Kozulić Kazimir (Cosulich Casimiro)
Rođen: 1809.
Umro: Sušak 15. veljača 1888.
Roditelji: otac: Ivan Mate (Gian Matteo, Mali Lošinj, 1760 – Sušak, 1846), Majka: Catterina rođena Sopranich
Braća: Dominik (Domenico, 1790-1860), Nikolina, Ursula
Supruga: Eufrasia rođena Accurti
Djeca: 11-tero djece: Vjekoslav vit. Kozulić (Luigi cav. Cosulich, 1838-1917), Gustavo (1840-1887), Mate Kozulić (Matteo Cosulich, 1844-1889), Béla (1851-?), Josip (Giuseppe Cosulich, 1853-1890), Hinko (Enrico Cosulich, 1856-1929), Teofil (Teofilo), Amelia, ??, ??, ??
Brodovlasnik i veleposjednik, kapetan duge plovidbe, veliki rodoljub i filantrop. Jedan od najutjecajnijih riječkih privrednika.
Brodovlasnička i pomorska obitelj Cosullich, porjeklom iz Maloga Lošinja, prvi se puta spominje u 15. st. Rodoslovlje se može pratiti od Martina Kozulića (1570-?).
Hrvatski dio obitelji "Cosulich" će otprilike 1650. po svoj prilici postati Kozulić. Dio obitelji pomoraca, trgovaca i odvjetnika se isprva iselila u Sušak i Rijeku, a dio poslije u Veneciju i Trst. Oni nastavljaju upotrebljavati staro obiteljsko ime Cosulich. Uspješni u trgovini, pojedini su ogranci obitelji stekli znatan imetak.
Većina pripadnika obitelji koja je u XIX. st. ostala živjeti na Malome Lošinju bili su kapetani duge plovidbe te karatisti jedrenjaka, a neki su od njih obnašali i različite funkcije u općinskoj upravi. Među njima istaknuli su se Antun August, političar, Antun Roman, brodovlasnik koji je polovicom XIX. st. otvorio brodogradilište u uvali Velopin, koje je djelovalo do 1878., Nikola (1868–1945), ravnatelj lošinjske nautičke škole (1896), te Šime Kvirin (1848–1912), koji je u toj školi predavao pomorsko pravo (1884–98. i 1900–11).
Začetnikom ogranka koji se iz Maloga Lošinja preselio u Trst i Veneciju smatra se kapetan Marko (1776–1842), zvan Grubeša. Njegov stariji sin Marko Ivan (1806–1864), brodovlasnik, preselio se 1856. u Veneciju. Mlađi sin Antun Feliks (1816–1884), karatist brigantina "Elena C." i "Marco" te nave "Gloria", obogatio se za Krimskoga rata te 1857. izgradio brik "Fides". Tršćanski ogranak i danas posjeduje pomorsku tvrtku pod imenom "Fratelli Cosulich" koja djeluje u Trstu i ispostavama u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi.
Prema mišljenju Andrije Račkog, od bogata stabla lošinjskih Kozulića, jedna se grana toga roda doseljava 1804. godine u Rijeku. Rodonačelnik sušačke grane obitelji bio je Ivan Mate, a obitelj je već koncem stoljeća po bogatstvu i utjecaju ponijela naziv riječki Krezovi (I Cresi di Fiume), i ubraja se među najstarije Sušačke obitelji.
1806. od riječkog patricija Celebrinia Ivan Mate kupuje posjed na Pećinama (po tom je toponimu ogranak nosio pridjevak "Pećinski", "od Pećina", "de Pechine"). Ondje je 1828. podigao obiteljsko brodogradilište. Bilo je to jedno od četiri riječka brodogradilišta (Mlaka, Podpinjol i Martinšćica).
Obitelj Kozulić je početkom stambene izgradnje na Pećinama dala podignuti nekoliko objekata od kojih neki i danas imaju stambenu, a neki ugostiteljsku namjenu.
Kazimirov otac Ivan Mate Kozulić, veletrgovac i utemeljitelj brodarskog poduzeća za jedrenjake duge plovidbe, vlasnik tvrtke "Giovanni Mateo Cosulich" koju je osnovao Giovanni Matteo Cosulich posjedovala je u Rijeci skladište i žitnicu te četiri broda u vlasništvu i suvlasništvu.
Kozulići su 1823. ubrojeni u riječko plemstvo, jer su bili aktivni u gradskom i javnom životu i zastupništvu grada Rijeke, te zbog obnašanja mnogih javnih i časnih dužnosti primili su brojna odlikovanja.
Kozulić Kazimir je pomorsku i trgovačku karijeru započeo kao pomorski kapetan duge plovidbe u službi trgovačke mornarice, a 1851. počeo se uspješno baviti brodarstvom, a zatim dugo upravlja obiteljskom trgovačkom tvrtkom "Giovanni Mateo Cosulich", koju nasljeđuje od svoga oca.
Kada se je 1831. oženio Eufrazinom (rođenoj Accurti) ušao je u srodstvo s najutjecajnijim riječkim obiteljima.
Kao najbogatiji riječki brodovlasnik XIX. stoljeća, bio je vlasnik ili suvlasnik 16 jedrenjaka duge plovidbe, od kojih su poznatiji "Kalk", "Conte Géza Szápáry" (na slici gore), "Czoernig", "Industre", "Marte", "Capricorno", "Ariete", "Giuseppe Matteo", brigantini "Tartaro" i "Saggitario", brikovi "Fidente" i "Stilicone", nava "Amelia" i kliper-bark "Aquila". Osim toga proširio je kapacitete i unaprijedio rad brodogradilišta, posebno gradnjom brzih klipera.
|
|---|
1873. bio je jedan od dioničar izgradnje parobroda "Liburnia".
Dugi je niz godina kao najbogatiji brodovlasnik obnašao dužnost predsjednika riječke Trgovačko-obrtničke komore, 1863. jedan od utemeljitelja i upravitelj te aktivan je član "Prima società di mutua assicurazione della Marina mercantile austro-ungarica" (Riječkog društva za uzajamno pomorsko osiguranje). Vršio je dužnost upravitelja Crkve Sv. Jerolima, vicekonzula Vojvodine Toskane u Rijeci, prisežnika za poslove pomorske trgovine na Okružnome sudu te gradskiog zastupnika, općinskog delegata i dr.
1869. bio je jedan od dioničara i utemeljitelja Banca fiumana.
20.studenog 1872. zbog posebnih zasluga car Franjo I. dodjeljuje mu titulu viteza Ordena željezne krune i nasljednom plemićkom titulom s pridjevkom "de Pechine" (Cosulich de Pećine).
|
|---|
Umro je na Sušaku 1888. Pokopan je na groblju Trsat, polje B-III-15 (grobnica obitelji Kozulić na slici dolje).
Od njegove jedanaestero djece sinovi Bela (rođ. 1851) i Josip (Giuseppe; 1853–1890) bili su pomorski kapetani na očevim brodovima.
Strojarski inženjer Mate (1844–1889) preselio se u Zürich.
Hinko je (Enrico; 1856–1929) napredovao do čina kapetana bojnoga broda te služio kao vojni ataše u Rimu i u pulskom admiralitetu.
Gustav (1840–1887) je bio gradski zastupnik i danski vicekonzul u Rijeci.
Vjekoslav vit. Kozulić (Luigi cav. Cosulich, 1838-1917) je poput oca i djeda, postao je uvaženim veleposjednikom i brodovlasnikom. Nakon što je 1859. položio ispit za kapetana duge plovidbe naslijedio je obiteljsku veletrgovačku tvrtku Giovanni Matteo Cosulich te nakon pomorske i trgovačke prakse postaje uvaženi veleposjednik i brodovlasnik, riječki gradski zastupnik, predsjednik Trgovačke komore. Bio je jedan od dioničara i osnivača Banke i štedionice za Primorje na Sušaku (1896), predsjednik Pučke banke u Rijeci te predsjednik Parobrodarskoga društva "Orient" i upravitelj Parobrodarskoga društva "Adria" te član više trgovačkih društava, autonomaški politički 
orijentiran. Godine 1898. osnovao je Tvornicu octa i likera (Karbonera) na Pećinama, koju je vodio njegov sin Ante (rođ. 1874), nizozemski konzul u Rijeci i vlasnik dvorca Bosiljevo 1911–48.
Kći Kazimirova brata Mate Kozulića (Matteo Cosulich, 1844-1889) bila je redovnica Marija Kozulić (Krucifiksa, Crucifixa), redovnica (Rijeka, 20. rujan 1852. — Rijeka, 29. rujan 1922.) U Rijeci je 1895. utemeljila Zavod za žensku mladež, u koji su primani siromašni bez obzira na vjeru i narodnost, a 1899. Družbu sestara Presvetoga srca Isusova, koja djeluje i danas.
Kazimir Kozulić ( 1809.-1888.). kao imućni brodovlasnik i posjednik svu svoju ostavštinu ostavlja riječkim redovnicima (augustincima, franjevcima i kapucinima ) te redovnicama i riječkim siromasima.
Kreirali: - Nenad Labus
- SEAS
Izvori:
- Ostavina DAR, PR-3, III-59\1871 kut. ?; 11\1888 kut. 38.
- TOMSICH, VINCENZO (1886), Notizie storiche sulla Citta' di Fiume cronologicamente svolte da Vincenzo Tomsich Maestro presso le scuole comunali di Fiume, Fiume: Stabilimento Tipo-Litografico di E. Mohovich. p. 455
- Grad Rijeka, Mjesni odbori, Pećine, Zanimljivosti, Obitelj Kozulić
- Družba Sestara Presvetog Srca Isusova, Utemeljiteljica - Životopis
- LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA, KOZULIĆ (Cosulich)
Background picture copyright: 