Kompanjet Zoran

Rođen: Opatija, 17. kolovoz 1919.
Umro: Rijeka, 16. travanj 2003

Roditelji: Nikola (1879 - 1963) i Antonija rođena Vrečko (1893 - 1936)
Braća: ??

Supruga: Flora rođena Caracci (1921 - 1998)
Djeca: ??

Prof. dr. sc. Zoran Kompanjet, književnik, pjesnik, komediograf, humorist, prevoditelj i sveučilišni profesor.

Započeo je školovanje na talijanskom jeziku u Opatiji i Voloskom te na hrvatskom jeziku na Krku.
1932., kao trinaestogodišnjak, sa svojom braćom i roditeljima, stolarom Nikolom i domaćicom Antonijom, rođenom Vrečko, odlazi na Sušak. Otac je, iako stolar, radio kao kondukter u opatijskom tramvaju koji je vozio na liniji Opatija-Matulji, dok ga nisu izbacili iz službe jer se nije htio učlaniti u fascio. Ostao je bez posla i jedina solucija je bila odlazak.
Jednog dana otac i mati su nakrcali sve šta su imal na dva voza s konjima i utputili se preko granice na Trsat.
U to vrijeme, sklanjajući se pred talijanskim "squadristima", mnogi narodnjaci prelaze iz Opatije na teritorij Kraljevine SHS. U Kastav se prebacuju dr. Kajetan Dabović i kapetan Ivan Fiamin, jedan od osnivača "Zore", a na Sušak obitelj Kampanjet, obitelj Červar i Viktor Car Emin.

Školovanje je nastavio na Sušaku. Pohađao je realnu gimnaziju u Sušaku, gdje 1937. godine maturira. Prema Izveštaju za školsku godinu 1935-1936 Državne realne gimnaziju u Sušaku, u 7. razredu realnogimnazijskog odeljenja nalazimo pod rednim brojem 8. ime KABALIN DAVID (Novi Vinodolski, 1918. - 21. kolovoza 2012.), a pod rednim brojem 10. Kompanjet Zoran. Prema uputama s 36. stranice istog djela učenici čija su imena štampana KRUPNIM slovima imaju odličan uspjeh, a krupnijim slovima imaju vrlo dobar uspjeh. Na kraju popisa nalazimo i Ljubu Pavešića. Kasnije će sva trojica aktivno djelovati u časopisu "Riječka revija", "Dometima", te unutar "Ustanove Ivan Matetić Ronjgov".

1937. upisao je studij prava u Zagrebu, ali ga zbog početka drugog svjetskog rata ne uspjeva završiti. Dovršio ga je nakon II. svjetskog rata u Italiji u Camerinu (Italija), a doktorat pravnih znanosti obranio tezom "O temelju i svrsi kazne" 1964.

Već u Sušačkoj gimnaziji pripada krugu ljevičara. Svoje je ljevičarsko opredjeljenje sigurno stekao znajući sudbinu svoga oca koji se je vratio iz Amerike samo sa kutijom stolarskog alata, i koji se iscrpljen i razočaran mučio kao kondukter električnog tramvaja dok ga nisu izbacili iz službe jer se nije htio učlaniti u fascio.

1941. uhapšen je zbog antifašističke djelatnosti te zatvoren u Sušaku, pa premnješten u zatvor Via Roma u Rijeci. Nakon toga interniran je i u zatvoru Coroneo u Trstu. Slijede zatvori Ancone, Foggie, Manfredonije pa je na kraju interniran na San Dominu, na otočju Tremiti u oblasti Puglia. Tu su bili zatočeni i kriminalci, politički zatvorenici iz raznih država i prisiljavani na teški rad. Zoran je povrijeđen u sječi šume pa je, nakon liječenja u Trstu, smješten u zatvor u Camerinu.

Zatim je upućen kao politički internirac u provinciju Macerata i postao, nakon kapitulacije Italije, jedan od organizatora i rukovodilaca pokreta otpora u toj zoni. Tu susreće krčkog pjesnika Mata Dvorinčića. Tijekom 1943. i 1944. nastaju odredi i bataljoni Otpora (La Resistenza) u sklopu brigade Garibaldi, u kojima sudjeluju pripadnici različitih naroda, Talijani (npr. budući talijanski premijer Sandro Pertini), Jugoslaveni, pa i Nijemci.
Kompanjet (Compagnette kako su ga tamo zvali) postaje komandant grupe No205 Ennio Passamonti, poznat kao tenente Nicola (Nadimak Nicola dobiva prema očevu imenu), ističući se svojom hrabrošću i domišljatošću.
Nakon što je osuđen na smrt, Kompanjet bježi, a čuvaju ga i skrivaju po kamerinskim podrumima i u selu Calcino. Tu ga, između ostalih čuvaju Flora, Kompanjetova buduća supruga, i njezin brat Gianmario Caracci.

Nakon oslobođenja, diplomirao je i doktorirao 1946. na Sveučilištu Camerino, gdje Kompanjet stječe zvanje doktora prava.

U jesen 1946. Kompanjet se vraća sa svojom suprugom u Rijeku.

Sveučilišnu karijeru počeo je na Ekonomskom fakultetu u Rijeci 1961., gdje je vršio dužnost dekana u periodu od 1965. do 1967.

Nakon osnutka Pravnog studija, kasnije Pravnog fakulteta, bio je redoviti profesor od njegova osnutka 26. rujna 1973. Predavao je Privredno pravo. Bio je i dekan u dva mandata, od 16. lipnja 1975. do 31. prosinac 1975. i 1. rujna 1978. do 31. rujna 1982.
Na pravnom fakultetu je radio od njegovog osnivanja pa sve do umirovljenja 1982.

Bio je također rektorom riječkoga Sveučilišta od 1. veljače 1976. do 31. kolovoza 1978.

Djelovao je i u raznim tijelima društveno-političkih zajednica i drugih organizacija.

Postati će suradnikom riječkog "Centra za historiju radničkog pokreta i NOR-a", s ciljem pisanja i prikupljanja zapisa, odnosno izjava sudionika u ratu na području Sušaka i u Italiji. Svojim sjećanjima i zapisima aktivno surađuje i s talijanskim povjesničarima te institutima

Objavljivao je čakavske pjesme, pripovijesti, humoreske, crtice i kozerije, a u riječkome HNK-u mu je 27. rujna 1975. praizvedena komedija "Šete bandjere ili Prevrtljivac" kao prva premijera u toj kazališnoj sezoni. Kazalište je tada, zbog preuređenja HNK "Ivan pl. Zajc", djelovalo u ondašnjoj Dvorani Neboder (danas "Hrvatski kulturni dom" na Sušaku).
"Šete bandjere" je na pozornicu postavio talijanski redatelj Francesco Macedonio, a zamišljene su kao predložak za televizijsku seriju, a tek su u kasnijim prilagodbama dobile kazališnu formu. Predstava je doživjela 35 izvedba, a kasnije je bila snimljena i za televiziju. Na slici desno, u sredini Zoran Kompanjet, desno Francesco Macedonio tokom probe u HKD-u na Sušaku.
1976. komedija je proglašena najposjećenijom u prethodnoj godini, a Kompanjet je dobio nagradu Večernjeg lista.

Već od svoje prve pjesničke zbirke "Kvadri" (1959.), postaje značajno ime u čakavskoj književnosti.

Objavio je nekoliko knjiga i više radova s područja trgovačkog i pomorskog prava.

Prevodio je s talijanskoga. Na liburnijsku je čakavštinu, pod naslovom "Muškardin", preveo Ruzzanteovu komediju "Mosca" ("Mušica"). S talijanskog jezika također preveo komedije za riječko kazalište (Angelo Beolco Ruzante, Carlo Goldoni…) i romane Lucifera Martinia i pjesme Giacoma Scottia.

1989. Kompanjet je primio spomenicu, odnosno zahvalnicu od "Associazione Nazionale Partigiani d'Italia" (ANPI) ("Udruge talijanskih partizana"), a 1989. od grada Ternija dobiva titulu počasnog građanina (la Cittadinanza Onoraria).

Umro je u 84. godini života. Iako se znalo da dugo i teško boluje, njegova je smrt ipak dočekana s nevjericom.
Umro je u Rijeci i pokopan je na Trsatu, polje D-VI-10.

 

KARIJERA:

• pravnik u Javnom tužilaštvu
• pravnik u Općem trgovačkom poduzeću Rijeka
• tajnik Kotara Buje (Istra)
• pravnik u poduzeću "Lukadrvo" Rijeka
• pravnik u Uredu za prevođenje s hrvatskog na talijanski i s talijanskog na hrvatski
• 1963. docent na Ekonomskom fakultetu u Rijeci
• 1965. izvanredni profesor
• 1965. - 1967. dekan Ekonomskog fakulteta
• 1969. - 1970. predsjednik Savjeta
• 1970. redoviti profesor
• 1975. redoviti profesor
• 1976. - 1978. rektor Sveučilišta
• 1978. - 1982. dekan Pravnog fakulteta

RADOVI:

• Kvadri: čakavske pjesme, Matica hrvatska, Pododbor u Rijeci, 1959.
• Sakakoveh nas je: humorističke i satiričke čakavske pjesme, Rijeka, Novi list, 1961.
• Utjecaj nekih pravnih propisa na razvitak Riječkih lučkih poduzeća, Zadar, 1964.
• La gestione nelle aziende portuali iugoslave, Udine, Del Bianco, 1966.
• Stvarnopravni aspekt broda u gradnji, Beograd, Institut za uporedno pravo, 1969.
• Ugovori u privredi, Rijeka, Društvo pravnika u privredi, Društvo knjigovođa, 1970.
• Zibrane pesni, Rijeka, Riječko književno i naučno društvo, 1971.
• Takvi smo pa što? Rijeka, Riječko književno i naučno društvo, 1974.
• Opasne riječi: humorističke pripovijetke, Opatija, "Otokar Keršovani", 1989.
• Svet bi bil lep: čakavski stihovi, humorističke pripovijetke, crtice, kozerije, Rijeka, Ustanova Ivan Matetić Ronjgov, Viškovo, Ronjgi, 1995.
• Šete bandjere ili Prevrtljivac, komedija u dva čina, Rijeka, "Otokar Keršovani", 1977.
• Stare i nove besedi: stari i novi stihovi, nove pripovijesti i novele, dopunjena komedija Šete bandjere ili Prevrtljivac, Viškovo - Ronjgi : Ustanova "Ivan Matetić Ronjgov", 1999

 

IZVEDENA DIJELA:

• 1975.-1977. Šete bandijere iliti prevrtljivac (kom.), Riječko kazalište "Ivan Zajc"

 

 

 

Kreirali: - Nenad Labus
          - SEAS          

 

 

Izvori:

• Hrvatska enciklopedija: Kompanjet, Zoran
• SUŠAČKA REVIJA broj 65, Jasna Gržinić: SMIJEH KAO (O)PORUKA
• Priručnik za kvalitetu pravnog fakulteta sveučilišta u Rijeci
• Mosciatti, Mario: Zoran Kompanjet, il tenente Nicola: comandante partigiano sui monti del Camerinese, professore e rettore dell'Università di Fiume, ma anche poeta, scrittore, commediografo., Associazione nazinale partigiani d'Italia, 2014

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice