Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Pückler - Limpurg Mária Zsófia (Sofia)

(Maria Zsófia Rosa Caroline Ferdinande Augustine Erdmuthe Friederike, Gräfin von Pückler-Limpurg)

Pückler - Limpurg Mária ZsófiaRođena: Stuttgart, 28. kolovoz 1868.
Umrla: Velence, 1. travanj 1956.

Roditelji: Friedrich Ludwig Karl Emil Georg Maximilian Adam Sylvester Graf von Pückler (Gaildorf, Njemačka, 07. prosinca 1826. - Stuttgart, Njemačka, 30. srpnja 1893.) i Karoline Gräfin von Spiegel zum Diesenberg-Hanxleden ( Wischenau, Mähren, 6. veljače 1849. - Meran, Italija, 13. siječnja 1897.)
Sestre: Mária Karoline Gräfin von Toggenburg (Stuttgart, 27. listopada 1871. - Wien, 19. ožujka 1937.), Maria Olga Gräfin Henriette Karoline von Pückler und Limpurg (Stuttgart, 11. travnja 1873. - Salzburg, 14. veljače 1966.), Marie Christine Rosa Gräfin von Pückler und Limpurg (27. listopada 1871. - 1948.), Marie Pückler-Limpurg (Stuttgart, 27. listopada 1871. - ??), ??

Suprug: István gróf Wickenburg de Capelló (Arad, Rumunjska, 16. lipnja 1859. -Velence, Mađarska, 30. prosinca 1931.)
Djeca: Maria-marca Caroline Stephanie Cosma Damiana Gräfin Von Wickenburg (Rijeka, 27. rujna 1906. - Velence, Mađarska, 11. srpnja 1983.)

Pückler je ime stare šleske plemićke obitelji.
Provjereno je da porijeklo obitelji postoji od početka 13. stoljeća. U Schwennickeovim Europskim obiteljskim tablicama, svezak IV., Nicolaus Pincerna, spomenut 1306. godine. Pouzdana obiteljska linija započinje s Henricusom Pücklerom.

Nakon 1690. obiteljska se loza podijela u dvije linije kada su dva brata nagrađena carskom grofovskom diplomom. Starija, frankovska loza uspjela je steći udio u neposrednoj carskoj županiji Limpurg vjenčanjem 1737. godine, a 1740. godine prihvaćena je u frankovski carski grofovski kolegij, čime su se uzdigli do carskog imanja, a time i do vladajućeg visokog plemstva.
Mlađa, šleska loza uspjela je steći vladanje Muskauom brakom nakon 1784. godine . Međutim, to je bilo takozvano "pravilo slobodne klase", koje nije uključivalo nikakvo carsko klasno pravilo.

1676. godine Karl Franz Pückler, barun von Groditz iz starije franačke linije oženio se Anom Cordulom Freiin von Kresser, nasljednicom Burgfarrnbacha blizu Fürth-a. Godine 1737. njegov sin Christian Wilhelm Karl oženio se groficom Caroline Christiane von Löwenstein-Wertheim, koja je bila unuka posljednjeg donatora Limpurga i suvladarke grofice Limpurg-Sontheim. Kao rezultat toga, stekao je pravo na udio u carskoj grofoviji Limpurg. To je njega i njegove legitimne potomke učinilo carskim grofovima.

Doček grofa Istvána Wickenburga de Capelló u Rijeci
Doček grofa Istvána Wickenburga de Capelló u Rijeci
1909. Dolazak i doček grofa Istvana Wickenburga, Guvernera Rijeke, na riječkom željezničkom kolodvoru. U pozadini druge slike vidi se star silos u riječkoj luci.

Pückler - Limpurg Mária Zsófia, njena obiteljZsófia (Sofija) je rođena u Stuttgartu 1868. godine u staroj plemićkoj obitelji. Grofica Mária Zsófia Pückler-Limpurg bila je Dama carske i kraljevske palače, dama reda Zvjezdanog križa (Puni naziv reda bio je "Hochadeliche und gottselige Versammlung vom Sternkreuz.", (latinski: Ordo Stellatae Crucis).

Udala se za doktora prava, političara i slikara Istvána gróf Wickenburg de Capelló koji je u periodu od 13. studenog 1910. do 31. srpnja 1917. bio guverner Rijeke tokom Mađarske vladavine nad Rijekom. Vjenčali su se u Rijeci 1905. godine kada je Mária Zsófia imala već 37. godina.

István gróf Wickenburg de Capelló je bio porezni inspektor i pripravnik u Beču. Nakon toga 1882. godine vršio je dužnost poreznog inspektora u Rijeci. 1885. radio je u ministarstvu, a kao predstavnik ministarstva imenovan je u vladu mađarsko-hrvatskog primorja u Rijeci. 1898. radi kao povjerenik ministra u Mađarskoj. Od 1898. bio je tajnik ministarstva, od 1900. vijećnik odjela, a 1908. zamjenik guvernera Rijeke. Između 7. prosinca 1909. i 31. srpnja 1917. vršio je dužnost guvernera Rijeke i mađarsko-hrvatskog primorja i predsjednik Pomorske uprave.
Kad je vlada premjera Istvána Imre Lajosa Tisze (1861. - 1918., premijer Kraljevine Mađarske, 1903. - 1905. i 1913. - 1917.) dala ostavku, István gróf Wickenburg je 15. lipnja 1917. razriješen dužnosti, ali do 3. rujna bio je stvarni guverner Rijeke. Od 1912. bio je riječki vijećnik, počasni građanin Rijeke, član Municipija.

1902. godine Giovanni Rubinich je po naruđbi grofa Istvána Wickenburga projektirao vilu. Sagradio ju je uz sjevernu stranu ulice Via della Salute (danas Laginjina ulica). Riječ je bila o vili jednokatnici. Inženjer Venceslao Celligoi izradio je 1906. godine projekt za dogradnju erkera u razni prvog kata, a 1910. i plan dogradnje drugog kata koji je uključivao spavaću i dnevnu sobu te studio inatkrivenu poluzatvorenu terasu. (slika desno dolje)Pückler - Limpurg Mária Zsófia, Vila Wickenburg

27. rujna 1906. u Rijeci su dobili i svoje prvo i jedino dijete, curicu Mariu-Marcu. Slika sretne obitelji gore ljevo.

Ugarski Crveni križ organizirao je tečajeve prve pomoći za dobrovoljne bolničarke, a u Rijeci ih je vodio dr. Ruggero Grossich. Prva dva takva tečaja završila su 12. kolovoza 1914., a buduće bolničarke Crvenog križa morale su tri dana u Gradskoj bolnici polaziti potrebnu praksu. Prve među njima, odmah nakon završenog tečaja, bile su grofica Wickenburg te gospođe Kankowszky, de Löbl i Baccarcich.

Osnivački kongres obnovljene podružnice Crvenog križa Rijeke održan je 9. rujna 1914. godine. Guvernerski bračni par István i Sofia von Wickenburg izabrani su za predsjednika i predsjednicu i te dužnosti su obavljali sve do srpnja 1917. kada napuštaju Rijeku.
Ratna bolnica Crvenog križa organizirana je u hotelu "Emigranti", a u Rijeci je djelovalo još nekoliko pomoćnih bolnica Crvenog križa.
Iako je njezin suprug bio riječki guverner i kao predsjednik riječkog odbora Crvenog križa u sustavu skrbi za ranjenike bio najodgovornija osoba, pa tako i za rad bolnice Crvenog križa, najuglednija osoba riječkog odbora bila je grofica koja je imala neosporan neformalni i moralni autoritet. Grofica Sofia Puckler-Limpurg Wickenburg je osobno na kolodvoru ili u luci zajedno sa suprugom sudjelovala, često i cijele noći, u prihvatu i previjanju ranjenika. Svi su isticali njezinu iskrenu uključenost, osobnu posvećenost i humanizam.

Pückler - Limpurg Mária Zsófia, predsjedništvo i dobrovoljne bolničarke crvenog križa
Pückler - Limpurg Mária Zsófia, predsjedništvo i dobrovoljne bolničarke crvenog križa
Slika gore: Predsjedništvo i dobrovoljne bolničarke riječkog Odbora Crvenog križa. Donji red peti i šesta slijeva, grof i grofica Wickenburg (Ilustrovani list, Zagreb, 4. prosinca 1915., br. 49, str. 1157. (Izvor: SVKRI)
Slika dolje: Prijevoz ranjenika s parobroda Metković uz osobno sudjelovanje guvernera Wickenburga i njegove supruge (u odori bolničarke Crvenog križa, oboje označeni križićem). Ilustrovani list, Zagreb, 10. listopada 1914., broj 41, str. 970. (Izvor: SVKRI)
Izvor fotografija: Zorica Manojlović, RATNA BOLNICA CRVENOG KRIŽA U RIJECI (1914. – 1918.)

Nešto ranije, 3. kolovoza 1914., obnovljen je i rad podružnice Hrvatskoga Crvenog križa u Sušaku kada je donesena odluka da se i tamo uredi privremena bolnica za ranjenike.

Pückler - Limpurg Mária Zsófia, njena obiteljGuverner Wickenburg je kao predsjednik riječkog odbora Ugarskog Crvenog križa od kralja dobio najviše priznanje za posebne zasluge na području vojnog zdravstva, a njegova supruga kao bolničarka volonterka visoko odličje Crvenog križa I. reda, kao i Antonio Grossich, povjerenik za Crveni križ Manasteriotti, vojni zapovjednik Francovich i dušobrižnik Balas.

István (Stefano) Wickenburg de Capello će tokom svoje guvernerske karijere u Rijeci imati i jednu "aferu". Naime, 1913. je bačena bomba ispod prozora guvernerove palače. U ožujku 1914. godine ispred guvernerove palače eksplodirala je još jedna bomba. Mađari su za te akcije optužili riječke autonomiste, ali je Riccardo Gigante (Rijeka, 27. I. 1881 — Rijeka, 3. V. 1945) imao hrabrosti, u jednoj brošuri pod naslovom "La Bomba", optužiti guvernera da je organizirao napad na samog sebe. U njoj će razotkriti i osudi provokativnu akciju mađarske policije, i da iza iredentistima pripisanog bombaškog napada na riječku Guvernerovu palaču ne stoji nitko drugi doli riječki guverner István (Stefano) Wickenburg de Capello i njegova policija. U toj je brošuri također objavio izjave policijskog pouzdanika.
Otkrića su izazvala veliku senzaciju, također zato što su dovela u pitanje kraljevskog povjerenika Stefana Wickemburga.
Pückler - Limpurg Mária Zsófia, njena obiteljIako se dokazno ročište protiv Ricarda Gigantea po tom pitanju zbog izbijanja Svjetskog rata neće održati, zbog političkog angažmana Ricarda Gigantea i čestih sukoba s ugarskim vlastima i pravosuđem, ugarski će ga sud 1915. svejedno kao veleizdajnika u odsutnosti osuditi na smrt, jer će se, iako zbog artritisa proglašen vojno nesposobnim, kao dobar poznavatelj austrougarskih jezika i vojne organizacije, angažirati u neprijateljskoj, talijanskoj vojsci, a k tome autorizirati i svoju spornu brošuru.
Giganteov se članak pojavio i u drugim novinama ("Corriere della Sera", "Il Giornale d'Italia", milansko "Secolo"). Potom je članak u Rijeci ponovno tiskani u časopisu "La Bilancia".

Nakon odlaska Wickenburgovih iz Rijeke 26. lipnja 1917. uz svečani ispraćaj, u tisku je vrlo malo vijesti zabilježeno o događajima u bolnici Crvenog križa, a zadnje godine rata niti jedna.

Sudbina nije bila milostiva sa obitelji Pückler - Limpurg. Nakon što je obitelj postopeno izgubila svoje bogatstvo, njihova kći Maria-Marca Gräfin od Wickenburga (na slici desno, stoji desno uz svoje roditelje) se nije se udala, i morala je uzdržavati majku udovicu do njene smrti 1868., preuzimajući honorarne poslove i poreze obitelji na sebe. Umrla je 1983.

 

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice