Scrobogna, Claudia a.k.a. Oretta Fiume

Rođena: Rijeka, 6. lipnja 1919.
Umrla: Rim, Italia, 22. travnja 1994.
Ime na rođenju: Claudia Scrobogna

Suprug:
Djeca: Riccardo (rođen 1941., otac: Giorgio Orsini), Federico (1959., otac: ? Arturo Benedetti Michelangeli ?)

Oretta Fiume, glumica koja je karijeru ostvarila u Italiji, a rođena je i odrasla u Rijeci. Filmsku karijeru je započela u doba fašizma. Krajem tridesetih godina prošlog stoljeća je zauzimala važnu ulogu među mladim talijanskim glumicama. Ispred kamere bila je devetnaest godina i od 1938. do 1965. godine pojavila se u 18 filmova.

Godine 1938., u dobi od 17 godina, Claudia sudjeluje na jednom od brojnih natjecanja za produkcijsku kuću "ERA Film" za nova lica talijanske fašističke kinematografije. Zauzevši prvo mjesto zajedno s kolegicom Laurom Solari, debitiraju u povijesnom detektivskom filmu Camilla Mastrocinquea "L'orologio a cucu" (1938), u kojem je bila partnerica Vittoriu de Sici. Mlada glumica ima, za talijansko uho, strašno kakofonično ime i za svoj debi odlučila ga je promijeniti i raditi pod pseudonimom Oretta Fiume, ime koje je uzela u čast njenom rodnom gradu.

Iz rodnog se grada preselila u Rim s dvjema prijateljicama. Prva je buduća glumica Jucci Kellermann (Otočac, 8. ožujka 1921. – 1993. rođena kao Julka Kellermann), koja će se nakon nekoliko godina udati za pisca Maria Soldatia s kojim će imati troje djece, a najstariji je redatelj Giovanni Soldati, muž Stefanije Sandrelli.
Druga je pjevačica Olga Stancich - pobjednica regionalnog natjecanja EIAR - koja će, između ostalog, između 1939. i 1943. posuditi glas za talijanske pjesme u filmovima Marlene Dietrich.

Režiser Alessandro Blasetti se zainteresirao za rad sa Claudiom (sada već Orettom Fiume) 1938. na filmu "Ettore Fieramosca", a također će raditi s Galloneom i Eduardom De Filippom, ali nikako ne uspijeva dobiti važne uloge.
Također glumi u njemačkom krimiću "Der Singende Tor" (1939).
Veću priliku dao joj je poznati dramski pisac Eduardo de Filippo u filmskoj produkciji vlastite kazališne predstave "In campagna e caduta una stella", (1939). Na slici desno Oretta Fiume u filmu "In campagna è caduta una stella".

U Americi, pa i u Europi, su se različite konzervativne kulturne snage suprotstavljale uporabi ruža za usne, šminke i drugih proizvoda od strane mladih žena, ali je njihova moć bila manja nego u Italiji gdje se je Mussolinijeva vlada strogo protivila reklamiranju kozmetičkih proizvoda kojima bi se pokvario prirodan izgled talijanskih djevojaka i žena. Ipak, dvije ili tri tvrtke koristile su filmska platna i filmove u oglašavanju svojih proizvoda, a jedna je osigurala svjedočanstva vodećih glumica. "Guizzo" za usne i "Guizzociglia" za oči "uvijek preferiraju velike glumice" (slika ljevo), objavljuju reklame sa slikama Alide Valli, Vivi Gioi i Clare Calamai. Oretta Fiume je podržala "To-Radia" kremu i puder za lice, tvrdeći da "me čine smirenom i sretnom jer daju koži svježinu i sjaj". Leda Gloria potvrdila je (s potpisanom slikom) tretman kože pod nazivom "L'acqua Alabastrina" od dr. Barbeia. Reklamiranje muških preparata je bilo rjeđe, ali Vittorio De Sica, koji je bio poznat po širokom osmijehu, učinio je par reklama za tvrtku za zubnu pastu.

Prijetnja drugog svjetskog rata svakako je bila velika prepreka za nastavak karijere koja je inače sretno započela, prije svega s uspješnicama poput "Gli ultimi della strada" (1940), filmom pred-neorealizma u kojem se Oretta osjećala kao kod kuće u ulozi napuljske "guaglioncelle" (naivne djevojke), te u ulozi romantičnog sanjara u "Ragazza che dorme" (1941).

Tijekom drugog svjetskog rata, između 1943. i 1948. godine, Oretta Fiume je počela glumiti i u kazalištu, a na filmu se morala zadovoljiti sekundarnim ulogama. Jedina značajna uloga koju je dobila bila je 1941. u melodramatičnoj priči "Ragazza che dorme", koja je predstavljena na festivalu u Veneciji. Prolaznici i gledatelji mogli su se diviti prekrasnim plakatima na zidovima i prozorima kina, koje su izradili slikari Anselmo Ballester i Sergio Gargiulo, ali ni u filmu sa toliko reklama i sa značajnom ulogom koju je dobro odigrala, Oretta nije postigla neki značajniji uspjeh.

U razdoblju odmah nakon rata, glumila je u niskobuđetnom povijesnom filmu "Genoveffa di Brabante".

Osim u nekoliko uloga u kojima je glumila naivnu djevojku ili seljančicu, mlada Oretta nije našla načina da demonstrira svoje glumačke sposobnosti i često se pojavljuje hladna i udaljena, čak i gubi onu svoju poznatu fotogeničnost.

Kao i mnoge druge uspješne glumice, Oretta je morala prihvatiti nedostatak uloga nakon rata, a krajem četrdesetih prestala je glumiti i u kazalištu, a njezina pojavljivanja u filmu postala su sve rjeđa.
Nakon dugo vremena, stala je ispred kamere 1960. godine kada joj je Federico Fellini ponudio manju ulogu u film "La dolce vita" (1960.). Posljednji je put glumila u filmu "La Regola Del Gioco" ("Thrilling") (1965) Carla Lizzanija.

O privatnom životu Orette Fiume nema mnogo podataka, ali se zna da je jedno vrijeme bila u ljubavnoj vezi sa slavnim talijanskim pijanistom Arturom Benedetti Michelangelijem. (1920-1995).

Imala je dva sina. S kinematografskim operatorom Giorgiom Orsinijem imala je sina Riccarda koji je rođen 1941. Orsinija je upoznala dok su oboje radili u kinima Tirrenia (Pisorno).
Mlađi sin Federico je rođen 1959. Krenuo je maminim stopama u glumačke vode. Gumio je u nekoliko, većinom dječjih filmova, od kojih su najpoznatiji "La classe operaia va in paradiso" sa Gian Maria Volonté, "Pane e cioccolata" sa Ninom Manfredijem, "Andremo in città" (1966) s Geraldine Chaplin, "Lulu the Tool" (1971) i "Ritratto di donna velata" (1975). On je za svoje umjetničko ime uzeo majčino djevojačko prezime. Umro je u Rimu.
Oba sina su nosili njezino prezime - Scrobogna.

Nakon okupacije i aneksije jugoslavenskih komunista na kraju Drugog svjetskog rata, de facto je prognana i nikada se nije vratila u svoj dom u Rijeku.

Oretta Fiume je umrla u Rimu 22. travnja 1994. u dobi od 74 godine.

 

 

Filmografija

Godina	Film	Uloga	Režija
1938.	L'orologio a cucù	Paolina	Camillo Mastrocinque
1938.	Ettore Fieramosca	Zavodnica/balerina	Alessandro Blasetti
1939.	In campagna è caduta una stella	Rosina, Luiginova zaručnica	Alessandro Blasetti
1939.	Retroscena	Cvjećarica	Alessandro Blasetti
1939.	Der singende Tor (aka. Melodija noči)	Freundin Sylvias	Johannes Meyer
1939.	Casa lontana	Margherita	Johannes Meyer
1940.	Gli ultimi della strada	Regina	Domenico Paolella
1940.	La fanciulla di Portici	Maria	Mario Bonnard
1941.	Ragazza che dorme	Maria	Giovacchino Forzano
1941.	Don Buonaparte	Mattea	Flavio Calzavara
1942.	La fabbrica dell'imprevisto	Geltrude	Jacopo Comin
1942.	Quarta pagina	Kćer	Nicola Manzari
1943.	Sempre più difficile	Princeza Giovanna	Renato Angiolillo, Piero Ballerini
1946.	L'ultimo sogno		Marcello Albani
1947.	Genoveffa di Brabante	Berta	Primo Zeglio
1960.	La Dolce Vita	Lisa	Federico Fellini
1961.	Le magnifiche 7		Marino Girolami
1965.	La Regola Del Gioco (aka Thrilling)	Claudia (segment "L'autostrada del sole")	Carlo Lizzani, Gian Luigi Polidoro

 

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

• Wikipedia, Oretta Fiume
• IMDB, Oretta Fiume (1919–1994)
• Enric Lancia, Roberto Poppi: Dizionario del cinema Italiano, Le attrici: dal 1930 ai giorni nostri, Gremse Editori, 2003.
• Stephen Gundle: Mussolini's Dream Factory: Film Stardom in Fascist Italy, Berghan New York, 2013

 

O Rijeci na engleskom jeziku Riječka povijest općenito Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 Povijest Rijeke od 1500 do 1600 Povijest Rijeke od 1625 do 1650 Povijest Rijeke od 1675 do 1700 Povijest Rijeke od 1725 do 1750 Povijest Rijeke od 1775 do 1800 Povijest Rijeke od 1825 do 1850 Povijest Rijeke od 1875 do 1900 Povijest Rijeke od 1925 do 1950 Povijest Rijeke od 1975 do 2000 Povijest Rijeke od 2015 do Danas Rijeka, razni događaji i ostalo

Riječka vlast kroz stoljeća Riječki grbovi i zastave (heraldika) Povijest Rijeke od 1400 do 1500 Povijest Rijeke od 1600 do 1625 Povijest Rijeke od 1650 do 1675 Povijest Rijeke od 1700 do 1725 Povijest Rijeke od 1750 do 1775 Povijest Rijeke od 1800 do 1825 Povijest Rijeke od 1850 do 1875 Povijest Rijeke od 1900 do 1925 Povijest Rijeke od 1950 do 1975 Povijest Rijeke od 2000 do 2015 Riječke Biografije History of Racing, Preluk - Opatija - Rijeka

 

Na vrh stranice