica Streljačkog kluba "Lokomotiva" iz Rijeke. (Izvor: wikipedia, Snježana Pejčić, Također: Dnevnik.hr: Žena koja je već ispisala hrvatsku sportsku povijest lovi dvije medalje, Također: Siol.net, Snježana Pejčić in Christian Reitz zlata v Mariboru, Također: Postavljanje dvoglavog orla 19. 04. 2017Fiuman.hr, Pejčić postala nova europska prvakinja u u gađanju zračnom puškom, 10.03.2017)
2017. 19. Travnja Svi zaljubljenici u grad Rijeku i njegovu povijest došli su na svoje. Dvoglavi orao, simbol i grb grada Rijeke postavljen je na vrh kupole Gradskog tornja gdje mu je i mjesto. Cijela priča traje već gotovo čitavo desetljeće, a "Lista za Rijeku" redovito je u javnosti tijekom godina aktualizirala ovu inicijativu i govorila o potrebi vraćanja povijesnog dvoglavog orla na njezino originalno mjesto. Rekonstrukcija povijesne skulpture, čiji je autor akademski kipar Hrvoje Urumović, visoka je 240 centimetra i raspon krila joj je 300 centimetra. Trošak izrade ove skulpture iznosi 1.041.535 kuna (833.228 kuna plus PDV). Naime, sama izrada skulpture košta 461.222 kune, lijevanje u siluminskoj leguri 332.000 kuna, prijevoz i montaža 20.000 kuna, dok će Postavljanje dvoglavog orla 19. 04. 2017se po 10.000 kuna izdvojiti za gipsani model i projekt postave s elaboratom. Izrađeno je i mišljenje o stabilnosti konstrukcije kupole koje je potvrdilo kako je moguće ponovo postaviti skulpturu na njen vrh, a napravljen je i povijesno-umjetnički elaborat koji je izradio dr. Damir Tulić budući da je konkretno znanje o ovoj skulpturi bilo vrlo siromašno. Naime, ne postoje ostaci niti prve skulpture iz 18. stoljeća, niti druge s početka 20. stoljeća, a nema niti njihovih modela i zbog toga je bilo potrebno izraditi model skulpture iz 1906. godine prema arhivskim izvorima i fotografijama koji su poslužio za izradu skulpture u pravoj veličini. Izradu skulpturu nadgledao je sam autor, inače docent na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci čiji je angažman predložio Konzervatorski odjel u Rijeci, a skulptura se ljevala u "Ljevaonici umjetnina ALU" iz Zagreba. Materijal silumin koji je odabran za izradu skulpture, odabran je radi manje težine nego originalna od legure aluminija i cinka. Riječki gradonačelnik podsjeća da je Grad Rijeka započeo s ovim projektom krajem 2009. godine kada je zatraženo prvo mišljenje nadležnog konzervatorskog odjela, pa se cijeli projekt odvijao po njihovim uputama i sugestijama. Inače, povijest riječkog dvoglavog orla Postavljanje dvoglavog orla 19. 04. 2017počinje u 17. stoljeću, kada je 06. Lipnja 1659. na zahtjev Riječana car Leopold I. izdao povelju kojom gradu Rijeci odobrava grb. Prva skulptura orla na vrhu Gradskog tornja postavljena je vjerojatno 1754. godine, a njen autor bio je bio riječki kotlar Lodovico Ruppani. Taj limeni, jednoglavi orao skinut je 1890. godine odlukom Gradskog vijeća, te predan kao uspomena u gradski muzej. Njegova daljnja sudbina je nepoznata. Godine 1906. pojavio se politički spor između ugarskih i riječkih vlasti o tome čija bi se zastava trebala vijoriti na gradskoj uri, mađarska ili riječka. Problem je riješen inicijativom za povratak gradskog orla na kupolu sata koju je dao Odbor riječkih žena koje su ujedno i skupile novac za pothvat. Drveni model izradio je venecijanski kipar Vittorio De Marco, a o samom orlu se zna vrlo malo. Zna se da je lijevan u leguri metala od aluminija i cinka u Ljevaonici Mattea Skulla. Skulptura je bila visoka 220 centimetara s rasponom krila od 300 centimetara, te je s postoljem težila 2.000 kilograma. Svečanost inauguracije novog dvoglavog orla na Gradskom tornju održana je na dan sv. Vida 15. Lipnja 1906. godine. Orao je u prvotnom obliku preživio sve do 1919. godine i dolaska D'Anunzia u grad. Naime, 04. Studenog 1919. su mu dvojica D’ Annunzievih ardita (Gulielmo Barbieri i Alberto Tappari) skinuli su jednu glavu budući su talijanski fašisti tumačili kako je dvoglavi orao austrijski, a jednoglavi rimski te je skulptura ostala na vrhu gradske kupole u tom obliku sve do 1949. godine kada su ga tadašnje komunističke vlasti označile kao buržoaski i nenarodni simbol, te ga dale skinuti i razbiti na komade, 20. Siječnja 1949. godine. Neprovjerena informacija je da u riječkom muzeju u Rimu imaju sacuvanu jednu glavu orla. Ako je to i točno, vjerovatno se radi o onoj glavi koju su D'Annunzijevi arditi odrezali 1919. godine. (Izvor: Novi List, Damir Cupać: Ispravlja se povijesna nepravda: Dvoglavi orao slijeće na Gradski toranj u travnju, 2. veljača 2017., Također: HRT, RAdio Rijeka, Lea Domijan Fišter: Dvoglavi orao ponovno sletio na riječku Gradsku uru, 19. Travnja 2017. Također: Rijeka 2020, Riječki dvoglavi orao, SIJEČANJ 19, 2016)
2017. 21. Svibnja Nakon posljednja sučeva zvižduka nogometaši Rijeke i stručni stožer potrčali su Fešta na Gatu Karoline Riječkejedni drugima u zagrljaj. Dok je pjesma odjekivala tribinama, san je postao java. Riječki nogometaši pobjedom protiv Cibalije (4:0) prvi su put u povijesti osvojili naslov prvaka Hrvatske. Do kraja prvenstva ostala je još jedna utakmica, i to protiv zagrebačkog Dinama, ali matematički sve je već rješeno. Napokon je stigao taj trenutak kojega su čekale generacije riječkih navijača. U trenutku kada je Ante Vučemilović odsvirao kraj utakmice, Rujevica je eksplodirala. Grad je eksplodirao. Utakmica protiv Fešta na gatu Karoline Riječke - Rijeka je prvakCibalije nosila je imeprativ pobjede, ali "Cibalija" otpočetka nije imala šanse. Dvoboj protiv vinkovačkog autsajdera na Rujevici se u potpunosti odvijao u korist domaćina. Dva brza pogotka Marija Gavranovića u 11. i 15. minuti vrlo brzo su postavila stvari na svoje mjesto. Sve do kraja susreta pitanje je bilo samo, s kojom će razlikom završiti susret. Junak je svakako bio Mario Gavranović koji se već u 11. minuti ušetao u mrežu Cibalije nakon što je obišao i vratara, za rano vodstvo Riječana. Četiri minute kasnije ponovo je zabio. Golove su postigli: 1:0 Gavranović (11'), 2:0 Gavranović (15'), 3:0 Bezjak (45'), 4:0 Župarić (72'). Igrali su: RIJEKA: Prskalo, Ristovski, Župarić, Elez, Žuta, J. Mišić, Bradarić, Gorgon, Andrijašević, Bezjak, Gavranović. CIBALIA: Matković, Žderić, Tipurić, Markić, Rubić, Mijoković, Muženjak, P. Mišić, Pervan, Glavica, Brekalo. Sudac utakmice: Ante Vučemilović - Šimunović (Osijek). (Izvor: HNK RIJEKA, Pogledajte kako je Rijeka proslavila povijesni naslov prvaka, 21.05.2017, Također: HNK RIJEKA, Rijeka pobijedila Cibaliju i osvojila prvi naslov prvaka u povijesti!, Također: Novi list, DAN KAD JE ISPISANA POVIJEST "Rijeka" je prvak!, 21. svibanj 2017., TAkođer: HNK Rijeka prvak Hrvatske – slavlje na Korzu)
2017. 12. i 13. Svibanj Riječka navijačka skupina ulazi u tjedan obilježavanja 30. rođendana. Sve će bit začinjeno povijesnim naslovom prvaka, a glavna fešta bit će održana u tjednu Armade od 9. Svibnja do 13. Svibnja. Armada je od strane tridesetak mladića službeno osnovana 9. svibnja 1987., na finalu Kupa ondašnje države između Rijeke i Hajduka. Tridesetak mladića u ono vrijeme vjerojatno nisu bili ni svjesni da su osnivanjem Armade ušli u legendu i promijenili riječku i hrvatsku povijest. Pokrovitelj obilježavanja 30. godina Kluba navijača Armada bila je Primorsko-goranska županija. (Izvor: Facebook, 30 godina Armade, Fiuman, Čelnici Armade službeno najavili proslavu 30. rođendana, Također: HNK RIJEKA, Armada slavi 30. rođendan)
Heliodrom Rijeka2017. 30. Svibanj na riječkoj Delti, nedaleko zgrade Vodovoda i kanalizacije te uređaja za pročišćavanje i nedaleko ceste D 404 i terminala na Brajdici, otvoren je novi helidrom za helikoptere koji prevoze bolesnike kojima je potrebna hitna medicinska pomoć. Helidrom na Trsatu postao je neprikladan nakon izgradnje Sveučilišnog kampusa te se Ministarstvo obrane za pomoć obratilo Gradu Rijeci koji je na pomorskome dobru ishodio koncesiju. Novi helidrom uredili su riječka gradska uprava i gradska tvrtka Rijeka promet. Biti će u funkciji dok se u sklopu nove bolnice ili na nekoj drugoj lokaciji ne odredi trajna lokacija. Lokacija je izvrsno odabrana jer na nju helikopteri mogu slijetati po svakom vremenu, a to su uostalom potvrdili i piloti. Idejno rješenje uređenja sletišta na Delti izradila je tvrtka Plan – Mar d.o.o. iz Rijeke u suradnji s Odjelom za komunalni sustav Grada Rijeke. Uređenje platoa obavilo je Rijeka promet d.d. a u sklopu zahvata uređen je plato sletišta ukupne površine 5.800 m². Ukupni trošak zahvata iznosio je 312.500,00 kuna. (Izvor: Grad Rijeka, Novi Helidrom na Delti na idealnoj lokaciji, 30. svibanj 2017., Također: Novi List, Otvoren novi helidrom za hitnu medicinsku pomoć, Također: Radio Rijeka, Lea Domijan Fišter: Rijeka dobila novi helidrom za hitnu medicinsku pomoć, 30.05.2017)
HNK Rijeka, pobjednik kupa Hrvatske2017. 31. Svibnja DINAMO - RIJEKA 1:3!!! Nakon što je osvojila prvi naslov prvaka Hrvatske, Rijeka je u finalu Kupa u Varaždinu pobijedila Dinamo 3:1 i prvi put u povijesti osvojila dvostruku krunu. Golove za novo slavlje Riječana zabili su Mario Gavranović (24. i 47. minuta) i Dario Župarić (73. minuta), dok je pogodak za Modre zabio Dani Olmo u 38. minuti utakmice. Time su Riječani trijumfalno okončali najbolju sezonu u povijesti kluba. U 24. minuti. Andrijašević je pobjegao Dinamovoj obrani, te pucao iskosa, no Lešković je njegov udarac blokirao. Lopta je ponovo stigla do Andrijaševića koji je povratnom loptom uposlio Gavranovića, a švicarski napadač je zabio u suprotni kut za 1:0. Dinamo je stigao do izjednačenja, a pogodak je postigao Dani Olmo. Matel je ubacio iz prekida, a lopta se odbila do Španjolca koji je zabio za 1:1. Već u 47. minuti Rijeka je ponovo povela, a drugi pogodak na utakmici i sedmi u Kupu zabio je Gavranović. Mišić je nabacio iz kornera, a Gavranović na drugoj vratnici glavom zabio za 2:1. U trenucima kada se činilo da će Dinamo iskoristiti veliki pritisak, Rijeka je zabila za 3:1. I to ponovo nakon HNK Rijeka, KUP JE NAŠubačaja iz kornera. Mišić je ubacio, a Župarić lijevom nogom zabio iz okreta. Utakmica se igrala u Varaždinu na Stadionu NK Varteksa pred 9,000 gledatelja. Sudac utakmice: Ante Vučemilović-Šimunović iz Osijeka. Strijelci: 0-1 Gavranović (24), 1-1 Olmo (38), 1-2 Gavranović (47), 1-3 Župarić (73). RIJEKA: Prskalo - Ristovski (od 85. Žuta), Elez, Župarić, Vešović - Mišić, Bradarić, Andrijašević (od 60. Maleš) - Bezjak, Gorgon (od 74. Čanađija), Gavranović. DINAMO: Zagorac - Matel, Lešković (od 53. Soldo), Schildenfeld, Pivarić - Pavičić, Gojak (od 59. Sammir), Machado, Soudani, Olmo, Hodžić (od 75. Henriquez). Razočaravajuća je bila reakcija "sportskih" novinara HRT-a, hrvatske javne televizije koju svi mi plaćamo. Naime, novinar sportske redakcije HRT-a Luka Petrinec, nakon utakmice intervjuirao je Dinamovog kapetan Josipa Pivarića i prvo pitanje koje mu je postavio bilo je: "Josipe, na žalost i drugi naslov odlazi u Rijeku". Isti je komentar uputio i treneru Dinama Ivajlu Petevu: "Gospodine Petev, na žalost Dinamo nije uspio, Kup odlazi u Rijeku". A da sportskoj redakciji HRT-a možda i nije najbolje sjela superiorna Rijeka pokazuje i reakcija navijača Rijeke na komentare Drage Ćosića koji je tokom prijenosa riječku Armadu zvao kojekako, a najčešće – Armija. Navijači Rijeke, ali ne samo oni, odmah su zatrpali društvene mreže zgražanjem, ljutnjom, bijesom i razočarenjem. Tko je u žalosti i smije li novinar javnog servisa, na ovakav način pokazati za koga navija? Smije li se na javnom servisu kojem je u svim statutima, zakonima i odredbama podcrtana nepristranost i objektivnost, sa žalom u očima i glasu doći pred igrača bilo kojeg kluba pa kazati kako na žalost još jedan trofej odlazi drugome!? Novinar kojega svi mi plaćamo je u žalosti jer je pobijedio njemu manje drag tim, ovaj put Rijeka. S HRT-a su, očekivano, zanjekali propust, ili ga, najblaže rečeno, vide u drugačijem svijetlu. Toliko tipično za Zagreb i HRT da me takvi gafovi više i ne čude. (Izvor: HRT Sport: Rijeka pobjedom protiv Dinama osvojila Hrvatski kup!, Također: NK Rijeka, HNK Rijeka pobjednik Kupa Hrvatske – navijači, TAkođer: Novi List, Siniša Pavić: "Na žalost Rijeka je pobijedila" Je li HRT prešao granicu (ne)profesionalnosti, Također: Novi List, KUP JE NAŠ! "Rijeka" stigla do dvostruke krune i stavila točku na "i" povijesne sezone)
2017. 15. Srpnja U Rijeci je u 87. godini života umro Vjekoslav Vojo Radoičić (Požega, 10. Studenog 1930. - Rijeka, 15. Srpnja 2017.), umjetnik Vjekoslav Vojo Radoičićosebujnog stila, slikar, grafičar, ilustrator, scenograf i kipar čija djela odlikuje radost igre, originalnost i nekonvencionalnost (slika ljevo). Otac mu je nestao u Drugom svjetskom ratu kao član pomorske flote kralja Petra. S majkom se je tada preselio u Rijeku, htjela je biti negdje odakle se vidi more koje ju je podsjećalo na supruga. Završio je Pomorsku akademiju u Riijeci. Živio je i radio u Rijeci, Beču i Begovom Razdolju. Njegov je stil toliko prepoznatljiv da ga već none, pranone, mame, tate, pa Vjekoslav Vojo Radojčić - 02i djeca znaju. Riječki brend. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada, među kojima i nagrade Ostende, Otkupne nagrade za fundus Gradskog muzeja, Godišnje nagrade Grada Rijeke, a odlikovan je i Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za doprinos kulturi. Za ilustraciju dječje knjige dobio je nagradu Grigor Vitez i nagradu Ivana Brlić-Mažuranić. 2002. godine nominiran je za prestižnu svjetsku nagradu Hans Christian Andersen za dječju ilustraciju. Izlagao je u zemlji i svijetu na više od 180 izložbi, a odradio je i pedesetak scenografija za televizijsku i kazališnu produkciju, ilustrirao brojne knjige, a pisao je i tekstovi za djecu i mlade. Glavna tema uglavnom svih djela bila je primorski gradići, more i brodovi (slika desno). Bio je redoviti član Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke i Zagreba, te udruženja umjetnika iz Beča (VBKO - Verein Bildenden Kunsler Osterreich, Wien-Schonbrun). (Izvor: Radio Rijeka, Boris Kanazir: Preminuo veliki riječki umjetnik Vojo Radoičić, Također: Wikipedia: Vjekoslav Vojo Radoičić, Također: Facebook: Vjekoslav VOJO Radoičić, Također: Galerija Kaptol, Vjekoslav Vojo Radoičić, Također: Total Croatia, Nikolina Demark: In Memoriam, The man who covered the coast in colour)
2017. 20. Srpnja jutros je na riječkoj Klinici za oftalmologiju izvedena prva transplantacija rožnice u Rijeci. Najčešća transplantacija na svijetu dosad se nije obavljala u riječkome KBC-u, pa pacijenti iz našega kraja odsada više neće morati odlaziti u Zagreb zbog ovoga zahvata. Novu rožnicu dobila je pacjentica rođena 1962. godine s očnom bolesti keratokonus. Operacija je protekla bez komplikacija. Zahvat je trajao dvadesetak minuta i izveden je pod općom anestezijom. Ovako se nastavlja bogata riječka tradicija transplantacija, koju je Repni dioTorpeda 1461971. počeo Vinko Frančišković prvom transplantacijom bubrega u Jugoslaviji. (Izvor: Radio Rijeka, Boris Kanazir: Presađivanje rožnice - novi zahvat u riječkom transplantacijskom programu, 20.07.2017)
2017. 24. Srpanj U Tehničku zbirku Muzeja grada Rijeke stigao novi muzejski eksponat – dio riječkog torpeda s motorom, proizveden 1875. godine (slika ljevo). Grad Rijeka ovaj je torpedo otkupio od norveškog ponuditelja po izuzetno povoljnoj cijeni od 50 tisuća eura i time je zbirku upotpunio jedinstvenim primjerkom torpeda, koji je, unatoč činjenici da je stariji od 140 godina, iznimno dobro očuvan. U kompletu s torpedom je i tehnička knjiga iz 1900. godine u kojoj su prikazani dijelovi torpeda i lansirne cijevi i sadrži sve podatke o proizvodnji i isporukama. Riječ o repnom dijelu torpeda broj 146 iz prve serije torpeda namijenjenih prodaji s Brotherhoodovim trocilindričim motorom. Ova se serija s određenim unapređenjima prodavala do 1888. godine. (Izvor: Naucat.com, Torpedo se vratio kući, 25.07.2017., Također: Grad Rijeka, U Tehničku zbirku Muzeja grada Rijeke stigao najstariji originalni torpedo iz 1875. godine, 24. srpanj 2017.)
2017. 05. - 06. Kolovoza noć između 05. i 06. Kolovoza bila je najtoplija noć u povijesti mjerenja u Rijeci: izmjereno je 29,5°C. Meteorološka mjerenja se u Rijeci vrše od 1948. godine. Prethodni rekord izmjeren je 28,5°C 22. srpnja 2015. godine. Jučerašnja maksimalna temperatura za Rijeku bila je 39,5°C, treća do sada najviša temperatura izmjerena u Kolovozu. Do sada je kolovoški rekord bio 39,2°C, a zabilježen je 04. Kolovoza 2013. Najviša riječka temperatura još uvijek je ona od 19. Srpnja 2007. godine i iznosila je 40°C. Meteorološka mjerenja se u Rijeci vrše od 1948. godine. (Izvor: Radio Rijeka, Tatjana Sandalj: Najtoplija noć u riječkoj povijesti, 06.08.2017, Također: Crometeo, Rijeka: Najtoplija noć u povijesti mjerenja temperatura)
2017. 08. Kolovoza osjetio se prvi od serije potresa koji su trajali 3 dana. Prvi potres, magnitude 3,4 po Potresi u Rijeci u Kolovozu 2017Richteru, osjetio se u utorak 8. Kolovoza u 11:35 sati. Najjači u nizu bio je potres u utorak 08. Kolovoza u 22:42 sata, s epicentrom između otoka Krka i mjesta Jadranova, magnitude 3,7 prema Richteru, koji se u okolnim se mjestima osjetio intenzitetom V stupnja Mercalli-Cancani-Siebergove ljestvice (slika desno). A zatim, prema podacima Europskoga mediteranskog seizmološkog centra, u 23:53 sata i potres magnitude 3,3. Nova dva potresa, jačine 2,9 i 2,2 stupnja, zatresla su tlo i u ranim jutarnjim satima srijede 09. Kolovoza, u 4:04 te u 6:24 sata, a niz se nastavio šestim potresom u 13:37 sati. Nakon toga, još jedan u nizu potresa na riječkom području bio je u 22:39 sati kada su seizmografi Seizmološke službe Hrvatske zabilježili potres s epicentrom između Jadranova i Dramlja. Magnituda je bila 3.1 prema Richteru, a osjetio se intenzitetom IV stupnja Mercalli-Cancani-Siebergove ljestvice. Tokom noći sa 09. na 10. Kolovoza , u 1:21 te u 3:22 sata zabilježena su još dva potresa. Prvi, magnitude 2,3 prema Richteru, bio je pokraj Crikvenice, a drugi pokraj Jadranova, magnitude 2,4. Oba su se osjetila se intenzitetom III MCS ljestvice. Potrese su neki Riječani i stanovnici Kvarnera osjetili kao snažne udarce od kojih su se zanjihali stropni ventilatori i svjetiljke, a neke je pratila potmula grmljavina. Nije bilo Iskop za novu bolnicu za majku i dijete na Sušakudojava o nastaloj šteti. (Izvor: Radio Rijeka, Tajana Petrović Čemeljić: Niz potresa uznemirio Rijeku i Kvarner, 10.08.2017, Također: Rijeka Danas, 14 potresa u dva dana, Kvarner se tresao i sinoć...)
2017. 31. Kolovoz gotovo na dan kada su prije godinu dana započeli radovi, završen je iskop građevinske jame za izgradnju nove riječke bolnice za majku i dijete na Sušaku, kao dio buduće Sveučilišne bolnice u Rijeci (slika ljevo). Jama je tlocrtne površine 9.600 četvornih metara, a ukupna količina iskopa iznosi preko 160 tisuća kubnih metara. Vrijednost radova na iskopu jame je 15,5 milijuna kuna. Radovi na bolnici za majku i dijete najavljeni su početkom iduće godine, a radovi bi po planovima trebali trajati 3 godine. Za izgradnju nove riječke bolnice ove će godine biti odobreno 70 milijuna kuna čime će biti pokriven i dio troška za iskop jame koji je KBC Rijeka u većem dijelu financirao iz vlastitih sredstava. Do završetka riječka bolnica za majku i dijete te njeno opremanje stajat će više od 700 milijuna kuna. Grad Rijeka je ustupio zemljište i izvršio infrastrukturne zahvate. Bolnica za majku i dijete imat će osam katova, od Military Sealift Command joint high-speed vessel USNS Trenton (JHSV 5)kojih dva podzemna. U zgradi će biti i svi bolnički laboratoriji objedinjeni za sve potrebe KBC-a Rijeka. (Izvor: Novi list, NOVI KBC Izgradnja bolnice za majku i dijete početkom iduće godine, 1. rujan 2017., Također: Index, D. Ma.: Iskopana građevinska jama za novu bolnicu za majku i dijete, 31.8.2017.)
2017. 13. Rujna u remontno brodogradilište "Viktor Lenac" uplovio je još jedan brod američke ratne mornarice, "USNS Trenton" (Military Sealift Command joint high-speed vessel "USNS Trenton" (T-EPF-5)), logistički brod Šeste flote, aluminijski katamaran namijenjen za brze intervencije servisiranja američkih vojnih brodova na Mediteranu te za prijevoz ljudi i opreme (slika desno). Na remontu bi trebao ostati do početka listopada. "USNS Trenton" blizanac je broda "USNS Chocktaw County" koji je na remontu u Lencu bio koncem 2015. godine. Brod je dugačak 103 metra, širok 28,5 i ima 3,83 metra gaza. Pokreću ga četiri dizelska motora koji preko reduktora pokreću 4 jet propulzor. Brzina mu je 43 čvora, odnosno 80 kilometara na sat. Posada broji 41 člana, a može prevesti 312 vojnika. Postoji i uzletište za helikopret srednje veličine. Kobiloca je položena 10. Ožujka 2014., porinut je 30. Rujna 2014. godine, a Fergie na Rock in RioAmeričkoj ratnoj mornarici na korištenje je predan 13. Travnja 2015. (Izvor: Index.hr, Morska jurilica američke vojske stiže na remont u Viktor Lenac, Također: Wikipedia, USNS Trenton (T-EPF-5), Također: Radio Rijeka, Boris Kanazir: Morska jurilica američke vojske stiže na remont u Viktor Lenac)
2017. 16. Rujna na najvećem festivalu u Južnoj Americi, "Rock in Rio" u Rio de Janeiru, nastupila je i popularna američka pjevačica Fergie i tokom nastupa je nosila nadaleko prepoznatljive kreacije poznatog kostrenskog dizajnera Jurja Zigmana. Kreirao je i kostime za plesače i gostujuću zvijezdu Pablla (slika ljevo). Prije Fergie, u kreacijama s Zigmanovim potpisom na svjetskoj su sceni zablistale djevojke iz britanske pop grupe "Little Mix" te američka glazbenica Bebe Rexha, a surađivao je i s brojnim hrvatskim glazbenim zvijezdama, od Severine, Jelene Rozge i Nine Badrić do Leta 3. (Izvor: Novi List, Ivana Kocijan: Američka pjevačica u kreaciji hrvatskog dizajnera: Fergie nosi Zigmana i to je - totalno cool, 18. rujan 2017.)
2017. 18. Rujna u 15.30 sati plesom Bokeljske mornarice i nastupom Gradske glazbe Trsat započeo program dočeka relikvije neraspadnutog tijela sv. Relikvija neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana MandićaLeopolda Bogdana Mandića, a relikviju su u 16 sati, po dolasku u kapucinsku crkvu Gospe Lurdske na Žabici gdje je ovaj svetac boravio 1923. godine, od 16. Listopada do 11. Studenog, pozdravila zvona riječkih crkvi (na slici desno relikvija u Kapucinskoj crkvi, Snimio Sergej Drechsler za Novi List). Prema odobrenju Kongregacije za kauze svetaca, od 20. Lipnja, 2017. koju je potpisao pročelnik Kongregacije kardinal Angelo Amato, dopušteno je da sarkofag s tijelom sv. Leopolda Bogdana Mandića ponovno napusti Padovu. Rijeka je posljednja destinacija čašćenja relikvije u Hrvatskoj, nakon koje je organiziran povratak i prijevoz sarkofaga u Padovu. Svečano Leopold Bogdan Mandićeuharistijsko slavlje u Rijeci u 19 sati predvodio je riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić. Crkva je bila otvorena cijelu noć, a program bdijenja organizirale su molitvene zajednice i udruge. Sljedećeg dana, 19. Rujna svečano euharistijsko slavlje je u 10 sati održao krčki biskup mons. dr. Ivica Petanjak. Ispraćaj i polazak relikvija za Padovu je bio u 14 sati. Relikvija tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića osim Dubrovnika posjetila je još i Zadar, Herceg Novi, Split te Rijeku nakon čega je ponovno vraćena u Padovu. Korijeni svetog Leopolda (Herceg-Novi, Boka Kotorska, 12. Svibnja 1866. - Padova, 30. Srpnja 1942.) potječu iz Bosne odakle su pred Turcima njegovi preci pobjegli u Dalmaciju, to jest u Zakučac pokraj Omiša, a iz Zakučca njegov pradjed Nikola Mandić došao je u Herceg Novi gdje se je Bogdan i rodio. Leopold Mandić, sa svojih 135 centimetara visine (slika ljevo), bio je drugi kanonizirani hrvatski, svetac Rimokatoličke Crkve, svećenik, kapucin, poznati ispovjednik, promicatelj jedinstva kršćana. Posmrtni ostaci Sv. Leopolda Mandića i Sv. Pija iz Pietrelcine bili su izloženi javnom štovanju u bazilici Svetog Petra u Rimu od 03. do 11. Veljače 2016. Ova dva sveca izabrani su kao zaštitnici izvanredne Svete godine Milosrđa, te je njihovo cjelovito življenje kršćanske vjere, svjedočenje Božjeg milosrđa i ljubavi, te neumorno služenje braći po sakramentu pomirenja stavljeno kao primjer i nadahnuće vjernicima cjelokupne Crkve. (Izvor: Novi List, Sanja Gašpert: Povijesni događaj: Na dočeku relikvije sv. Leopolda Mandića ... , 18. rujan 2017., Također: dubrovnik, U Dubrovnik stiže relikvija tijela sv. Leopolda Mandića, HRT Vijesti, Relikvija sv. Leopolda Mandića ispraćena iz Splita: hodočastilo 60.000 vjernika, Također: Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića, Relikvija tijela sv. Leopolda Mandića ponovno dolazi u Hrvatsku!, Također: Wikipedia, Sveti Leopold Mandić)

 

O Rijeci na engleskom jeziku
Riječka povijest općenito

Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
Povijest Rijeke od 1500 do 1600
Povijest Rijeke od 1625 do 1650
Povijest Rijeke od 1675 do 1700
Povijest Rijeke od 1725 do 1750
Povijest Rijeke od 1775 do 1800
Povijest Rijeke od 1825 do 1850
Povijest Rijeke od 1875 do 1900
Povijest Rijeke od 1925 do 1950
Povijest Rijeke od 1975 do 2000
Povijest Rijeke od 2015 do Danas

Riječka vlast kroz stoljeća
Riječki grbovi i zastave (heraldika)

Povijest Rijeke od 1400 do 1500
Povijest Rijeke od 1600 do 1625
Povijest Rijeke od 1650 do 1675
Povijest Rijeke od 1700 do 1725
Povijest Rijeke od 1750 do 1775
Povijest Rijeke od 1800 do 1825
Povijest Rijeke od 1850 do 1875
Povijest Rijeke od 1900 do 1925
Povijest Rijeke od 1950 do 1975
Povijest Rijeke od 2000 do 2015


History of Racing, Preluk - Opatija - Rijeka

 

Natrag na vrh stranice