Radaković Pero
Rođen: Rijeka, 22. veljače 1937.
Umro: Rijeka, 1. studenoga 1966.
Roditelji: ??
Supruga: ??
Djeca: Pero
Sportaš, nogometaš, vezni igrač NK "Kvarnera" i NK "Rijeke". Jedan od najboljih igrača NK "Rijeke" svih vremena. Uz Vladimira Lukarića, bio je prvi riječki reprezentativac i prvi igrač NK "Rijeke" koji je nastupio na svjetskom prvenstvu. Za najbolju selekciju igrao je 19 puta, tri godine zaredom (od 1961. do 1963), nosio je titulu najboljeg desnog veznog u državi, a proglašen za najboljeg sportaša grada Rijeke tri godine zaredom i drži i danas rekord najbržeg pogotka u klupskoj povijesti, pogotkom nakon samo tri sekunde igre.
10. lipnja 1962. na četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1962. godine u Čileu, u 85. minuti nadigrao je njemačkog golmana Fahriana, izbacio Njemačku i uveo Jugoslaviju u polufinale Svjetskog prvestva.
Igrao je na poziciji desnog krila, desnog ili lijevog veznog, te je bio član momčadi NK "Rijeke" koja je 1958. godine u kvalifikacijama izborila povratak u Prvu jugoslavensku ligu. Posebno se isticao kao odličan tehničar, sjajan dribler, organizator igre i dobar realizator. Njemu u spomen od 1969. održava se Međunarodni omladinski nogometni turnir "Memorijal Petar Radaković".
Tijekom karijere tražili su ga brojni klubovi, pogotovo jugoslavenske "velike četvorke", "Dinama", "Hajduka", "Crvene zvezde" i "Partizana". Čak je 1960. godine kao gost, to je tada bilo tradicionalno, Petar, u okviru "Mitropa kupa" (službeno nazvan "La Coupe de l'Europe Centrale"), odigrao dvije utakmice za "Hajduk". Odbijao je sve ponude samo da bi ostao u rodnoj Rijeci.
Peru su cijenili i voljeli i suigrači i suparnici, obožavali i navijači i novinari. Bijela "četvorka" (najčešće je nosio "četvorku") će zauvijek imati posebnu težinu u riječkom klubu. Fama o asu preminulom na treningu 1966. trajat će dok je riječkog nogometa.
Rođen je na Sušaku u sušačkoj familiji. Ubrzo postao junakom igara na "miće goliće", koju su sušački mladići najčešće igrali na Gimnazijskom trgu ispred Sušačke Gimnazije.
Kažu da je baš iskusni amaterski nogometni radnik Dragutin Bralić (poznat i kao Karlo), u mladosti i sam nogometaš, sugerirao Renatu Tichu, novinaru i uredniku sportske rubrike lista "La Voce del Popolo" i jednom od osnivača NK "Kvarnera", predložio da
pogleda tog dječaka i, ako mu se njegova igra svidi, da ga odvede u NK "Kvarner" (grb na slici desno).
1952., kao petnaestogodišnjak, počeo je trenirati u podmladku NK "Kvarnera". Pod vodstvom trenera Nikole Dukovića, prijeratnog nogometaša zagrebačkih "Građanskog" i "HAŠK"-a. Kao prvi Perin trener, odveo je njegov dar do igračke razine koja će ga kasnije krasiti.
Na slici gore, Pero Radaković, kapetan juniorske ekipe NK "Kvarnera" sa pobjedničkim peharom osvojenim na petom turniru "Kvarnerske Rivijere".
03. Lipnja 1954. na izvanrednoj Skupštini održanoj u dvorani ondašnjeg "Transjuga", danas propale "Transadrije", nogometni klub "Kvarner" mijenja ime u "NK Rijeka". Riječki klub mijenja grb i uklanja petokraku jer klubovi koji su imali hrvatsku šahovnicu u grbu (koja je hrvatski simbol) na svojem su grbu morali obavezno imati zvijezdu.
Tim NK "Rijeke". Na dresovima se može vidjeti grb koji je korišten kratko vrijeme dok nije uzet novi grb sličan ovome koji se i danas koristi. |
Već prije punoljetstva, sa sedamnaest godina debitirao je za prvu momčad NK "Rijeke". Desilo se to 13. kolovoza 1954. Rijeka je igrala kup utakmicu bivše države protiv "Lokomotive", kada je uveden u igru na mjesto desnog krila. Njegovim golom Rijeka pobjeđuje sa 5:4.
Za prvu momčad Rijeke je u razdoblju od 1954. do 1966. godine odigrao 408 utakmica i postigao sveukupno 68 pogodaka. Najmlađi, najbolji prvotimac, a ubrzo i kapetan NK "Rijeke".
Bio je dva puta jugoslavenski prvotimac -B- reprezentacije, i za reprezentaciju je postigao 1 gol.
Devetnaest je puta reprezentativac -A- selekcije Jugoslavije, i u tom je periodu reprezentacija postigla 16 pobjeda, prvih 12 u nizu, a Pero je postigao 3 pogotka.
Kratko je u ljeto 1960. igrao i za Hajduk. Odigrao dvije utakmice u natjecanju "Mitropa kupa" kao gostujući igrač.
Njegovo zalaganje i hrabrost najbolje se može vidjeti u utakmici 1962. u Skoplju protiv "Vardara", kada je u jednom sudaru glavama, pao u nesvijest. Nakon što je došao k sebi, prvo što je pitao je bilo: "Da nismo primili gol"? Naravno, ustao je i teturajući se vratio u igru.
Zapažen dojam ostavio je i 1964. u Belgiji, kada je Rijeka odigrala veliku utakmicu protiv "Standarda", kada je Pero izuzetnim lob loptom zatresao protivničku mrežu. Rijeka je slavila 2:0, a Pero je postao junak naših iseljenika u toj državi.
Na Gradskom stadionu u Tuzli pred 5000 gledatelja Rijeka je 29. studenog 1959. nastupila u sljedećem sastavu: Mišić, Đorić, Brnčić, Mihovilović, Pavković, Demić, Berek, Radaković, Lukarić, Naumović, Medle. A sezona 1959./60. počela je katastrofalno za nogometaše Rijeke (slika gore ljevo). U prvih devet kola osvojen je samo jedan bod i to u gostima kod "Budućnosti", golovima Lukarića i Naumovića (2-2). Tako je Rijeka uoči desetog kola gostovanja u Tuzli kod "Slobode" držala uvjerljivo posljednje mjesto na prvenstvenoj ljestvici.
Već u 3. sekundi Rijeka je povela! Lukarić prelazi Bevandu i dodaje Naumoviću koji je ubacio u prazan prostor ispred Petkovića i Radakovića. Poluvisoku loptu Radaković je prebacio prsima na jednu stranu, slijedila je munjevita varka tijelom i Petković je odletio na drugu stranu. Radaković se tako našao sam pred Hajrovićem i pogodio za vodstvo i najbrži gol u povijesti Rijeke, a vjerovatno i Jugoslavije, rekord koji će teško biti oboren. Radaković je na toj utakmici postigao 2 gola.
U A reprezentaciji Jugoslavije debitirao je 18. lipnja 1961. godine u utakmici s Marokom u Beogradu.
Nastupio je i na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu, gdje je Jugoslavija osvojila četvrto mjesto. Na tom prvenstvu, u četvrtfinalu, postigao je pobjedonosni pogodak za prvu pobjedu na Svjetskim prvenstvima. Plavi (Jugoslavija) su na Mundijal otputovali kao zvanični viceprvaci Evrope. Naime, u finalu Kupa nacija 1960. godine izgubili su od SSSR sa 1:2.
U četvrtfinalnoj utakmici Jugoslavije i SR Njemačke odigrao je utakmicu koju će cijela bivša država pamtiti i pričati o njoj.
Tokom utakmice Radakoviću je u jednom duelu sa Szymaniakom pukla arkada, ali je on odbio da bude zamjenjen 
pa je nastavio igrati s bijelim zavojem oko glave.
Dražan Jerković , jedan od šestorice najboljih strijelaca Svjetskog prvenstva u Čileu (Valentin Ivanov (SSSR), Dražan Jerković (Jug), Leonel Sančez (Čil), Florijan Albert (Mađ), Garinča, Vava (Bra)) priča: "Ne zna se tko je bil više ljut, Galić ili ja. Najprije sam ja pojeo nokte od jada. U prvih petnaest minuta dobim loptu negdje blizu jedanaesterca. Odlučim – punim zamahom, visoko, jako! Fahrian je osjet'l kaj sam naum'l, protegnul se i odb'l. A da sam sam spust'l, poveli bismo… Gale je bil još ljući. Triput je izb'l pred gol, ne doslovce, jer je pred njim još bil bedem tijela, koje je Herberger planiral godinama. I, Galić nikako da je smjesti u mrežu. Lopta se stalno od nekog odbijala. A i Skoblar se ugledal na Galića…. A vrijeme je sve brže teklo, doteklo do 86. minute. Što nismo uradili mi stari napadači i strijelci, ja, Galić i Skoblar, uradio je Riječanin Petar-Pero Radaković, "četvorka", koji je cijelo vrijeme u tandemu sa Šekularcem gradio jugoslavensku igru, a bila mu je to tek dvanaesta utakmica u A-reprezentaciji"
Milan Galić, igrač "Partizana" i reprezentativac priča: "Prodirao sam po desnoj strani, uspio se odhrvati Schultzu i ubaciti loptu između ivice kaznenog prostora i jedanaesterca. Na nju je svom brzinom natrčao Pero Radaković i iz punog trka uputio strahovit volej udarac. Fahrian se izvio zrakom, ali je u tim djelićima sekunde lopta već završila pod prečkom, u mreži. Vladica Kovačević se od radosti bacio i zakoprcao u mreži, koju samo što nije rasparala Perina lopta, a svi mi ostali poletjeli smo u zagrljaj majstorskom strijelcu."
Josip Skoblar je znao pričati: "Lopta je odlazila prema vrhu kaznenog prostora, spremao sam se krenuti na nju, kad sam čuo Peru kako viče – Puuuustiiii! Nikad ne puštam u takvim situacijama, tada sam pustio. Bio je to veličanstven, neobranjiv, precizan udarac kakav se rijetko viđa. I to pet minuta prije kraja. Sjećam se da smo se svi skupa beskrajno grlili, Nijemci su bili toliko u šoku da pet minuta prije kraja u trenutku kad su spoznali da su primili pogodak nisu ni žurili na centar".
Odmorniji Čehoslovaci su u finišu polufinalnog okršaja slomili otpor Jugoslavena (3:1), dok su Brazilci pobedili Čile rezultatom 4:2 već uobičajenim učinkom Garinče i Vave, koji su postigli po dva pogotka. Finale: Brazil - Čehoslovačka 3:1
Radaković (slika desno) je bio izabran u najbolju ekipu svjetskog prvenstva 1962. godine uz Pelea i Garrinchu.
Posljednju utakmicu za Jugoslaviju odigrao je 27. rujna 1964. u Beču s Austrijom. Radakovićevih 19 utakmica za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije je najviše što je ijedan riječki nogometaš odigrao.
Srčani zastoji u nogometaša nisu rijetka pojava. I danas u vrijeme sjajne medicinske tehnologije i dijagnostike nije moguće izbjeći takve nesretne slučajeve. Smrt Petra Radakovića spada baš u takve slučajeve.
Bilo je poznato da Petar ima srčanih problema. Prvi put je imao probleme sa srcem tijekom desetodnevne turneje zapadnom Njemačkom u proljeće 1963.
Na toj je turneji, na utakmici protiv "Nurnberga" već je bio u teškoj situaciji, morali su mu pomagati liječnici i na terenu i kasnije u bolnici. Kako se problemi sa srcem nisu smirivali, 1965. godine, na početku prvenstva, po preporukama liječnika uzeo je malo vremena za odmor. Ali za tri mjeseca se vratio na teren u posljednjoj utakmici sezone protiv beogradske "Crvene zvezde". Pokazalo se da je još bilo prerano pa je nakon meča morao proći intenzivno liječenje, preglede i terapije. Liječnici su se nadali da je sa s Radakovićevim srcem sve u redu, ali savjetovali su mu mirovanje. On se nije mogao osloboditi želje da igra svoju omiljenu igru. Ali njegovo stanje nije bilo dobro, brzo su se potvrdile 
loše dijagnoze. Opet je pauzirao i počeo je igrati u drugoj polovici 1966. godine.
Zaigrao je na prvom meču sezone 1966-67 protiv Željezničara na Kantridi. Njegova prva dva meča u sezoni prošla su bez incidenata pa je odigrao još jednu utakmicu, ali je na trećoj utakmici sezone protiv "Hajduka" situacija je bila zabrinjavajuća. Sam je zatražio izmjenu već u 25. minuti. Lječnici su mu savjetovali da prestane sa treninzima, ali on opet nije slušao liječnike, želio je barem trenirati da ostane u formi za ostatak karijere. Posljednji put nastupio je u prijateljskoj utakmici protiv "Istre" 17. rujna 1966. godine.
U Sušačkoj reviji njegov prijatelj i suigrač Mile Tomljenović, jedan od najboljih veznih igrača u povijesti Rijeke, kasnije trener Rijeke i sportski direktor, govorio o tim trenucima na treningu 1. studenog 1966. godine: "Mi igrači bismo žurili na trening, koji bi počinjao oko deset sati. Neki bi dolazili ranije, brzo bismo se skidali i izlazili bismo na teren jer smo voljeli igrati ševu. Igrali smo obično tako u krug, dvojica su bila unutra, petorica okolo. Tko je dolazio posljednji, išao je unutra. Pero je bio unutra s još jednim, nas smo petorica bila vani. On je osjetio slabost i zapitao je tko će ga zamijeniti. Naišao je Nikica Jovović, trčao je iz svlačionice i ušao je umjesto Pere. Radaković je legao na travu kraj korner-linije, podbočio se laktovima, nešto je osjetio. Pošto je Mugoša bio tu s automobilom, on i maser Bobi Ottmarich odmah su s Perom krenuli za bolnicu. Čekali smo zabrinuti što će se dogoditi. Javili su nam da je umro."
Pero Radaković je okončao tragično, u 29 godini života, na putu za bolnicu, od srčanog udara. Rijeka je bila u šoku kao i cijela Jugoslavija.
Na njegovom pogrebu 2. studenoga 1966. godine na trsatskom groblju bilo je 15 tisuća ljudi, a u ime Kluba govorio je slavni predsjednik Milorad Doričić, u ime NSJ oprostio se Milan Blažević, dok je slavni napadač Nedeljko Vukoje pozdravio Peru Radakovića u ime suigrača.
Pokopan je na Trsatskom groblju, polje C-I-120.
U sjećanje na Petra Radakovića, od 1969. godine igra se Memorijalni turnir "Pero Radaković" na kojem se natječu najmlađi nogometaši. Organizira ga HNK Rijeka. Trenutno se turnir održava u konkurenciji starijih pionira.
Od svog osnutka, 1972. godine, omladinska škola HNK Rijeke nosi ime "Omladinska nogometna škola Petar Radaković".
U lipnju 2012. godine na stadionu Kantrida predstavljen je mural posvećen riječkog legendi, na stadionu gdje je svojim potezima oduševljavao sve nogometne zaljubljenike.
| Statistika klupskog igranja (molim pomoć za nadopunu statistike) | ||||
Sezona |
Klub |
Liga |
Broj u |
Postignuti |
| 1954-55 | NK Rijeka | 2 | ? | 1 ? |
| 1955-56 | NK Rijeka | 2 | ? | ? |
| 1956-57 | NK Rijeka | 2 | ? | 4 |
| 1957-58 | NK Rijeka | 2 | ? | 11 |
| 1958-59 | NK Rijeka | 1 | ? | ? |
| 1959-60 | NK Rijeka | 1 | 19 | 4 |
| 1960-61 | NK Rijeka | 1 | 22 | 3 |
| 1960 | NK Hajduk | Miopa kup | 2 (kao gostujući) | 0 |
| 1961-62 | NK Rijeka | 1 | 21 | 1 |
| 1962-63 | NK Rijeka | 1 | 25 | 2 |
| 1963-64 | NK Rijeka | 1 | 24 | 1 |
| 1964-65 | NK Rijeka | 1 | 18 | 4 |
| 1965-66 | NK Rijeka | 1 | 0 | 0 |
| 1966-67 | NK Rijeka | 1 | 3 | 0 |
| Utakmice reprezentacije Jugoslavije u kojima je nastupao | |||
Datum |
Igrali |
Rezultat |
Postignuti |
| 18.06.1961 | Jugoslavija – Maroko | 3-2 | |
| 08.10.1961 | Jugoslavija – Južna Koreja | 5-1 | 1 |
| 19.11.1961 | Jugoslavija – Austrija | 2-1 | |
| 26.11.1961 | Južna Koreja – Jugoslavija | 1-3 | |
| 29.11.1961 | Japan – Jugoslavija | 0-1 | |
| 02.12.1961 | Hong Kong – Jugoslavija | 1-2 | |
| 07.12.1961 | Indonezija – Jugoslavija | 1-5 | 1 |
| 14.12.1961 | Izrael – Jugoslavija | 0-2 | |
| 16.05.1962 | Jugoslavija – Nemačka DR | 3-1 | |
| 02.06.1962 | (SP) Jugoslavija – Urugvaj | 3-1 | |
| 07.06.1962 | (SP) Jugoslavija – Kolumbija | 5-0 | |
| 10.06.1962 | (SP) Jugoslavija – Nemačka SR | 1-0 | 1 |
| 13.06.1962 | (SP) Jugoslavija – Čehoslovačka | 1-3 | |
| 16.06.1962 | (SP) Čile – Jugoslavija | 1-0 | |
| 14.10.1962 | Mađarska – Jugoslavija | 0-1 | |
| 04.11.1962 | Jugoslavija – Belgija | 3-2 | |
| 06.10.1963 | Jugoslavija – Mađarska | 2-0 | |
| 03.11.1963 | Jugoslavija – Čehoslovačka | 2-0 | |
| 27.09.1964 | Austrija – Jugoslavija | 3-2 | |
Ovo je tim koji je u Čileu 1962. godine pobjedio Njemačku:
|
KARIJERA:
- 1952–1954 NK "Kvarner"
- 1954–1966 NK "Rijeka"
- 1960/61 proglašen najboljim igračem Rijeke
- 1960–1961 Igra za -B- reprezentaciju Jugoslavije, 2 utakmice, 0 golova
- 1961–1964 Igra za -A- reprezentaciju Jugoslavije, 19 utakmica, 3 gola
- 1960–61 Najbolje desno krilo u Jugoslaviji
- 1961, 1962, 1963 Riječki sportaš godine
- 1962 proglašen za najboljeg igrača "NK Rijeke" svih vremena
- 1963/64 najbolji igrač Prve jugoslavenske lige u sezoni (po sudu izvjestitelja zagrebačkog Vjesnika)
Kreirao: SEAS
Izvori:
- SUŠAČKA REVIJA broj 78/79, Igor Duvnjak: LEGENDA O PERI RADAKOVIĆU
- HNK RIJEKA, Memorijal Pero Radaković
- LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA, Radaković, Petar
- Novi List, Ivan Volarić: Na današnji dan prije 52 godine otišao je velikan kojemu je Rijeka bila jedini klub u životu, 1. studeni 2018.
- Wikipedia, Petar Radaković
- Reprezentacija, Radaković Petar
Background picture copyright: 