Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Krkljuš Zvonimir

Zvonimir KrkljušRođen: Zagreb, 25. travanj 1921.
Umro: Berlin, Njemačka, 29. listopad 2001.

Roditelji: Otac: ??, Majka: Maria Ferderber von Tannenberg
Braća: ??

Supruga: ??, ??
Djeca: Kćer: ?? , dvije unuke

 

Hrvatski pjevač i skladatelj zabavnih melodija, tekstopisac, aktivan i kao radijski spiker, dramski glumac, promoter i novinar, a 1945. bio je prvi pjevač koji je uživo pjevao na Radio Zagrebu.
Organizator je raznih priredbi u Zagrebu, Rijeci i Berlinu, a uz Ivu Robića najpopularniji pjevač 1950-ih. Čovjek koji je u nešto više od godinu dana - od proljeća 1955. do kraja 1956.- snimio trinaest "single" ploča na 78 okretaja i ponudio tada rijetkim vlasnicima gramofona nekoliko novih šlagera, koji su, snimljeni ponajprije za radio Rijeku, osvojili većinu ponosnih vlasnika gramofona, u to vrijeme sigurnog znaka standarda prosječne obitelji i centra kućne zabave.
Da li si možete zamisliti, da je u to doba, jedan ljubitelj muzike, poslije jedne odsvirane ploče na svom gramofonu morao mijenjati gramofonsku iglu. Ta igla je bila od čelika i ona je upravo uspjevala da odsvira jednu ploču na 78 okretaja. Pored gramofona je uvijek bila jedna kutija sa gramofonskim iglama.
U Rijeci je Krkljuš od 1951. do 1958. bio pojam u zabavnoj glazbi. Kao izvođač u diskografskom je pogledu najuspješniji "Riječanin" - "Jugoton" mu objavljuje devetnaest pjesama u samo godinu dana!

Zvonimir KrkljušZvonimir Krkljuš je rođen u dobro stojećoj i obrazovanoj zagrebačkoj građanskoj obitelji, otac mu je bio trgovac, a majka Maria Ferderber von Tannenberg, rođena u Njemačkoj i pripadnica njemačkog plemstva, bila je u mladosti glumica i pjevačica. Zvonimir je ponio majčine gene, te će ga već od mladosti privlačiti svijet pozornice, kazališta, filma i radija.

Zvonimir je 1927. godine osvanuo sa slikom u novinama, u članku pod naslovom "Najljepša zagrebačka djeca".
Slijedila je titula karnevalskog princa.

Zvonimir Krkljuš je u gimnaziji učio operno pjevanje.

Nakon rata, već 1945. započinje pjevati na Radio Zagrebu, nastupajući uživo kao pjevač orkestra Žarka Černjula, sastava Kalmana Kočija i Big banda Miroslava Killera. Krkljuš je uz Ivu Robića i Rajku Vali bio gotovo jedini pjevač zabavne glazbe kojeg se moglo čuti.
Navečer je uz Ivu Robića nastupao u zagrebačkom "Grill Roomu", podrumu Gradske kavane.
U to vrijeme stječe popularnost skladajući šlagere "Hvala ti" (1945.), ujedno i prvom poslijeratnom pločom zabavne glazbe, i "Pjesmom Zagrebu" (1949.), svom vjerojatno najvećem hitu.
"Hvala ti" je najvjerojatnije oko 1946. snimio kao svoju prvu singl ploču (od šelaka) za ondašnji "Elektroton" (na temeljima nacionaliziranog "Elektrotona" 10. srpnja 1947. godine nastao je "Jugoton").

Ljeto 1949. godine, proveo je u Dubrovniku, kao popodnevni spiker Radio Dubrovnika, a uvečer je zabavljao goste Gradske kavane kao pjevač.

Zvonimir KrkljušPočetkom 1950. se zbog zdravstvenih problema (bronhitis) seli u Rijeku. Po dolasku u Rijeku postaje glumac i pjevač Narodnog kazališta "Ivan Zajc" i počinje surađivati na Radiju kaospiker, a kasnije i kao novinar. Krkljuš je u Rijeci našao i vrlo dobre suradnike u tadašnjem uredniku Radio Rijeke Mariju Kinelu i pijanistu Aleksandru Aci Petroviću i njegovu orkestru.

Rijeka je 1950-ih bila puno otvoreniji grad od većine ostalih gradova u unutrašnjosti. Tu je kulturna cenzura, uobičajena u to doba, bila mnogo blaža nego u drugim djelovima bivše Jugoslavije. Razlog tome je bio u tome da se je u jednom lučkom gradu kakav je bila Rijeka, sa velikim prometom stranaca, htjelo ostaviti utisak da je Jugoslavija slobodna zemlja. Radio stanica Rijeka je u to doba smjela emitirati mnogo više zapadne muzike u odnosu na ostale radio stanice u untrašnjosti.

Riječko razdoblje života je za Zvonimira Krkljuša u glazbenom pogledu bilo je najplodonosnije.
1951. svog prijatelja i neprijepornog "kralja šlagera" Ivu Robića podario je legendarnom "Serenadom Opatiji", čiji je napisao tekst i skladao, uz aranžman Zdravka Černjula.
Pored kazališnog rada, Zvonimr Krkljuš je u duetu sa riječankom Radojkom Delić 1955. snimio više pjesma: "Jedna noć u Kostreni", "Nemirna ljubav", "Hey Lily, Hey Lily, Hey Lo". Sa opernom pjevačicom Mirjanom Dančuo snimio je pjesmu "Vaya con Dios". U duetu sa Gitom Šerman snimio je dvije pjesme i to: "Bijeli jorgovan" i "Ploveće kazalište". Opet u duetu, ovaj puta sa poznatom Beti Jurković, snimio je pjesmu "Pepita de Mallorca".

bio osuđen na popularnost s limitom što ga je nametala Robićeva velika sjena, kao uostalom i druga dvojica najbližih suparnik, riječanina Bruna Petralija i beograđana Vojina Popovića.

Zvonimir KrkljušZa Radio Rijeku snimio je brojne pjesme, koje je kasnije Jugoton snimio na ploče. Neke pjesme iz "riječkog razdoblja" (uglavnom Kinelove) u njegovoj su izvedbi postale pravi evergreeni - "Bijela lađa plovi morem", "Valcer o Kostreni" (s Radojkom Delić), "Kaži zašto me ostavi" (N. Avtovski - D. Ristić - A. Petrović), "Jedna noć u Kostreni", "Ja pjevam tebi svake noći".

Novi posao pronašao je 1958. godine u "Jugotonu" gdje je radio kao urednik u redakciji književno-glazbenih izdanja i šef propagande do 1963.

Neobično za ta vremena, Krkljuš je, kao i Robić, sam skladao neke od svojih najvećih uspješnica. On se pojavljivao kao autor i glazbe i stihova. Opčinjen glazbom i pjevanjem, ali i kazalištem i glumom, mijenjao je uloge pjevača, glumca i voditelja, radijskoga i diskografskoga urednika, skladatelja i pisca tekstova - kako sam kaže: "Nemirnog duha vozio sam svoj životni put na dva kolosijeka - glazbenom i govornom".

Šezdesetih godina Zvonimir Krkljuš je, u svojim četrdesetima, još uvijek hiperproduktivan i nemiran duh. Redovit je gost hotelskih terasa na našoj obali gdje pjeva na plesnjacima, ali nije bio ni zadovoljan prihodima od glazbe. Tako se sve više okretao drugim poslovima - poput organizacije zabavnih priredbi. Vodi koncerte, organizira zabave, vodi prve izbore za Miss po Jadranu, a odlazio je i na dugotrajna krstarenja, gdje je radio kao zabavljač gostiju.

Poslije jednog višemjesečnog gostovanja u Kanadi, vrativši se u Zagreb, Zvonimr Krkljuš je po drugi puta uplovio u bračne vode.

Svoj 25-godišnji jubilej plodnog estradnog rada proslavio je 1970. godine, novom gramofonskom pločom, gdje je bila i njegova pjesma "Tebe nema". Te iste godine je Toni Leskovar nastupio na Krapinskom festivalu sa njegovom pjesmom, "Štefek i Bara".

No sve manje sklada, posve prestaje snimati i tako je polako počeo napuštati glazbu. "Dolaze mlađi", zapisat će iskreno i bez zavisti u svojim bilješkama. Početkom 1970-ih je zbog problema s glasnicama potpuno prekinuo pjevačku karijeru i seli u Berlin.

Nakon demokratizacije zemlje poslije Privredne reforme 1964./1965., Krkljuš je, poput mnogih drugih, 1972. godine otišao je na rad u Njemačku. Nastanio se u Berlinu, i zaposlio kao upravitelj Kulturnog centra za naše građane na privremenom radu u Njemačkoj te stalni suradnik za književne i glazbene programe u emisijama Berliner Foruma na radijskoj postaji Sender Freies Berlin. Pored toga, bavio se i novinarstvom, kao autor i voditelj emisija za jugoslavenske gastarbeitere koje su tad emitirale brojne njemačke radio stanice, i kao vanjski suradnik zagrebačkog "Vjesnika" u kojem je izvještavao o životu naših ljudi u Njemačkoj.

1975. godine napisao je posljednju skladbu, "Na kraju balade".

Zvonimir Krkljuš dvaput se ženio, a za njega žalosne, 1985. godine, postao je udovac i time je počeo njegov bijeg od samoće koju on, po njegovim riječima, nije volio. Za društvo si je nabavio jednog psića, koji mu je olakšavao samački život.

Nakon kratke i teške bolesti Krkljuš je 29. listopada 2001. umro nenadano u Berlinu u 81. godini, gdje je živio posljednjih tridesetak godina. Pokopan je na zagrebačkom Mirogoju 7. studenog iste godine.

 

DJELA:

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

Na vrh stranice