Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Madieri, Marisa

Rođena je sa prezimenom Madjarić ili Mađarić, kasnije pod italijanima promjenjeno u Madierich, a kasnije u Madieri.

Marisa MadieriRođena: Rijeka, 1938.
Umrla: Trst, 9. kolovoz 1996.

Otac: ?
Majka: ?
Sestra: Lučina

Suprug: Claudio Magris
Djeca: Francesco, Paolo

Marisa Madieri je bila talijanska spisateljica i prozaist, rođena u Rijeci odakle je, kao i većina talijanskog stanovništva, morala sa svojom obitelji, nakon drugog svjetskog rata, emigrirati u Italiju.
Godine 1947., povijesni događaji nakon Drugog sjetskog rata promijenili su dotadašnji kozmopolitski grad Rijeku, čime su temeljito utjecali i na život obitelji Marise Madierich. Talijani su nakon rata pozvani prihvatiti jugoslavensko državljanstvo ili emigrirati u Italiju. Na tisuće ljudi odlučuje se iseliti, a među njima i Marisina obitelj.
Emigrirali su u Trst gdje su nekoliko mjeseci živjeli u izbjegličkom kampu "Silos" koji se je nalazio pokraj željezničkog kolodvora. Marisa Madieri govorila je o ovom periodu njenog života i ovoj tragediji u svome djelu "Verde acqua: E La radura" (Einaudi 1987), njezinoj autobiografiji u kojoj se sjeća, sa pomakom vremena, tog doba prevrata. Knjiga je pisana na interesantan način, govoreći o sadašnjosti i tačajući se u prošlost. Naime, Marisa je između 1981. i 1984. vodila dnevnik kojim je govorila o sebi, svojim sinovima, suprugu, njihovim praznicima uz more i na planama, spajajući sadašnjost sa sjećanjem na prošlost, svoju prošlost, svojih roditelja, nonića i nona. Drugim La radura. Una favolariječima, ispričala je gorku priču djevojčice iz Rijeke koja je nakon rata iskusila egzodus, progonstvo, rezanje korijena i oštru potrebu da ih pronađe i da ih presadi. Priču i o tome kako je u tome uspjela.

Claudio MagrisKasnije je napisala i druge priče, a sve su bile opisi djelova njenog života, ali pisane u paraboli. Jedno od rakvih djela je i "La radura, Una favola" (Einaudi 1992.)(slika desno).
Smatrana je najznačajnijim piscem među onima koji su opisivali esodo istriano, talijanski "bijeg" iz Istre, Rijeke i Primorja.

U Trstu je završila osnovnu školu (scuola elementare), a u Firenzi (Veneciji ??) je završila studij stranih jezika.
Tu je upoznala i Claudia Magrisa (slika ljevo), velikog pisca, germanistu i intelektualca staroga kova, književnika i kritičara, poznatog i kao jednog od najvećih stručnjaka za povijest i kulturu središnje Europe, sa kojim se je kasnije i oženila i sa kojim je imala dvoje djece, Francesca i Paola.

Cijeli svoj život, nakon bijega iz Rijeke preživjela je u Trstu. Živjela je u tom gradu i smatrala se uvijek talijankom, iako u intervjuu španjolskom listu "El Pais" 2000. godine njezin suprug Claudio Magris, također priznaje da je "otkrila svoj slavenski identitet i koji je znao koegzistirati s antislavenskim ogorčenjem". Magris tvrdi da su mu njene knjige važnije od njegovih te da je poticaj za pisanje slavnog "Dunava" došao, na neki način, od nje. Naime s njom i još troje prijatelja uputio se u Čehoslovačku, gdje je Marisa na Dunavu rekla: "Hajdemo do kraja, do Crnog mora!" Tu se ideja "Dunava" zapravo ozbiljnije začela.

Radila je u školi kao profesorica engleskog i književnog talijanskog jezika. Radila je i kao novinarka. Zatim, nakon što je napustila podučavanje u školi, bavila se je dobrovoljnim radom - pomoć napuštenoj djeci u humanitarnom "Centru za pomoć u životu Marisa" (Centro di aiuto alla vita Marisa), "zahvaljujući i solidarnosti i Verde acqua-La radura e altri raccontiprijateljstvu drugih". Postala je i predsjednica te humanitarne organizacije, a posebno se posvetila i mladim samohranim majkama. A u to je vrijeme saznala za svoju bolest ali i počela pisati.

U ovom zanimljivom intervjuu "El Pais"-u 2000. godine povodom španjolskog izdanja "Verde Agua" (slika desno), najpoznatijeg djela Marise Madieri, Claudio Magris govori o svojoj supruzi i kaže kako je u nekim od njegovih najvećih djela imao pomoć svoje supruge: "Zapravo, mnoge moje knjige, a među njima i "Dunav i mikrokozmosi" došle su iz Marisinih ideja ".
Marisa je kasnije napisala samo "El claro del bosque" (1992.) i treći roman, " La conchiglia e altri racconti " (1998) koje su objavljene posthumno.
Marisa Madieri je počela pisati u svojim četrdesetima, kratko nakon što je otkrila da boluje od raka dojke, bolesti sa kojom se je borila 15 godina, bolesti koja je na kraju i pobjedila. Umrla je u bolnici u Trstu 1996.

Madieri je bila ikona egzodusa Talijana iz Istre i Dalmacije.

MAria

U Trstu je park u ulici via Bernardo Benussi nazvan "Giardino Marisa Madieri". Posvećivanje tog parka Marisi Madieri, nije samo počast piscu koji je ispričao egzodus i krhkost ljudskog bića, već predstavlja i panoramu tršćanske gradske politike. Roman "Zelena voda", koji joj je i donio slavu i uspjeh, je taj u kojem pripovijeda svoju pustolovinu u Trstu kao mlada riječanka koja se pokušala prikriti u društvu koje nije prihvačalo različitosti.
Svečanosti imenovanja parka su nazočili i predstavnici "Centro di aiuto alla vita Marisa".

Objavljena djela:

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice