Trapp Georg von
(Georg Ludwig Ritter von Trapp)
Napomena: Ritter je naslov, preveden otprilike kao Sir (označava viteza ), a ne ime ili prezime. Ne postoji ekvivalentni ženski oblik.
Rođen: Zadar, 4. travnja 1880.
Umro: Stowe, Vermont, United States, 30. svibnja 1947.
Roditelji: August Johann (Homburg von der Höhe, 10. svibnja 1836. -Zadar, 07. lipnja 1884.) i Hedwig rođena Wepler (Schloss Wildeck bei Guntershausen, 08. rujna 1855. - 1911.)
Sestra i brat: Hedwig (Hede) Rudolfine (Pula, 18. studenog 1877. - Klosterneuburg, Beč, 29. prosinca 1947.) i Werner (1882. - Galicija, 02. svibnja 1915.)
Supruge: Agathe rođena Whitehead ( - 3. rujna 1922.
Maria Augusta Kutschera (Beč, 26. siječanj 1905. — Morrisville, Vt., SAD, 28. ožujak 1987.)
Djeca:
- Prvi brak
- Rupert Georg (Pula, 1. studenog 1911. - Stowe, Vermont, U.S., 22. veljače 1992.)
- Agathe Johanna Erwina Gobertina (Pula, 12. ožujka 1913. - Towson, Maryland, U.S., 28. prosinca 2010.),
- Maria Agatha Franziska Gobertina (Zell am See, Austrija, 28. rujna 1914. - Stowe, Vermont, U.S., 18. veljače 2014.)
- Werner (Zell am See, Austrija, 21. prosinca 1915. - Waitsfield, Vermont, U.S., 11. listopada 2007.)
- Hedwig Maria Adolphine Gobertina (Zell am See, Austrija, 28. srpnja 1917. - Zell am See, Austria, 14. rujna 1972.)
- Johanna Karolina (Franziska) (Zell am See, Austrija, 7. rujna 1919. - Beč, 25. studenog 1994.)
- Martina (Klosterneuburg, Austrija, 17. veljače 1921. - Stowe, Vermont, U.S., 25. veljače 1951.)
- Drugi brak
- Rosemarie Erentrudis (8. veljače 1929. - )
- Eleonore (14. svibnja 1931. - )
- Johannes (Philadelphia, Pennsylvania, U.S., 17. siječnja 1939. -)
Austrougarski mornarički časnik i patrijarh pjevačke obitelji Trapp, čiji su životi bili inspiracija za film "Moje pjesme, moji snovi". Pod njegovim zapovjedništvom podmornice SMU-5, SMU-6 i SMU-14 potopile su 13 savezničkih brodova ukupne težine oko 45.669 bruto registarskih tona (GRT). Postignuća na moru tijekom Prvog svjetskog rata donijela su mu brojna odličja uključujući vojni red Marije Terezije, kao i titulu baruna, uz već naslijeđenu vitešku titulu koja je dodijeljena njegovom ocu Augustu Trappu 1876. godine.
Omiljen među mornarima jednako kao poslije među članovima obitelji više je služio, manje naređivao, a zaslugama se nije dičio. Jasno je osjećao da postoji granica između pravih i pogrešnih odabira, između dobra i zla. Bio je čovjek od riječi i čovjek integriteta.
Kasnija povijest i pjevačka karijera baruna Georga von Trappa i njegove druge supruge Marije Auguste i čak desetoro djece, zasigurno je poznata širom svijeta.
U stvarnom životu i u memoarima "Priča o pjevačima obitelji Trapp" koji je napisala njegova druga supruga Maria Augusta Trapp, kapetan je opisan kao topao i drag otac koji je uvijek bio u blizini i na pomoći obitelji. Međutim, u mnogim adaptacijama kapetan je prikazan u negativnijem svjetlu. Na primjer, u filmu iz 1965. godine Georg von Trapp prikazan je kao disciplinarni čovjek koji je uvijek odlazio i nije se brinuo za svoju djecu ili njihove osjećaje.
Njegov otac, Fregattenkapitän August Trapp, bio je pomorski časnik koji je 1876. godine uzdignut u austrijsko plemstvo kao "Ritter von Trapp", što je njemu i njegovim potomcima dodijelilo naslov viteza. Oba njegova sina naslijedila su tu nasljednu titulu.
August Ritter von Trapp, Georgov otac umro je 1884. od tifusa, kada je Georg imao četiri godine pa je majka Hedwig rođena Wepler od skromne mirovine sama odgojila obitelj.
Njegova starija sestra bila je austrijska umjetnica Hede von Trapp, a njegov brat Werner umro je 1915. godine tijekom Prvog svjetskog rata.
Barun Georg Ludwig Ritter von Trapp je rođen u Zadru, tadašnjem glavnom gradu Kraljevine Dalmacije.
1894. godine, s četrnaest godina, Trapp odlučuje krenuti očevim stopama i pridružuje se carskoj i kraljevskoj austrougarskoj mornarici. Dolazi u Rijeku u kojoj pohađa srednju pomorsku školu i Pomorsku akademiju koju završava 1898. i dobiva titulu kadeta. Istu akademiju završio je i njegov otac, kapetan u austrijskoj mornarici.
Sastavni dio časničke izobrazbe tada su bili i bonton, ples i sviranje violine jer su časnici smjeli posjećivati društvena okupljanja aristokracije i buržoazije i imali su pristup dvorskim plesovima. Georg von Trapp je za instrument odabrao violinu.
Nakon diplomiranja 1898. završava dvije godine kadeture, uključujući jedno putovanje do Australije kao kadet na korveti "SMS Saida II".
Na putovanju kući posjetio je Svetu zemlju gdje je upoznao fratra franjevca koji ga je vodio u obilazak svih biblijskih mjesta koja je želio vidjeti. Između ostalog, Trapp je iz rijeke Jordan napunio sedam boca vode koje je kasnije koristio za krštenje njegovih prvih sedmero djece.
1900. godine dodijeljen je krstašu "SMS Zenta" s kojim je sudjelovao u napadu na tvrđavu Taku tokom Bokserskog ustanka (kapetan von Thomann, zapovjedni časnik Zente poginuo je u toj akciji). Za svoje zalaganje Georg je odlikovan.
Godine 1902. položio je završni ispit za časnika, a u svibnju 1903. imenovan je fregattenleutnantom (fragatnim poručnikom, ekvivalentom potporučnika).
1908. iskoristio je priliku da bude prebačen u novoformirani rod podmorničara, ili U-boot-Waffe, te je u studenom dobio unapređenje za Linienschiffsleutnant (poručnik broda ili potporučnik), nakon čega odlazi na službu u Pulu gdje se istaknuo kao vrstan podmorničar. Postignuća na moru tijekom I. svjetskog rata donijela su mu brojna odličja, kao i plemićku titulu.
1910. godine dobio je zapovijedništvo nad novoizgrađenom podmornicom SM U-6, sagrađenu u Rijeci u "Whitehead & Co.", a koju je porinula mlađa kći Johna Whiteheada, nećakinja St Johna Brodricka, 1. erla Midletona i unuka Roberta Whiteheada, riječkog industrijalca koji je proizveo prvi torpedo, izum Ivana Lupisa. Tom je podmornicom zapovjedao do 1913. Na slici ljevo SM U-5 sa von Trappom na komandnom mostu ispred Rijeke (klik na sliku za veću rezoluciju).
Na tom su se porinuću prvi put vidjeli Agatha i Georg (na slici desno) i zaljubili se na prvi pogled. On je već tada bio prokušan u borbi, uspravna držanja, ponosita pogleda, a ona, kuma broda, bila je kći iz viših krugova, "dobra prilika". Poneseni svečanim ugođajem Agatha i Georg su se opet nešto kasnije susreli na domjenku na terasi hotela "Kontinental" i otplesali svoj prvi ples.
10. siječnja 1911. godine, on i Agatha stupaju u brak, a iste godine rođen je, u vili Trapp u Puli u današnjoj ulici Pina Budicina 11., i njihov prvi sin Rupert. (Izvori se sukobljavaju oko činjenice je li se vjenčanje zbilo u siječnju 1911. ili siječnju 1912.)
Vila Casa Trapp je bila izgrađena za njih. Nju je, uz još desetak okolnih vila, projektirao austrijski arhitekt Ferdinand Geyer. Vila Trapp nalazi se na Verudi, ondašnjoj pulskoj rezidencijalnoj četvrti za visoke časnike.
U braku su imali šestero djece: Agathu, Mariju Franzisku, Wernera, Hedwigu, Johannu, te Martinu.
Od 1910. do 1913. Georg plovi na podmornici i testira njena bojna svojstva i rad torpeda.
17. travnja 1915. Trapp preuzima zapovjedništvo nad SM U-5, podmornicom također izgrađenoj u Rijeci. Sa U-5 je vodio devet borbenih patrola u i potopio je dva neprijateljska ratna broda. Francuski oklopni krstaš "Léon Gambetta" južno od rta Santa Maria di Leuca. Potapanjem Gambetta, Trapp je postigao zapažen uspjeh kao zapovjednik prve podmornice koja je izvela prvi podvodni napad podmornice na jedan brod na Jadranu. Nešto više od tri mjeseca kasnije, potopio je talijansku podmornicu "Nereide" kod otoka Palagruže. Također je 29. kolovoza 1915. kraj Durazza zarobio grčki parobrod "Cefaloniju".
Nakon rata je kao heroj Austrougarskog carstva nominiran za nagradu Viteški križ Vojnog reda Marije Terezije zbog potonuća "Gambette", koju je na kraju dobio 1924.
Trapp je u listopadu 1915. prebačen na dužnost na SM U-14, nekadašnju francusku podmornicu "Curie" (Q 87), koju je preuredila austrijska mornarica nakon što je bila potopljena i zarobljena tokom njenog pokušaja napada na Pulu.
U veljači 1916. godine U-14 je oštećen napadom dubinskih mina, pa je do studenog prošao veliku modernizaciju. Nastavivši službu pod von Trappom, U-14 je potopila svoj prvi brod u travnju 1917., ali svoju je najuspješniju patrolu imala u kolovozu, kada je u šest dana potopila pet brodova - uključujući "Milazzo", navodno najveći teretni brod na svijetu.
Dok je zapovjedao podmornicom SM U-14 von Trapp je bio vrlo uspješan. Potopio je 11 brodova: tanker "Teakwood" (28. travnja 1917., Ujedinjeno Kraljevstvo), parni teretnjak "Antonio Sciesa" (3. svibnja 1917., Kraljevina Italija), parni teretnjak "Marionga Goulandris" (5. srpnja 1917., Grčka), parni teretnjak "Constance" (23. kolovoza 1917., Francuska), parni teretnjak "Kilwinning" (24. kolovoza 1917., Velika Britanija), parni teretnjak "Titian" (26. kolovoza 1917., Velika Britanija), parni teretnjak "Nairn" (28. kolovoza 1917., Ujedinjeno Kraljevstvo), parni teretnjak "Milazzo" (29. kolovoza 1917., Kraljevina Italija), parni teretnjak "Good Hope" (18. listopada 1917., Velika Britanija), parni teretnjak "Elsiston" (18. listopada 1917., Ujedinjeno Kraljevstvo) i parni teretnjak "Capo Di Monte" (23. listopada 1917., Kraljevina Italija).
Sedmero djece iz prvog braka sa Agathom Whitehead |
U svibnju 1918. promaknut je u Korvettenkapitän (jednak poručniku) i dobio zapovijed nad podmorničkom bazom "Cattaro" (Kotar) u Kotorskom zaljevu.
Na kraju Prvog svjetskog rata Austro-Ugarsko Carstvo doživilo je poraz i kolaps. Tijekom tog procesa, Austrija je bila smanjena na svoju kopnenu jezgru i tako je izgubila morske obale i nije imala potrebe za mornaricom, a Trapp je ostao bez zvanja ili zaposlenja.
Agathe, najstarija kći, dobila je vrućicu zbog zaraze šarlahom. Njezina braća također su se zarazila, a majka se brinula o njima. Agathe, Georgova supruga, također biva zaražena i umire 3. rujna 1922. od šarlaha.
Nakon te tragedije i pošto je Austrougarska izgubila luke na Jadranu, a sa njom i Pulu, Georg kupuje vilu u Aigenu, predgrađu Salzburga i 1924. godine sele se u Austriju. Tu se sav posvećuje djeci, njihovu odgoju i naobrazbi, posebno glazbenoj, koja je obilježje salzburške tradicije.
Oko 1926. godine kćer Maria Franziska se još nije oporavila od šarlaha kojim ju je zarazila sestra Agatha i nije mogla pohađati školu, pa je von Trapp unajmio Mariju Augustu Kutscheru iz obližnje opatije u Nonnbergu kao guvernantu i privatnu učiteljicu. Ohrabrena kapetanovom glazbenom pratnjom na violini, mandolini i gitari, Marija formira pravi dječji zbor. Česta glazbena druženja ne rezultiraju samo dječjim usavršavanjem u zborskom pjevanju, već je kao guvernanta osvojila srca sedmero djece ali i udovca Georga von Trappa (Marija i Georg Ludwig von Trpp na slici ljevo). Vjenčali su se 26. studenoga 1927., kada je on imao 47, a ona 22. godine. Imali su troje djece.
Sredinom 1930-ih obitelj je počela pjevati njemačku i liturgijsku glazbu.
Vjenčanje Georga Ludwig von Trppa i Marije Auguste Kutschere |
Otprilike u to je vrijeme katolički svećenik Franz Wasner, otprilike Marijinih godina, došao živjeti s obitelji i postao glazbeni voditelj grupe.
Oko 1936. Charlotte "Lotte" Lehmann (27. veljače 1888. - 26. kolovoza 1976.), njemačka sopranistica, je čula obitelj kako pjeva i predložila im je da sviraju plaćene koncerte.
Kad ih je austrijski kancelar Kurt von Schuschnigg čuo na radiju, pozvao ih je da nastupaju u Beču.
Georg von Trapp je sav svoj novac koji je nasljedio od svoje prve supruge Agathe držao u banci u Londonu, ali većina obiteljskog bogatstva izbrisana je tijekom velike depresije, nakon što je Trapp prenio svoju ušteđevinu iz banke u Londonu u austrijsku banku. Naime, Austrija je bila pod ekonomskim pritiskom neprijateljske Njemačke, a austrijske su banke bile u nesigurnom položaju. Trapp je pokušao pomoći prijateljici Augusti Caroline Lammer (Beč, 28. listopada 1885. - Beč, 16. siječnja 1937.) u bankarskom poslu, pa je većinu svog novca povukao iz Londona i pohranio ga u njenu banku "Lammerbank" u Zell am Seeu. Banka je nakon nekog vremena bankrotirala, brišući većinu bogatstva obitelji, a Augusta Caroline je izvedena pred sud. Njezin je život završio u ženskom zatvoru Wiener Neudorf.
Te je 1933. godine novim imovinskim stanjem obitelj primorana sama obavljati sve kućanske poslove. Postaje neizbježno unovčiti jedinu zajedničku sposobnost, dakako, pjevanje. To se ubrzo pokazuje savršenom odlukom jer nakon samo nekoliko manjih nastupa na privatnim zabavama, uslijedili su mnogobrojni javni nastupi. No, dok djeci novonastala situacija predstavlja uzbudljivu avanturu, njihov je otac užasnut. Deklasiranje na scenskog izvođača on u početku neprestano izbjegava. Uredno bi najavio zbor, te se opet pojavio tek na pljesku publike.
Na salzburškom glazbenom festivalu dobivaju prvu nagradu u zborskom pjevanju, što im postaje pozivnicom za nastupe diljem Europe.
1937. obitelj Trapp odlazi na svoju prvu europsku turneju kao profesionalni pjevači. osnovali su obiteljsku grupu "The Trapp Family Singers" ("Obiteljski zbor Trapp").
 |
Obitelj von Trapp počela je profesionalno pjevati u 1930-ima, nakon što je većina obiteljskog bogatstva izgubljena u Velikoj depresiji. Napustili su Austriju 1938. godine, kada je snimljena ova slika, kako bi izbjegli raditi ili pjevati za nacističkog vođu Adolpha Hitlera. |
Kada je Adolf Hitler anektirao Austriju, ponuđeno mu je mjesto u njemačkoj mornarici što je on bezuslovno odbio jer se nije slagao sa nacistickom ideologijom. Štoviše, on tri puta odbija stupiti u nacističku mornaricu, dva puta odbija postati zapovjednikom podmornice i zapovijedati podmorničkom postajom, na koncu još odbija nastupiti sa obiteljskim zborom na Hitlerovoj rođendanskoj proslavi. Kada mu je naređeno da na svoju kuću objesi zastavu sa kukastim križem, odbio je, rekavši da bi na tom mjestu radije istaknuo svoj stari perzijski ćilim.
Znajućci da ga odbijanje može odvesti u zatvor kao i njegovu cijelu porodicu, on sa porodicom i s ocem Wasnerom 1938. godine iz Austrije biježi u talijanski dio Švicarske. Odlazeći iz Austrije, von Trappovi prepuštaju svoju vilu u Salzburgu muškom katoličkom redu Presvete Krvi.
Već 1939. godine Villa Trapp postaje sjedište Reichsfuhrera (posebni čin SS-a) i zapovjednika SS postrojbi Heinricha Himmlera. Nakon svršetka rata Villu Trapp je vraćena izbjegloj obitelji, koja 1948. godine opet prosljeđuje vilu redu Presvete Krvi, u čijem je vlasništvu i danas.
Putujući sa svojim glazbenim dirigentom velečasnim Franzom Wasnerom i tajnicom Martom Zochbauer, oni su u lipnju vlakom otišli u Italiju, kasnije u London, a do rujna do 27. septembra 1939. bili su na brodu SS "Bergensfjord" na putu za New York kako bi započeli koncertnu turneju u Pensilvaniji.
Nakon šest mjeseci gostovanja u SAD-u i rođenja Georgovog desetog djeteta, sina Johannesa Georga, obitelj je prisiljena vratiti se u Europu zbog isteka vize. Otišli su na kratku skandinavsku turneju i vratili su se u New York u listopadu 1939. Na slici ljevo, obitelj na pozornici, Marija na vrhu.
Držali su ih na otoku Ellis radi istrage Službe za imigraciju i naturalizaciju. Stvar se malo zakomplicirala kada su ih činovnici emigracijske službe pitali koliko dugo namjeravaju ostati, Marija je, umjesto da kaže "šest mjeseci", kako je određeno u njihovim vizama, uzviknula: "Oh, drago mi je što sam ovdje - nikad više ne želim otići!"
Nakon što su kratko vrijeme živjeli u Merionu, Pennsylvania, gdje im se rodilo najmlađe dijete, Johannes, prvom većom zaradom obitelj 1941. godine u Stoweu (Vermont) kupuje imanje od 660 hektara zbog njegove neodoljive sličnosti s austrijskim domom.
Ondje 30. svibnja 1947. godine od raka pluća umire Georg Ritter von Trapp, kapetan korvete, najodlikovaniji podmornički časnik Prvog svjetskog rata. Pokopan je na obiteljskom imanju u Vermontu zajedno sa svojom suprugom Marijom koja je umrla 1987.
1965. redatelj Robert Wise snima film "Moje pjesme, moji snovi" ("The Sound of Music"). Film se temelji na, (do neke granice) istinitoj priči o Georgu i Mariji Von Trapp i obiteljskoj grupi koja je u Americi djelovala pod nazivom "Trapp Family Singers". Film je bio adaptacija istoimenog mjuzikla Rodgersa i Hammersteina II iz 1959. Film je zaradio 158,7 milijuna $ u američkim kinima (1,14 milijarde $ prilagođeno po inflaciji) te je tako postao najkomercijalniji film 1960-ih.
U filmu postoji dosta netočnosti i generalno, djeca Georga von Trappa koja su doživjela prikazivanje najprije ne pozornici, a kasnije i na platnu, nisu bila zadovoljna istinitosću cijele priče.
Agathe von Trapp (poznata kao Lisel u filmu) objavila je svoje memoare, "Agathe von Trapp: Memories Before and After the Sound of Music: An Autobiography" ("Sjećanja prije i poslije Moje pjesme moji snovi: Autobiografija") da bi razjasnila i objasnila neistine iz filma. Bila je bijesna i negativna prema mjuziklu i filmu.
Agathe je željela da ljudi znaju da njezin otac, kapetan Georg von Trapp kojeg je u filmu glumio Christopher Plummer, a na Broadwayu Theodore Bikel, nije bio hladan, neosjećajan i udaljen. Inzistirala je na tome da je on bio ljubazan otac koji je pomagao njoj i njezinoj braći i sestrama. Obožavao je i njihovu majku (svoju prvu suprugu). A također niti on a niti njegova djeca nisu izbjegavali maćehu kako je to prikazano u filmu.
Između ostalih netočnosti, djeci su promijenili imena i spol. U stvarnom je životu Agathe von Trapp imala starijeg brata, ali u mjuziklu je najstarije dijete bila djevojčica, Liesl.
Netočno je i to da je obitelj prešla Alpe kako bi napustila Austriju. Agathe kaže: "Prešli smo ulicu i ukrcali se u vlak".
U intervjuu iz 2003. rekla je da "nije mogla živjeti sa svim netočnostima u mjuziklu i načinu kako je portretiran njezin otac i njena obitelj." Inzistirala je na tome da "on nije bio ništa takvo". U 80-ima je počela pisati svoje memoare. Dvaput je odlazila u Europu da istraži svoje rodoslovlje, što je i završila 2000. godine.
Obitelj Von Trapp slika iz 1939. Gornji red: Werner i Rupert; Drugi red: dr. Franz Wasner, Johanna, Martina, Maria i Georg, Johannes, Hedwig, Maria; Dno: Agathe, Rosmarie i Eleonore |
ODLIKOVANJA:
- Viteški križ Vojnog reda Marije Terezije (1924.)
- Viteški križ reda Leopolda s ratnim odlikovanjem i mačevima
- Red željezne krune 3. klase s ratnim odlikovanjem i mačevima
- Križ za vojne zasluge 3. klase s ratnim odlikovanjem i mačevima
- Srebrna medalja za hrabrost 1. klase za časnike
- Križ za vojne zasluge
- Srebrna medalja za vojne zasluge s mačevima
- Srebrna medalja za hrabrost 2. klase
- Križ Karla Troopa
- 1898. Brončana Jubilarna komemorativna medalja
- 1908. Vojni Jubilarni križ
- Pruski željezni križ 1. i 2. klase
- Ruski Red Stanislava 3. klase s mačevima
- Ratna medalja 1914–1918 s mačevima
- Križ dugog služenja (18 godina)
- Željezni križ prve klase (njemačko carstvo)
- Ratna medalja turskog Zlatnog Lijakata
Porodično stablo obitelji Whitehead, Trapp i Hoyos Možete vidjeti ovdje:
- Prvi dio rodoslovlja obitelji
- Drugi dio rodoslovlja obitelji
O Mauzojeju Roberta Whiteheada na groblju Kozala i njegovoj gradnji možete čitati ovdje:
- Whitehead - Mauzolej na groblju Kozala - Nenad Labus
Kreirao: - Nenad Labus
- SEAS
Izvori:
- Wikipedia, Georg von Trapp
- Joan Gearin: Movie vs. Reality: The Real Story of the Von Trapp Family, 2005
- GENI: Georg Johannes von Trapp
- Genealogics, Georg Ritter von Trapp
- Genealogieonline, Ludwig Ritter von (Georg Ludwig, Ritter von) Trapp (1880-1947)
- Nautica Report, Report / Georg Ludwig von Trapp, un grande nemico ''Italiano'', 11/06/2018
Background picture copyright: 