Accurti Giuseppe
Rođen: Rijeka, 26. siječnja 1823.
Umro: Rijeka, 24. studenog 1886.
Roditelji: Luigi i Antonia rođena Silenzi
Rođen u Rijeci od riječkog patricija Luigija i supruge mu Antonije.
Pučku školju polazi u rodnom gradu.
1837. u dobi od 14 godina ulazi Austrijsku pomorsku akademiju u Veneciji gdje je i diplomirao kao kadet (zastavnik).
Vjerovatno je u Veneciji upoznao pristaše ujedinjenja Italije i čini mi se vjerojatnim da ih je upoznao preko svog budućeg šogora Vincenza Conte de Dominija, predavača na toj Akademiji, kasnije politički progonjenog od Austrije i Antonija Lassovicha, iz Rijeke, redovitog profesora na toj Akademiji, tada izbjeglice u Genovi.
Neprijateljsko stajalište prema bečkoj vladi otvoreno je iskazano tijekom pobune 1848., kada su Austrijanci otjerani, a proglašena je Republika Sv. Marka (23. ožujak 1848.). Izdržavši dugotrajnu opsadu, kapitulirala je 11. kolovoza 1849. ( inače, Venecija je tijekom III. rata za neovisnost, 1866. pripojena je Kraljevini Italiji).
Kad je 23. ožujka 1848. u Veneciji trijumfirala protuaustrijska revolucija, bio je poručnik fregate i bez oklijevanja je pohrlio pod zastavu Danielea Manina, koji ga je, zadržavši svoj čin, dočekao među borcima. Godine 1848. i 1849. je u službi Nezavisne Republike Sv. Marka (proglašene poslije protuaustrijskog ustanka u ožujku 1848.)
Iz arhiva se, međutim, čini da je naredbom od dana 30. ožujka 1848. vlada Venecije promaknula Giuseppea Accurtija u zastavnika s činom iz travnja 1848.
Naknadno se čini da je ukrcan tijekom trećeg tromjesečja 1848. godine na brodu zvanom "Rondine" i to uz napomenu da je prvi put bio ukrcan na brud "Nereide".
Tijekom četvrtog tromjesečja 1848. godine, Accurti je iskrcan sa spomenutog broda zbog bolesti i isplaćena mu je plaća do 31. kolovoza 1848. godine.
Iz arhivskih podataka nije jasno kada se vratio u službu , međutim Naredbom od dana 18. travnja 1849. naređuje Giuseppeu Accurtiju da se iskrca s broda "Grave" kako bi preuzeo zapovjedništvo nad topovnjačom "Fulminante".
Ni obiteljska sjećanja, ni priopćenja iz arhiva, ni drugi izvori ne omogućuju da se rasvijetli djelovanje Giuseppea Accurtija do 23. kolovoza 1849., kada je potpisana kapitulacija Venecije.
Po izvorima se može zaključiti da je nakon kapitulacije Venecije Giuseppe izbjegao hapšenje i da se sklonio u Carigrad, odakle se zapravo vratio u Rijeku 1856.
Pomilovan je 1856. odlukom generalnog gubernatora Lombardsko-Mletačke Kraljevine grofa J. J. Radetzkog.
Pismom od 27. listopada 1856. generalna vlada Verone obavijestila je podpredsjedništvo u Veneciji da se "prognani Giuseppe Accurti iz Rijeke, suverenom milošću od 8. veljače iste godine, može vratiti u carske države i, nakon što potpiše izjavu lojalnosti morao to predstaviti političkoj vlasti Rijeke", koja je o tome već bila obaviještena.
To potvrđuje i lista političkih kompromisa od 1848. do 1867., koja ga ističe i kaže da je 1861. otišao u Mađarsku, a zatim u Italiju.
Njegov šogor Vincenzo ode Domini je u svojim dokumentima tvrdio da se je Giuseppe Accurti 1859. prijavio u mornaricu sardinije (Marina Sarda). U službu je, po tom izvoru primljen 1866. Možda se čini čudnim, ali slučaj je da se u spisima ureda za registraciju osoblja Kraljevske mornarice ne pojavljuje da je Accurti Giuseppe bio časnik ni Sardinijske mornarice ni Kraljevske talijanske mornarice.
Odlikovan je za hrabrost. Nakon povratka u Rijeku, vlada Italije imenovala ga je svojim potkonzulom u tom gradu. Bio je počasni vicekonzul Italije od 1863. pa do svoje smrti.
Kod njegovih nećaka postoji njegov portret, gdje ga se vidi u odori Kraljevske talijanske mornarice i gdje nosi viteški križ krune Italije, medalju rata 1859., medalju za građansku hrabrost i medalju za pomorsku hrabrost (slika gore).
Nema sumnje da je imao talijansko državljanstvo, jer je bio počasni vicekonzul Italije uz generalnog konzula Ferdinanda grofa od Sambuya, a taj se počasni položaj dodjeljivao samo talijanskim državljanima.
Preminuo je 24. studenog 1886. Cijela Talijanska zajednica Rijeke sudjelovala je u pogrebnim počastima, a u Riječkim novinama "La Bilancia" je bila objavljena i obavijest o smrti. I obavijest obitelji i ona talijanske zajednice ujedinjene u "Associazione di Beneficenza Italiana" (Talijansko dobrotvorno udruženje) označavaju ga kao "umirovljenog poručnika Kraljevske mornarice".
Obavijest udruge je, kao i obično, revidirao generalni konzul. U arhivi Konzulata nalazi se i pismo brata generalnom konzula u kojem mu zahvaljuje na dobroti koju je iskazao svom podaniku. Ali to je još nešto: kraljevski javni bilježnik riječki Dr. Nicolò Gelletich podnosi svoje izvješće o ostavštini sudu i presuda se prosljeđuje kraljevskom generalnom konzulatu Italije. Sada, ako ga je sud u Rijeci proglasio talijanskim državljaninom, malo mi je čudna uporna austrijska tvrdnja o Accurtijevoj lojalnosti austrijskoj kruni.
Giuseppe Accurti kao mladić dao je svu svoju dušu idealu jedinstva Italije, možda spajajući osjećaje triju sjevernih jadranskih luka. Time je mislio na jadransku Italiju koja će, šireći se na obije obale Jadrana ponoviti slavu svoje pomorske prošlosti.
Kreirao: SEAS
Izvor:
- Smoquina, Mario, UN VOLONTARIO FIUMANO ALLA DIFESA DI VENEZIA , 1848 ,49, GIUSEPPE ACCURTI, Trieste: Società Editrice Mutilati e Combattenti, 1933
- Istrapedia, Mletačka Republika
Background picture copyright: 