Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Baccich (Bacci), Ipparco

Ipparco BaccichRođen: Rijeka, 02. kolovoz 1890.
Umro: na planini monte Veliki, 11. listopad 1916.)
Ime na rođenju: Iparco (iparko) Baccich (Bačić)

Adresa u Rijeci: Piazza Regina Elena 5

Roditelji: Eugenio (Iginio) i Isolina rođena Girardelli

Braća i sestre:
Braća:
Icilio (1879-1945), Ino (1888-1961), Iti (1892 - 11. siječnja 1954, Irzio (1893-1899)
Sestre: Ipazzia (1876-?), Io (1880-1971), Illa (1882-1935), Ippodamia (1884-?), Ippia (1894-1896) i Iris (1896-1944) i Irzia (1898-1908), Illiria (1900-1943)

 

Porijeklo obitelji Bačić seže u Dubrovnik. Od tamo je u Rijeku stigao Nicola Bačić, brodovlasnik i trgovac. On je utemeljitelj poznate riječke dinastije brodovlasnika. Od te bogate familije, današnji Fiumani pamte samo Ipparca, ita i Icilia Baccicha, političare i fašiste.
Obitelj njegove majke, obitelj Girardelli je stara talijanska aristokratska obitelj porijeklom iz Milana koja je postala poznata tokom talijanskog "Risogimenta".
Obitelj Baccich (prezime su 1930., nakon talijanske aneksije Rijeke italijanizirali u Bacci) bila je u središtu mnogih događaja koji su duboko obilježili povijest grada.

Njegov otac Eugenio i majka Isolina imali su trinaestoro djece, čija su mitološka imena sva započimala s "I" - kao Italija. Dvoje od njih, sestre Ippia i Irzia, su umrle još kao mala djeca. Niti jedno od djece nije kršteno iako su rođeni u katoličkoj Austriji.
Najstarija sestra se zvala Ippazia i govorila je sedam jezika.
Cijela obitelj je imala jaki osječaj pripadnosti Italiji, političku predanost iredentizmu, a time i pripojenju Rijeke Italiji, što je oštro označilo životne izbore Icilia, Ipparca i Itija, protjeranih i traženih od strane vlasti Dvostruke Monarhije i kasnije Jugoslavije.

Obitelj Bacci na okupu
Familia Bacci u Sirolu kraj Ankone. S ljeva: Ila (sjedi na stolici), Iti, Ippazia, Icilio (u sredini, sa brkovima), Ippodamia, Ipparco, Ino, mama Isolina (sjedi u sredini), Io, Iris (sjedi na zemlji ljevo) i najmlađa sestra Illiria sjedi pod maminim nogama.


Dok je još bio student, bio je jedan od osnivača "Giovine Fiume", talijanske iredentističke udruge koja je bila nadahnuta Giuseppe Mazzinijevom "Giovane Italia", jedne od iredentističkih udruga koja u to vrijeme djeluje u gradu. Još u vrijeme pohađanja liceja (više gimnazije) isticao se kao iredentista. Svoje "domoljublje" iskazao je kad je prilikom predstave "Romantizam" od Rovetta raširio veliku talijansku zatavu.

1905. Studirao je u Firenci., a 1912. godine se nije odazvao pozivu za austrougarsku vojnu službu, pa je posljedično smatran Monte Veliki Hribach (Cerje - Slovenia)izdajnikom i dezerterom. Zbog toga su ga, čim je izbio rat 1914., Mađari osudili kao izdajnika na smrt u odsutnosti, zajedno s braćom Iciliom i Itiem i drugih dvadeset i četvoro Riječana, uključujući Riccarda Gigantea, Enrica Buricha, Piera Pillepicha, Giorgio Conighia, Armanda Odeniga.

Kad je Italija ušla u rat protiv Austro-Ugarskog Carstva, on se 1915. dobrovoljno javio u "Bersagliere", dosegnuvši čin poručnika, bio je zapovjednik 9. čete 77. regimenta pješačke pukovnije "Lupi di Toscana" ("vukovi Toskane"). Isti su čin stekla i njegova braća Icilio i Iti (preživjeli u ratu, kasnije su prezime promijenili u Bacci).

Ranjen u Albaniji u prosincu 1915. godine.

12. listopada 1916. sudjelovao je u napadu trećeg bataljona 77. pješačke pukovnije na planinu Monte Veliki Hribach (Veliki Hrib, Cerje - Slovenia, spomenik na slici ljevo). Poginuo je u napadu na neprijateljske linije. Predložen za Zlatnu medalju za vojnu hrabrost, nagrađen je sa Medaglia d'argento al valor militare (Srebrnom medaljom za vojne zasluge)

1919. Legione Fiumana (Riječke legije) nazvale su jednu od svojih jedinica njegovim imenom.

Brod Ipparco Baccich

1931. Riječko pomorsko poduzeće "Società Costiera di Navigazione Marittima di Fiume" nazvalo je brod njegovim imenom (slika gore). Izgrađen u riječkom brodogradilištu (broj gradnje 133) za obalnu pomorsku plovidbu bio je to mali putnički brod od 884 bruto tona. 1930-ih, nakon pripojenja "Società Costiera di Navigazione Marittima di Fiume", "Ipparco Baccich" je predana u vlasništvo u "Società Via Ipparco BaccichFiumana di Navigazione", sa sjedištem u Rijeci pod istim imenom. 26. lipnja 1941., godinu dana nakon ulaska Italije u Drugi svjetski rat, "Ipparco Baccich" je rekviriran i registriran s oznakom D17 i klasificiran kao pomoćni krstaš pod imenom "Ipparco Baccich". Nakon rata ostaje u vlasništvu talijanskih tvrtki i biva ponovo pregrađen u mali putnički brod. Brod mijenja imena u "Lorenzo Marcello", nakon toga "Olbia" i na kraju "Panarea". Poslan je u rezalište 1966. (1968.??).

1930-ih Osnovna škola u Matuljima dobila je ime "Ipparco Bacci".

1930-tih u Rijeci je postojala ulica sa njegovim imenom, današnji dio ulice Riva uz Narodno kazalište Ivana pl. Zajca.

U Rijeci je kasnije podignuta spomen-ploča s njegovim imenom i imenima drugih odlikovanih i palih vojnika iz Rijeke. Ploču su uništili u svibnju 1945. godine. Ploča sa njegovim imenom se danas nalazi u Kosturnici talijanskih vojnika na Kozali - Sacrario dei caduti Italiani

 

Kreirao: SEAS

 

Izvor:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

Na vrh stranice