Švalba (Schwalba) Ante

Rođen: Rijeka, 22. srpanj 1903.
Umro: Rijeka, 9. svibanj 1989.

Roditelji: Ante Schwalba i Ada rođena Emili
Braća: Davor, Milan

Supruga: Velinka (1903. - 2001.) (specijalistica iz oftalmologije)
Djeca: Velinka Švalba-Novak (gastroenterolog)

 

Liječnik, epidemiolog, specijalist iz oblasti higijene, koji se u svome gotovo šezdesetogodišnjem aktivnom radu posvetio unapređenju zdravlja stanovništva na širemu riječkom području, jer je njegov djelokrug rada sezao od Karlobaga preko Hrvatskog primorja sve do Ogulina. Vršio je dužnost direktora Opće bolnice u Rijeci, inicijator je i suosnivač Srednje medicinske škole, začetnik ekološke borbe i pokretač akcije "Za ljepšu, čistiju i zdraviju Rijeku". Bio je izraziti terenski radnik i kao neumorni predavač posebno angažiran u podizanju zdravstvene kulture stanovništva svih dobi, posebno školske djece. Desetljećima, gotovo do pred smrt, bio je aktivno prisutan u radu Crvenog križa.
Dr. Ante Švalba je već na početku svoga rada shvatio da se uspjeh u rješavanju mnogih masovnih zdravstvenih problema može postići jedino pridobivanjem čitavog stanovništva za aktivan rad i podizanjem njegove zdravstvene kulture. 

Posebno se isticao u provođenju preventivno medicinskih aktivnosti, zdravstveno-odgojnih mjera i obaveznih cijepljenja, u to vrijeme samo protiv velikih boginja.
O tada najvažnijim zdravstvenim problemima govorio je jednostavno i na svima razumljiv način. Posebno bi se ovakvim dolascima radovala djeca koja bi sjedeći na podu pred projekcijskim platnom živo promatrala događanja u filmu i prihvaćala njegove poruke o higijenskom načinu života, a to je i bio cilj i svrha ovakvih predavanja.
Neumoran, ustrajan i okorjeli humanist, uvijek korak ispred svoga vremena, šireći ideje socijalizirane medicine i potrebe ekološkog osvješćivanja. Svi liječnici koji su s njim radili bili su pioniri u svom poslu, a socijalno medicinsku misao su prihvatili kao svoje životno opredjeljenje.

Objavio je, sam ili u suradnji s drugim autorima, nekoliko udžbenika za srednje medicinske škole. Objavljivao je stručne radove iz područja epidemiologije i zaštite čovjekove okoline, no objavio je i nebrojeno mnogo popularnih članaka i osvrta iz istog područja te dao mnoge intervjue u tisku.

Potomak je najrazgranatije liječničke porodice riječkog područja, Schwalba/Švalba-Novak-Emilijevi. Schwalbe/Švalbe u Hrvatskoj su Hrvati iz Rijeke. U prošlom stoljeću najviše stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u Rijeci. U izvorima do sada obrađenim u projektu Acta Croatica, ime se spominje nekoliko puta, a prvi put u Telefonskom imeniku iz 1938. godine - "Ante Schwalba, gradski fizik, Strosmayerova 9"

Rođen je u Rijeci, a osnovnu školu polazio je u Rijeci i Sušaku.
1921. maturira na Sušačkoj gimnaziji.
22. prosinca 1927. diplomira na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Odmah nakon što je diplomirao, opredijelio se za rad u preventivnoj medicini i ostvarenju i širenju Štamparovih preventivno-medicinskih ideja. Tri je godine radio u Higijenskom zavodu, Školi narodnog zdravlja u Zagrebu.

Nakon trogodišnjeg rada u Higijenskom zavodu, premješten je u Sušak gdje je od 1931. do 1942. bio gradski fizik grada Sušaka. Tu se, uza svakodnevne obveze, odmah se počeo baviti aktualnom zdravstvenom problematikom toga vremena kao što su malarija na otoku Krku, dijarealne bolesti u okolici Sušaka, a posebno smanjenjem visoke stope smrtnosti dojenčadi.

Na Sušaku je nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. godine politička situacija bila veoma komplicirana. Sušačka se buržoazija okupljala oko bivšeg bana dra Viktora Ružića, koji je propagirao neku vrstu otpora. Ne oružani otpor, već za politiku čekanja dok se međunarodna situacija ne raščisti. Pristalice jugoslavenskih nacionalista, uglavnom studenata i intelektualaca "Jugoslavenskog revolucionarnog pokreta" (JUREPO) okupljale su se u Rijeci oko dra Ante, njegova brata inžinjera Davora Schwalbe i dra Boža Frančića, HSS-ovci oko Ante Vrkljana, a pristalice novog poretka, koje su smatrale da je formiranjem NDH zadovoljen interes hrvatskog naroda, uglavnom su emigrirali u NDH i postali njeni funkcioneri.

Na radu u vojnim bolnicama u Italiji bili su angažirani doktori: Isak Alfandari, Jakov Altarac, Josip Avelini, Ivo Baboselac, Damjana Bebler-Brecelj, Martin Benedik, Boris Božović, Niko Bratanić, Samuel Bril, Frane Bulić, Pavao Centner, Ciril Cirman, Josip Đakoni, Juda Ekštajn, Miroslav Feldman, Dora Filipović, Viktor Finderle, Simon Griner, Ervin Gros, Božens Grosman, Nikolaj Gubarev, Zlata Hribar, Orest Hruš, Jože Jaklič, Spiro Janović, Makso Kajzer, Juraj Kalinić, Josip Klajn, Vladimir Klajn, Erna Krajger, Aleard Kraljević, Juraj Krstinić, Radoje Lakić, Božidar Lavrič, Dušan Lavrič, Izidor Levi, Ivo Marijan, Franc Marinič, David Mei, Đuro Mešterović, Stjepan Miklin, Vinko Mirošević, Robert Nojbauer, Nikola Nikolić, Oskar Novak, Slava Očko-Cetković, Vedran Palčok, Karlo Pasini, Sabina Praprotnik, Milan Premru, Marija Priča, Zofija Prošek, Niko Romac, Josip Ručando, Niko Sandikar, Božena Sernec-Logar, Vera Žarić, Jakov Štern, Krešimir Stimac, Ante Švalba, Velinka Švalba, Vanja Tomaseo, Karlo Vjnert, Milan Vajs, Milivoj Visković, Pero Vitezica, Dušan Vlašić, Vukašin Vučković, Vinko Zakarija, Andrei Župančić. Izvor: Sanitetska služba u Narodno oslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945

Drugi svjetski rat zatekao ga je u Sušaku i odmah se opredijelio za antifašističku borbu. U kolovozu 1941. član je odbora "Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte" za Sušak. Jugoslavenski orijentirani nacionalisti oko dra Ante Schwalbe i njegova brata inž. Davora pristali su na suradnju sa partizanima, i u Odboru i u konkretnim akcijama prikupljanja pomoći u novcu i materijalu, a prema nekim izjavama i u borbenim akcijama. Ante Schvalba liječi i pred okupatorom skriva ranjene i bolesne antifašiste.
Italijanski se okupator pribojavao jugoslavenski orijentiranih građana pa su započela hapšenja. U travnju 1942. neko je izdao dr. Schwalbu pa je uhapšen i osuđen od vojnog tribunala okupatorske talijanske vojske. Odveden je zajedno s bratom i obitelji u Italiju u logor u Bari.
Nakon kapitulacije Italije bježi iz logora. Zajedno sa suprugom Velinkom (specijalisticom iz oftalmologije) javljaju se u Komandu baze Narodnooslobodilačke vojske u Bariju. Raspoređeni su na rad u Centralnu bolnicu smještenu u mjestu Grumo, 16 km južnije od Barija. Uz bolnicu osnovana je Sanitetska škola NOV-a, a dr. Schwalba je dobio zadatak da organizira bolnicu i Sanitetsku školu NOVJ-a (Narodno Oslobodilačke Vojske Jugoslavije) i da upravlja njom.
Među prvim riječkim liječnicima koji su primjenili penecilin bila je već 1944. Velinka Schwalba, Antova supruga i šefica Očnog odjela partizanske vojne bolnice u Grumu pri bazi NOV Jugoslavije u Bariju (Italija). U širu uporabu penicilin je u riječke bolnice uveden 1947. godine.
Od 1959. do 1963. godine Oftalmološkom službom u Rijeci rukovodi prim.dr. Velinka Švalba.

Polovicom 1944. javila se potreba za organiziranjem sanitetskih škola u domovini pa je dr. Schwalba, s dijelom rukovodstva škole u Grumu, krenuo na Vis i kasnije u Split gdje organizira sanitetske škole i piše udžbenike.

Nakon Drugoga svjetskog rata dr. Ante Schwalba je svoje prezime počeo pisati kao Švalba.

Nakon rata, vraća se u Rijeku gdje se aktivno uključuje u mnoge društveno-političke aktivnosti te obavlja odgovorne funkcije u zdravstvu i lokalnoj upravi.
Kratko je bio direktor bolnice, zatim načelnik Povjereništva za zdravlje riječko-istarske oblasti, od 1948. do 1950. bio je direktor Gradske sanitarno-epidemiološke stanice u Rijeci, a najduže kao gradski i kotarski sanitarni inspektor.

U studenom 1946. dr. Ivan Marušić osniva bolničku ljekarnu, a dr. Veljko Bujan prosekturu. Oftalmološkim odjelom ravna primarius dr. Albert Filipović uz asistenciju dr. Velinke Švalbe, suprugedr Ante Švalbe.

Na poticaj šefa Ginekološko-porođajnog odjela riječke bolnice prim. dr. Viktora Finderlea koji istodobno obnaša dužnost načelnika Zdravstveno-socijalnog odjela Gradskog Narodnog Odbora Rijeke, otvorena je 1946. dvogodišnja Primaljska škola, a 1947. riječki povjerenik Ministarstva narodnog zdravlja NR Hrvatske primarius dr. Ante Švalba inicira otvaranje prve Škole za medicinske sestre čija je ravnateljica postala viša medicinska sestra Pavica Defilipis iz Škole narodnog zdravlja Medicinskog fakulteta u Zagrebu

1950. dr. Ante Švalba iznio je Gradskom odboru Crvenog križa prijedlog da zgradu bivše "Jadranske straže" (slika ljevo) preuzme Crveni križ i osposobi je za smještaj školske djece i omladine, odnosno sudionika učeničkih ekskurzija.
1953. godine, Edo Jardas, tadašnji predsjednik NO grada Rijeke poziva predstavnike Gradskog odbora Crvenog križa Rijeka i predlaže im da preuzmu spomenutu zgradu i osposobe je za smještaj sudionika učeničkih ekskurzija. Predstavnici Gradskog odbora Crvenog križa, na čelu s tadašnjim predsjednikom dr. Antom Švalbom, prihvaćaju prijedlog i odmah kreću u izradu pripremnih planova. Kada je Ministarstvo pomorstva FNRJ prenijelo vlasništvo zgrade bivše Jadranske straže na riječki Gradski odbor Crvenog križa, pristupilo se prikupljanju potrebnih sredstava i izradi rada i projektne dokumentacije za njeno uređenje. Danas je to "Dom Crvenog križa" na Pećinama, ulica Janka Polića Kamova br. 32.

Nakon osnivanja Doma narodnog zdravlja Rijeka 1953., bio je dvije godine šef HE službe, a nakon toga ponovno sanitarni inspektor.

Predavao je po školama i selima, prikazivao filmove, držao dinamične govore koji su jezikom i stilom dobro pamćeni. Jednom je zgodom odbornicima Općine Opatija predavanje o važnosti sustava odvodnje otpadnih voda otpočeo s "Drugovi, dok mi tu povedamo, dreki van plavaju po more!".

Nakon umirovljenja 1965., do 1972. rukovodi HE odjelom Doma zdravlja Opatija.

Umirovljen je 1965., ali i kao umirovljenik rukovodi do 1972. HE odjelom Doma narodnog zdravlja Opatija. Tijekom čitavog poslijeratnog razdoblja, praktički do pred smrt 1989., dr. Ante Švalba bio najaktivnije prisutan u radu Organizacije Crvenog križa. Čak i kada je zbog duboke starosti bio prikovan u kući, još uvijek je telefonski kontaktirao sa svima u organizaciji Crvenog križa, htio je biti, i bio je, prisutan u svakoj akciji.

Umro je u Rijeci, a pokopan je na Trsatskom groblju, polje C-I-32.

Danas jedna od ulica u Rijeci nosi njegovo ime.

 

KARIJERA:

• 22. 12. 1927. završio studij medicine u Grazu
• 1930. upisan u Ordine dei medici
• 1945. načelnik Povjereništva za zdravlje riječko-istarske oblasti
• 1947. inicira otvaranje prve Škole za medicinske sestre
• 1948. - 1950. direktor Gradske sanitarno-epidemiološke stanice u Rijeci
• 1953. šef HE službe
• sanitarni inspektor
• U 1965. je mirovljen
• 1965. - 1972. rukovodi HE odjelom Doma zdravlja Opatija

 

 

NAGRADE I ODLIČJA:

• čak sedam državnih ordena
• 1981. Nagrade za životno djelo grada Rijeke
• 1985. nagrade Dr. Marija Schlesinger za životno djelo
• Diplome za suradnju s UNICEF-om

 

 

Kreirali: - Nenad Labus
      - SEAS

 

Izvori:

• Amir Muzur i Iva Rinčić: FINDERLE, ŠVALBA, BLEČIĆ, BAKAŠUN: RIJEČKA KASKADA ŠTAMPAROVA SLAPA
• Forum Croinfo.net, Riječki i sušački doktori, Autor: Kobler
• RADULE BUTOROVIĆ: SUŠAK I RIJEKA U NOB
• Forum Croinfo.net, Trsatsko groblje, počivalište mnogih..., Autor: Ilirija

 

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice