Sirola, Orlando

Ime na rođenju: Orlando Širola
Rođen: Rijeka, 30. travnja 1928.
Umro: 13. Studenog 1995. aged 67

Roditelji: otac Nicolò, majka Maria (rođena Vrh)
Supruga: Corise Ann Phillips
Braća i sestre:: Attilio, ?
Djeca: Daniela, Deborah, David, Donata, Darinka (?)

Otac Nicolò i majka Maria (rođena Vrh) imali su šestero djece od kojih je Orlando bio najmlađi. Tu su bili Orlando i još tri brata i dvije sestre. Majka mu je umrla kada je imao 6 godina, jedan od braće je mučen do smrti u njemačkom koncentracijskom logoru u Dachau, a sestre su mu umrle, jedna od upale pluća, a druga od dijabetesa. Tenisom se je počeo baviti u svojoj 22. godini života. Bio je i stalni član talijanske teniske reprezentacije od 1953. do 1963. godine. Poznat je bio po svom razornom servisu.

Ljubav prema tenisu mu se rodila dok je, u društvu brata Attilia, gledao članove riječkog "Circolo Italiano" kako igraju tenis. Sa bratom je sam napravio dvije rekete kojima je vježbao napucavajući lopticu u zid. Prvi je put stao na teniski teren kada ga je inženjer Graf, član "Circolo Italiano", zamolio da odigraju jedan meč u kojem bi Orlando zamjenio njegovu kćer sa kojom je Graf redovito igrao. Nakon što je uočio veliki Orlandov talenat, ubacio ga je u teniski tim i poklonio mu prvi pravi teniski reket.
Godine rata prekinule su normalan tok njegove kariere.

1951. Rijeka je priključena Jugoslaviji, a Orlando, njegov otac i jedan brat traže i dobivaju talijansko državljanstvo, odlaze u Italiju sa ničim osim sa odjećom na sebi. Sljedeće godine provode u izbjegličkom kampu u Latini. Orlando dobiva posao u obližnjem mlinu i uz redovan rad upisuje ekonomsku školu.

Nakon nekog vremena provedenog u izbjegličkom kampu, obitelj se seli u Milano i Orlando nastavlja trenirati tenis. Zbog njegove visine, za njega su se zainteresirali i neki košarkaški treneri ali ih je, nakon nekoliko treninga, odbio i vratio se svojoj prvoj ljubavi – tenisu. Već 1951. njegov je tenis bio dovoljno dobar da bi učestvovao na turnirima. Imao je nevjerovatno jak servis, jako dobar forhend i backhend koji je koristio u obrani. Tu i počinje njegova amaterska karijera.

Iako je pobjeđivao i u single mečevima, najviše je uspjeha imao igrajući u parovima. Par Orlando Sirola - Nicola Pietrangeli (slika desno) polučio je najviše uspjeha u povijesti talijanskog tenisa.
Par je formiran 1953., na turniru "Targhe Volpi di Venezia", na kojem su pobjedili par Drobny - Gianni Cucelli. Cucelli je još jedan tenisač riječkog porijekla koji ostavio veliki trag u povijesti talijanskog tenisa. Od para Sirola - Pietrangeli, Pietrangeli je bio tehnički bolji igrač. Imao je fluidan način igre sa snažnim udarcima, a posebno mu je jak bio backhend. Sirola je radi svoje visine od preko 2 metra bio slabije pokretan na terenu, ali je to nadoknađivao nevjerovatno snažnim servisom i dobrom igrom na visokim loptama, čime je dobro upotpunjavao nedostatke Pietrangelija koji je bio samo 160 centimetara visok.

Njih su dvoje bili i veliki prijatelji, a to se nastavilo i nakon teniske karijere.
Osvojili su turnir "Roland Garros" 1959. pobjedom nad parom Roy Emerson - Neil Fraser rezultatom 6-3 6-2 14-12, čime su postali prvi talijanski par koji je pobjedio na nekom "major" ATP turniru.
Nicola Pietrangeli, visine 160 cm je bio tip kojemu je malo trebalo da se rasplače. Orlando Sirola, king size, 204 cm, je bio njegova čista suprotnost i čovijek koji se je volio smijati. Nakon što je izgubio meč igran u 5 setova protiv Barrya MacKaya na prvom danu turnira "Interzone", Pietrangeli, sa licem tragičara, neko je vrijeme stajao na rubu terena sa licem u ručniku, a tjelo mu se je treslo od plača.
Sirola je za razliku od talijanskog kolege iskorištavao svaku prigodu za smijeh. Smijao se je kod grešaka i pozdravljao svaki dobar potez protivnika. Nije bilo ni neobično vidjeti ga kako veselo razgovara sa nekim iz publike dok se njegov protivnik pripremao za igru.

1954. Orlando osvaja naslov prvaka Italije u igri mješovitih parova u paru sa Nicol Migliori. U mješovitim parovima igrao je i sa Leom Pericoli i stigao do osmine finala Wimbledona.
U periodu od 1955. do 1958. par Sirola - Pietrangeli su prvaci Italije u igri parova. 1955 ulaze u finale "Queensa" i finale Interzone "Davis kupa" (Australia, 5-0).
1956. Orlando Sirola i Nicola Pietrangeli stižu u finale Wimbledona, što je i do danas najveću uspjeh talijanskog tenisa u igri parova. Iste godine ponovo su u finalu interzone Davis Cup (USA, 4-1). U periodu od 1957. do 1960. par ulazi u polufinale Wimbledona. 1959. osvajaju "Roland Garros". 1961 ponovo igraju u finalu "Roland Garrosa".

Kao single, Orlando Sirola pobjeđuje na turniru "Indoor di Svizzera" i na turniru u Altamuri u Venezueli. 1954. stiže i do finala turnira u Istambulu. Na turniru u Hamburgu zaustavljen je u finalu. Pobjeđuje na internacionalnom turniru "Bavarian Tennis Championships" u Minhenu u meču od 5 setova protiv Luisa Ayale, i na "Mediteranskim igrama". Na međunarodnom turniru "Internazionali d'Italia", Orlando Sirola stiže do četvrtfinala 1954, 1958 i 1960. 1960. igra u polufinalu Grand Slam "Roland Garrosa" u igri singlova.

1957. dobiva ponudu od organizacije "Virtus Tennis" iz Bolonje da krene u profesionalne vode. Iste je godine pobjedio na turniru "Kup Brian". 1997. organizacija "Virtus Tennis" posvećuje središnji teren kampa Orlandu Siroli i naziva ganjegovim imenom.

U Caxton Hallu u Londonu, 7. srpnja 1955. Sirola ženi Corise Ann Phillips, engleskinju koju je poznavao samo 23 dana, a zaprosio nakon 15 dana. Imala je 21 godinu i radila kao sekretarica. Čudno je bilo to što ona nije znala ni riječi talijanskog, a on skoro pa ništa engleskog jezika. Tenis u svemu tome nije imao nikakvu ulogu. Corise nije voljela tenis jer je držao Orlanda daleko od doma najčešće i po šest mjeseci godišnje. Nakon što se oženio, Sirola bi odmah nakon turnira išao kući i vrijeme provodio sa svojom suprugom, a trenirao bi rijetko. To je znalo razočarati talijanske navijače, ali ne i Orlanda i Corise, a to je bilo jedino što je Orlandu bilo važno.
"Kada bi Orlando došao kući nakon turnira," govorila je Corise, "dala bi mu jedan poljubac za pobjedu, a onda još jedan jer se brzo vratio kući nakon pobjede."

1971. Sirola definitivno napušta tenis.

Orlando Sirola umire 13. Studenog 1995. u 67 godini od tumora. Iza sebe je ostavio petero djece.
Nakon njegove smrti, od 2001 godine, u Bolonji u Italiji se održava "Memorijalni turnir Orlando Sirola".

Kreirao: SEAS

Izvor:

• Sports Illustrated, WALTER BINGHAM:THE CHALLENGING ITALIANS, DECEMBER 26, 1960
• International Tennis Federation, Orlando SIROLA
• Tennis.it , Orazio Rotunno : ORLANDO SIROLA, DUE METRI DI LEGGENDA
• Orlando Sirola, (biografia tratta da "La Voce del Popolo" 14/10/2002)

Na vrh stranice