Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Rivetti Orlando

Orlando RivettiRođen: Rijeka, 19. studenoga 1951.
Umro: Rijeka, 18. listopada 2020.

Roditelji: Fermino (Cervignano, Friuli, ??? - ???), majka ??? (Gradinje kraj Pazina, ??? - ???)
Brat: Sergio

Supruga: Marija
Sinovi: Igor i Alen,

Jedan od najpoznatijih i najuglednijih hrvatskih sportskih novinara i svojevrsni simbol Rijeke. Orlando Rivetti je bio jedan od posljednjih predstavnika klasičnog hrvatskog sportskog novinarstva. Imao je urođeni talent za novinarstvo, što se vidjelo iz njegovih članaka koji su bili puni dosjetki i usporedbi koje bi neki put ljude natjerali u smijeh, a neki put im dali misliti. Bio je osebujan, šaljivdžija i boem. Zbog nadaleko poznatog brka od milja su mu tepali "morž".
Živio je tako da je zanimarivao što je bilo dobro za zdravlje, i vodio se onime što je on mislio da bi bilo dobro. Njegov moto je bio da je važno "živjeti da se osjećaš dobro". A njemu je to, pored supruge Marije, sina Alena i Igora, bio život sa sportom, sportašima i dobrim društvom.
Uz dobro za pojesti i čašu vina za zaliti dobru hranu, uz briškulu i trešetu, uz zafrkancije i podbadanja i povišene tonove kad nije mogao sportski prihvatiti poraz na kartama. Fiuman do srži.

Orlando je bio i ostao posljednji romantičar sportskog novinarstva, jedan od one, davno izumrle vrste novinara, koji su se intimizirali s Orlando Rivettisubjektima svojih tekstova. Ukratko, legenda riječkog novinarstva, novinarski brend britkih rečenica, vrhunskog stila, neizmjerno galantan u epitetima i metaforama, općenito i društvenog života našega grada kojega je toliko volio.

Radio je u "La Voce del Popolo", u "Novom Listu", "Jutarnjem listu" i "Sportskim novostima", a bio je i voditelj popularne emisije na riječkom "Kanalu Ri". Surađivao je praktično sa svim dnevnicima na području bivše Jugoslavije i sa nekim sportskim dnevnicima u Italiji. Puna dva desetljeća surađivao je s "La Gazzetta Dello Sport", talijanskim sportskim dnevnikom. Pisao je i za prestižni talijanski košarkaški list "Giganti del basket" za koji je napisao nekoliko tekstova, primjerice o šampionskoj ekipi "Jugoplastike".
Rivetti je bio dugogodišnji kolumnist "Novog lista", gdje se etablirao kao vodeći kroničar amaterskih i profesionalnih sportskih događaja u Rijeci i na Kvarneru, ali i kao jedan od najvažnijih komentatora nogometa i košarke na nacionalnoj razini.
Izvještavao je s brojnih europskih i svjetskih prvenstava u nogometu i košarci, kao i s šest Olimpijskih igara od kojih je samo Sarajevo 1984. godine bila zimska. Što se košarke tiče izvještavao je s četiri svjetska i 17 europskih prvenstava, a nogometna su tri svjetska i četiri europska prvenstva. Ali izvještavao je i sa brojnih boćarskih takmičenja ali i sa lokalnih sportskih priredbi.Orlando Rivetti i Krešimir Ćosić

Objavio je i veliki broj intervjua sa vrlo značajnim sugovornicima. Bio je tu intervju s Michelom Platinijem 1984. godine, sa Diegom Maradonom 1986. godine (slika dolje ljevo), bio je posljednji novinar koji je razgovarao s Draženom Petrovićem 1993. godine, Omarom Sivorijem 1996. u Engleskoj, Enzom Bearzotijem, interviu s Cristianom Ronaldom, s Krešimirom Ćosićem (na slici desno), Arvydasom Sabonisom, Lucianom Sušnjem, Srećkom Juričićem, Ćirom Blaževićem, Slavenom Bilićem, Zvonimirom Bobanom, Igorom Štimcem, Alenom Bokšićem, ... .

Otac Fermino mu je Friulan, iz gradića Cervignana. Borio se u II. svjetskom ratu na strani talijanskih partizana, pa ga je put doveo i do Istre i Kvarnera gdje je upoznao Orlandovu majku. Majka mu je Istrijanka iz Gradinja nedaleko Pazina.

Orlando je rođen 19. studenoga 1951. godine u Rijeci kao mlađi od dvojice braće. Pohađao je talijansku osnovnu školu Dolac, potom i riječku talijansku gimnaziju "Liceo".

Orlando Rivetti i Armando MaradonaU svijet sporta ušao je još kada je kao klinac igrao košarku, a potom postao i košarkaški sudac. Sudio je i slavnom Nikoli Plećašu kada je ovaj u dresu "Lokomotive" na Trsatu igrao protiv "Kvarnera".

Počeo je pisati još u "Liceu", a prvi tekstovi su mu bili o riječkim školskim sportskim društvima i školskim sportskim natjecanjima.
Onda se polako sve više počeo okretati sportskom novinarstvu. Osoba koja ga je nagovorila da se počne baviti pisanjem i novinarstvom bio je dr. Aldo Sirotich, liječnik ali i kolega košarkaški sudac. Prvi ozbiljni članci objavljeni su mu u dnevniku na talijanskom jeziku "La Voce del Popolo".

Karijera ga je vodila na razne strane. Pisao je za "La Voce", "Novi list", "Jutarnji list", poseban sportski prilog "Novog Lista" "Sportplus", "Sportske novosti". Na televiziji je uređivao i vodio stalnu i vrlo gledanu emisiju "Orlando", koja se prvi put na programu "Kanala Ri" emitirala u listopadu 2006. godine. U tom talk-showu gosti su mu bili kako svi najvažniji tako i oni manje važni sportaši i sportski djelatnici s ovih prostora.
Bio je i visoko cijenjen i u "Novom listu" u kojem je uz ostalo bio i zamjenikom glavnog urednika. Uz tekstove o utakmicama i razgovore s najeminentnijim sportskim imenima imao je i stalnu, vrlo zapaženu kolumnu.

Orlando Rivetti1995. Orlando Rivetti dolazi na ideju pokretanja tjednog priloga "Novog lista" - "Viktorija", a bavio se sportskim podmlatkom, pionirskim, kadetskim i školskim ligama i natjecanjima i promovirao ga. Podlistak počinje izlaziti svake srijede. "Viktorija" je danas produkt čitave sportske redakcije Novoga lista, i odgojila je velik broj sportaša koji su u svojim kasnijim karijerama osvajali europske, svjetske i olimpijske titule.
Gotovo da nema sportaša iz naše županije koji nije našao svoje mjesto u nekom od brojeva "Viktorije". Dovoljno se sjetiti tenisača Ivana Ljubičića, rukometaša Mirze Džombe, streljašice Snježane Pejčić, nogometaša Igora Budana, Andre Mijatovića, braće Ahmada i Anasa Sharbinija, košarkaša Marijana Mancea, Marina Baždarića, Davora Kusa, karatistice Jelene Kovačević.
2014. godine, nakon 19 godina stalnog izlaženja, "Viktorija" je osvojila godišnju nagradu "Hrvatskog zbora sportskih novinara" za doprinos u lokalnom novinarstvu.

1996. godine Orlando Rivetti je nagrađen godišnjom nagradom "Hrvatskog zbora sportskih novinara" za pisano novinarstvo.

Orlando Rivetti1998. inicirao je prvo izdanje riječkog festivala sporta i rekreacije "Homo si teć" koji se od onda održava bez prekida. To je i najveći ulični sportski događaj u Hrvatskoj.

2000. godine dobio je i Godišnju nagrada Grada Rijeke "za doprinos u afirmaciji sportskog novinarstva". Interesantno je da je i njegov otac dobitnik te nagrade tako da su njih dva jedini otac i sin u povijesti Rijeke koji su dobili tu nagradu. Naime, njegov otac Fermino, inače brodomonter i glavni poslovođa vanjskih radova u brodogradilištu "3. maj", tu je nagradu dobio 1981. godine za, kako stoji u obrazloženju "za unapređivanje tehnologije rada i izvanredne uspjehe ostvarene u izradi i montaži čeličnih brodskih konstrukcija i niza drugih složenih industrijskih postrojenja".

Sam kaže da mu je prisilni odlazak iz "Novog lista", 10. travnja 2000. godine bio jedan od najgorih trenutaka u karijeri. Ali, čim su u "Jutarnjem Listu" čuli za njegov odlazak nazvali su ga i ponudili mu posao. U "Jutarnjem listu" počinje raditi već 1. srpnja. U "Novi list", odnosno "Sportplus" se vratio 2010. godine.

2006. godine nakon što je HNK "Rijeka" osvojila kup Hrvatske došao je na ideju o pokretanju talk-showa "Orlando" koji se emitirao na "Kanalu Ri" i koji je bio vrlo je popularan. Prvi put se u programu "Kanala Ri" emitirao u listopadu 2006. godine.

Orlando Rivetti reže brkoveKada je "Novi list" 2010. godine. pokrenuo sportski dnevnik "Sportplus", Orlando se konačno vratća natrag u svoju kuću, u "Novi list".

Godine 2012. Rivetti dobiva nagradu za životno djelo "Hrvatskog zbora sportskih novinara".

Kada je momčad HNK "Rijeke" osvojila naslov državnog prvaka, Orlando je jubilarnu 400. emisiju svojeg talk-showa na "Kanalu RI" iskoristio da pred kamerama ispuni skoro 20 godina staro obećanje. Naime, 1999. Orlando se kladio kako će, kada NK "Rijeka" postane državni prvak, obrijati slavne brkove koji su ukras njegova lica od 1970. godine. Obećanje o skidanju brkova dao je kad je "Rijeka" prevarom ostala bez naslova u utakmici sa Osijekom.
I stigla je sezona 2016./2017. sezona, a stigao je i naslov prvaka Hrvatske. Nakon javnog brijanja uz zvuke opere, Orlando je u emisiji (prvi put bez slavnih brkova) ugostio Damira Miškovića, Predsjednika NK "Rijeke". Sinovi Igor i Alen, obojica u zrelim godinama, te su večeri prvi put u životu vidjeli oca bez brkova.

22. rujna 2017. u Hostelu "Karlovac" u Selcu osnovana je "Sekcija Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN) Rijeka". Za predsjednika Orlando Rivetti bez Brkovaje izabran Orlando Rivetti. Za dopredsjednicu je izabrana Ivana Vaupotić, također novinarka Novoga lista i urednica sportskog priloga "Viktorija", a za tajnika je izabran urednik sporta Novog lista Kristian Sirotich. Članovi Izvršnog odbora novoosnovane Sekcije HZSN Rijeka su bili Marko Cvijanović i Zlatko Horvat, novinari "Novog Lista", Mateo Sučić novinar Sportskih Novosti i Nevio Tich, novinar u "La Voce del Popolo".

27. veljače 2020, na prigodnoj svečanosti "Hrvatskog zbora sportskih novinara" u sjedištu "Hrvatskog novinarskog društva" uručena mu je nagrada Nagrada za životno djelo koju su mu odlukom na svojoj je sjednici na prijedlog Komisije koju čine velikani hrvatskog sportskog novinarstva – Milka Babović, Iva Perdec, Robert Valai, Darko Draženović i Marin Šarec dodjelili članovi tog društva.

Godinama je bio i predsjednik u "Boćarskom klubu Brajda".

Zbog borbe s dijabetesom Rivetti je posljednjih godina malo usporio, odbacio je cigarete i izbjegavao alkohol.

Umro je u nedjelju ujutro 18. listopada 2020., u 69. godini. Pokraj supruge Marije, ostavio je sinove Alena koji je team menadžer u HNK "Rijeka" i predstavnik HNK "Rijeke" u "Udruženju europskih klubova", i Igora, koji je krenuo očevim novinarskim stopama i radi na TV "Kanalu Ri" kao novinar i glavni urednik (2021.).Orlando Rivetti

20. listopada 2020. ispraćen je na posljednji počinak u užem krugu prijatelja i suradnika, prema želji obitelji. Sahrana je održana groblju "Kozala", polje H-1-253.
Ne samo da je umro Orlando, već je s njim, bojim se, skončala i jedna era novinarstva.

23. Listopada 2020. U Centru Zamet komemoracijom je odana počast preminulom Orlandu Rivettiju. Na komemoraciji su govorili riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, Jura Ozmec je u ime Hrvatskog novinarskog društva i Hrvatskog zbora sportskih novinara i u ime HNK "Rijeke" zamjenik sportskog direktora Ivan Mance.

29. studeni 2020 Uoči utakmice Rijeke i Osijeka, održana je manja svečanost na kojoj je otvoren press centar riječkog prvoligaša nazvan "Press centar Orlando Rivetti". Svečanost su uveličali gradonačelnik Vojko Obersnel, župan Zlatko Komadina, predsjednik riječkog prvoligaša Damir Mišković, izvršni direktor HNS-a Marijan Kustić, Igor i Alen Rivetti, klupska radna zajednica i brojni novinari.

2021. godine posthumno mu je dodjeljena "Nagrada grada Rijeke za životno djelo". Predloženo je da mu se Nagrada za životno djelo dodijeli za izniman dugogodišnji doprinos razvoju sporta, novinarstva i humanitarnog djelovanja te promociju Grada Rijeke. Iste godina nagradu je dobio i mons. dr. sc. Ivan Devčić, i to za otvoreni dijalog s društvom, prosvjetom i znanošću, pastoralom, socijalom i ekumenizmom, kojim je zadužio Rijeku trajnim darom. Dodjela dvije Nagrade u suglasju je s Odlukom o javnim priznanjima Grada Rijeke kojom je utvrđeno da se godišnje dodjeljuje jedna nagrada za životno djelo, međutim da se iznimno mogu dodijeliti najviše dvije nagrade za navedeno javno priznanje.

"Sine, život je zajebancija"

 

 

 

KNJIGE:

 

 

 

Kreirao: SEAS

 

 

Izvori:

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice