Martini Lucifero
Rođen: Firenze, 25. ožujak 1916.
Umro: Rijeka, 10. svibanj 2001.
Supruga: Alma (1916. - 2012.)
Pjesnik, prozni i dramski pisac, novinar, kazališni i filmski kritičar. Piše i stvara na talijanskom jeziku. Učinio je puno za riječku zajednicu Italijana.
Rođen je u Firenci. Roditelji su bili rodom iz Pule, ali su tokom prvog svjetskog rata pobjegli u Firenzu. Nakon rata obitelj se vraća pa Lucifero svoje mladenačke godine provodi u Istri između Pule i Gorice gdje mu je otac radio kao novinar.
Ekonomsku školu i Sveučilište završio je u Trstu, ali je nakon povratka u Rijeku cijeli život živio i djelovao u Rijeci.
Prve književne radove objavio je još 1933. pod pseudonimom Lauro Chiari.
1941. godine, na početku drugog svijetskog rata regrutiran je u italijansku vojsku. Kao talijanski vojnik, u rujnu 1943. je preživio masakr u Cefaloniji.
24. rujna 1943. je trebao biti streljan sa ostalim časnicima, ali pogubljenje je bilo odgođeno jer su Venezia Giulia i Jadranska obala bile anektirane od strane Trećeg Reicha.
U Rijeku se vratio u listopadu 1944. i kao uvjereni komunist odmah je stupio u kontakt s Narodno-oslobodilačkim pokretom, a već u siječnju 1945. pridružuje se narodnooslobodilačkom pokretu Jugoslavije, gdje je sudjelovao u stvaranju partizanskog tiska, a posebno onog na talijanskom jeziku.
Njegov prvi tekst, dramu "Ritrovarsi libero" napisao je 1945. godine po nalogu propagandiste komunističke partije Ljube Drndića (Pazin, 27. srpnja 1919. - Zagreb, 20. veljače 2013.) za partizansku kazališnu družinu "Otokar Keršovani". Bila je to prva drama na talijanskom jeziku rođena u partizanskim redovima. Nažalost taj rukopis je izgubljen.
Lucifero je po završetku rata bio član mirovne konferencije Jugoslavenske komisije, pa je tako postao bliski suradnik Edvarda Kardelja i energično je zahtijevao pripojenje Istre i Rijeke socijalističkoj Jugoslaviji.
Nakon rata, formirao je zajedno s Nicolom Pitaccom, prvu talijansku dramu sa predstavom "Divlje mačke". Iz tog društva glumaca koje je tada djelovalo iz kina "San Giorgio", kasnije je nastala riječka "Talijanska drama".
Od stvaranja Saveza Talijana Istre i Rijeke obnašao je istaknute funkcije u svim kulturnim inicijativama. Također je radio i na organizaciji talijanskih novina na području Istre i Kvarnera, pa je tako bio suosnivač i glavni urednik pulskog pro-židovskog lista "Il Nostro Giornale". Nakon toga Martini je postao prvi glavni urednik novina talijanske manjine "La Voce del Popolo".
Dugo je godina bio glavni urednik časopisa "Panorama", kao i, s Erosom Sequijem i Sergiom Turconijem (1952.–1959.), suosnivač i urednik (1968.–1975.) časopisa "La Battana".
Također, zahvaljujući njegovoj aktivnosti kao novinara i pisca, nastali su časopisi poput "Arte e lavoro" i "Orizzonti".
Bio je jedan od prvih čiji se je glas na talijanskom jeziku čuo sa Radija Rijeke koja je u to vrijeme još emitirala iz Voloska.
Njegove pjesme (Il segno del mare, 1970., Nuvole in cielo, 1975., L'erba non e` ancora verde, 1977., Somiglianze, 1982), pripovijetke (La lunga strada, 1985) i romani (Erba di casa, 1964., Il muro della memoria, 1976., Giorni di dolore, Il ritorno, 1978., La scelta, 1987., La nuova casa, 1989) kreću se u rasponu od mlakog intimizma do živog zanimanja za društvo i politiku.
Također je pisao drame i radiodrame (L'uomo nel parco, 1983., Il mulino di Pola, 1947., Il telefono i L'anello, 1978), koje su emitirali Radio Koper, Radio Sarajevo, Radio Zagreb i Radio Rijeka, pisao je romane i pripovijetke za djecu (Le avventure di capitan Parapatan, 1964), književne, likovne i filmske kritike i eseje te povijesne studije (Parlano i protagonisti, 1976).
U trideset godina književnog djelovanja Martini je napisao oko petnaest kratkih romana i dugih priča, postavivši specifičan cilj: ispričati pola stoljeća života nacionalne zajednice i lokalne povijesti.
Kao povjesničar, Martini je zaslužan za dva memorijalna djela: "Parlano le protagonisti" (1976), posvećen "Talijanima i Hrvatima iz 
Rijeke koji su se borili i umrli za afirmaciju socijalističke revolucije", i "I protagonisti raccontano" (1983), u kojem Martini nudi svjedočanstva boraca iz Italije koji su sudjelovali u partizanskom ratu u Jugoslaviji.
U posljednjim godinama svog života Martini je bio svjedokom propasti komunističkih režima istočne Europe i propasti, Jugoslavije, plurietničke i socijalističke države kojoj je posvetio čitavo svoje postojanje.
Lucifero Martini osvojio je nekoliko nagrada na natjecanju "Istra Nobilissima", kako u poeziji tako i u beletristici.
Uz sve to, tijekom života dobio je i brojne nagrade, poput "Godišne nagrade grada Rijeke" dobivenu "za publicistiku i poeziju" 1975., "Nagrade za životno djelo grada Rijeke" 1980. godine, dva puta "Nagrade Drago Gervais", 1987. za roman na talijanskom jeziku "La casa nuova" (Novi dom) i 1971. za zbirku pjesama na talijanskom jeziku "Dodici poesie" i na kraju nagradu "Zlatne olovke" Udruženja novinara Hrvatske.
Pokopan je sa svojom suprugom na groblju Kozala, niše J (P-blok-48-3096).
OBJAVLJENA DJELA:
- Le avventure del capitan Parapatan \ Doživljaji kapetana Parapatana, (roman), 1964.
- Erba di casa \ Domaća trava (roman), Rijeka, 1966.
- Giorni di dolore \ Dani tuge, (roman), Rijeka, 1971.
- La bora spegne ili fuoco \ Bura gasi vatru (pjesme), 1972.
- Aroma d'alga \ Aroma algi, (pjesme), Rijeka, 1973.
- L'ultima paura \ Zadnji strah, (roman), 1973.
- Il segno del mare \ Znak mora, (pjesme), 1975.
- Nuvole in cielo \ Na nebu oblaci, (pjesme), Rijeka, 1975.
- Vento sul mare \ Vjetar na moru, (pjesme), 1975.
- Il muro della memoria \ Zid sjećanja, (roman), 1976.
- Parlano i protagonisti. Memorie e documenti per una storia die Fiume nella lotta popolare di liberazione fino al 1943. Protagonisti govore, (publ.), Rovigno, 1976.
- L'erba non e ancora verde \ Trava još nije zelena, (pjesme), 1977.
- Il ritorno \ Povratak, (roman), 1978.
- Anca cussi (pjesme), 1982.
- Somiglianze \ Sličnosti (pjesme), Rijeka, 1982.
- I protagonisti raccontato \ Protagonisti pripovijedaju, Rijeka, 1983.
- Colloqio con la cita \ Razgovor s gradom (pjesme) 1987.
- Novi dom (pr.), Rijeka, 1989.
- L'uomo nel parco \ Čovjek u parku, (drama),
- Essere liberi \ Biti slobodan, (drama)
- Il mulino di Pola \ Pulski mlin, (drama).
IZVEDENA DJELA:
- C'e il sole \ Sunce je, (radio-drama)
- Il telefono \Telefon, (radio-drama)
- La porta \ Vrata, (radio-drama)
- L'anello \ Prsten, (radio-drama)
- La coscienza \ Savjest, (radio-drama)
- Essere uomo \ Biti čovjek, (radio-drama).
Kreirao: - Nenad Labus
- SEAS
Izvori:
- Hrvatska enciklopedija, Martini, Lucifero
- Istrapedia, Martini, Lucifero
- UNIONE ITALIANA Foglio di informazione", Anno II, Numero 5, Nuova serie, Marzo 2001, Agnese Superina: Grande protagonista della storia della CNI: Lucifero Martini compie 85 anni
- Edit Libri, Martini Lucifero
- Forum Croinfo.net, Groblje Kozala, autor: Ilirija
Background picture copyright: 