Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Kokić Daniel

Daniel KokićRođen: Donji Proložac, 10. listopad 1940.
Umro: Rijeka, Kostrena Sveta Lucija, 11. prosinac 2008.

Roditelji: ??
Braća: ??

Supruga: ??
Djeca: ??

 

Daniel Kokić, profesor, povjesničar, humorist i publicist, vrstan pisac humorističnih tekstova, nastavnik hrvatskog jezika i povijesti u osnovnoj školi Trsat (meni je predavao hrvatsko – srpski jezik (kako se je to nekada zvalo). Pisao je i pod pseudonimima Mali Jurić i Tomislav Božinović. Ostat će najviše upamćen kao pisac humoreski koje su bile njegova najveća ljubav.
Dvije je godine bio kandidat za Gervaisovu nagradu, no nažalost nije ju dobio. Bio je član Katedre Čakavskoga sabora Kostrene.

1958. u Imotskom završava gimnaziju.
1962. završava srednju poljoprivrednu školu u Kaštel-Štafiliću
1965. u Puli završava Pedagošku akademiju.

Nakon završene akademije, 1966. nalazi posao u Rijeci i radi kao nastavnik hrvatskog jezika u osnovnoj školi Trsat. Taj je posao radio do umirovljenja 2004, odgajajući generacije učenika punih 30 godina. Na slici dolje, Danijel Kokić među kolegama, nastavnicima i djelatnicima Osnovne škole Trsat, negdje oko 1970.

Osoblje Osnovne Škole Trsat oko 1970-ih
Učitelji i osoblje OŠ Trsat, slikano negdje 70tih: Oni kojih se još sjećam: Prvi red sjede sa ljeva: druga Ivanišević Katica (predavala mi engleski jezik, a i u rodu mi je), treća Škrbec Ružica (predavala mi je hrvatski), četvrti direktor Vukušić Milan, osma Vejnović Vera (?, mislim matematika), Daniel Kokić (predavo mi je hrvatski) u krugu, drugi do njega ljevo Ante Rukavina (predavao mi je tjelesni). Drugih se sjećam lica ali ničeg drugog.
Ali nabrojao ih je Kont (Forum Croinfo.net) ali ne po redu, ovako: Prvi red sjede: Vejnović Vera, Starčić Mica, Škrbec Ružica, Opančar Branka, Vukušić Milan, Lea Jokić- Kanjer, Ivanišević Katica.... Drugi red do grijanja stoji Anka Grajs, Ivanka Šepić, Marcela, ... Marija Radić, Ilijić Marija, Ante Rukavina, Nada Pezelj, Kokić Daniel, teta Ana.....na vrhu Olga Bogner.


Svoj je drugi zavičaj našao u Kostreni. Inspiraciju u pisanju o našem primorskom kraju, Rijeci, Kostreni i Trsatu nalazio je u piscima koji su o tome pisali. Među njima, jedan od njegovih najvećih uzora je bio Viktor Car Emin (1870. – 1963).
U knjizi "Ljepote i nadahnuća" napisanoj 2005., skupio je i kritički prikazao ponajbolje književne tekstove o Kostreni.

Kako je on sam napisao u zahvali na početku knjige "Frane Pitur iliti Život shvaćen kao komedija", žena mu je bila ča(ka)vka.

Kako je sam govorio, humor je ono što ga je nosilo cijeloga života, stvarao je šale i pošalice, humoreske i aforizme kako bi uljepšao i razvedrio ovaj tužni svijet, svjetlost u životnom bespuću.
Bio je humorist i satiričar, koji je smijeh i ideje za svoje radove crpio iz svoje okoline, a jako često iz razreda u kojima je predavao, te je realistično i šaljivo progovarao o zgodama i nezgodama sugrađana ovoga kraja.

Dnevnik malog JurićaObjavio je više knjiga, kraćih proznih i stihovnih sastavaka. Najviše je uspjeha postigao (kako on kaže) autobiografskim romanom "Dnevnik maloga Jurića", prema kojem je napisao i tekst za dječji mjuzikl "Jurić & comp." izvođen u riječkom Pionirskom kazalištu od 1976 do 1977. (glazbu je napisao Veseljko Barešić). U svom "Dnevniku maloga Jurića" opisao je nepodopštine dječaka s Trsata. (na slici ljevo, moj primjerak)

1998. je napisao i "Frane Pitur iliti Život shvaćen kao komedija", romansiranu biografiju poznatog trsatskog šaljivđije i majstora smijeha Frane Pavletića, starijim sušačanima znanog kao Frane Pitur koji je stvarao viceve o sebi, a i drugi su ih stvarali o njemu. Valjda nema Riječana srednje dobi koji nije čuo za Franeta Pitura i par viceva o njemu.

U monografiji "Slatka dječja usta" objavio je zanimljive i duhovite dječje odgovore na različita pitanja.

Na Radio-Rijeci je od 1993 do 1995. vodio humorističnu emisiju "Šegavi kanoćal".

Mnogo je radova posvetio Kostreni. Objavio je radove o Jakovu Randiću, utemeljitelju kostrenskeg pučog Školstva, mnoge opsežne radove o povijesti školstva u Kostreni Sv. Barbari i Kostreni Sv. Luciji, koje predstavljaju solidan temelj za potpunu povijest osnovnog skolstva u Kostreni od prvih početaka do današnjih dana. Objavio je kratki prikaz o biskupu Vjenceslavu Šoiću, porijeklom iz Šoići. U glasilu općine Kostrena "Naša Kostrena" objavio je mnoge rado čitane prikaze iz povijesti Kostrene te knjige u kojima se spominje Kostrena.
Za Kostrenu je najznačajnija njegova knjiga "Ljepote i nadahnuća". U toj je knjizi dugogodišnjem trudom prikupio i obradio sve tekstove koji su u hrvatskoj književnosti napisani o Kostreni i njezinim žiteljima. Još nitko do sada nije tako opsežno i kritički pripremio ovakvu knjigu.

Humorističnim je prilozima o osnovnom školstvu i osnovcima na području Rijeke surađivao u periodicima "Galeb: s mora o moru: list za učenike osnovne škole" (1967–80), "Dometi" (1969–71), "Modra lasta" (1970–80), "Školske novine" (1970–80), "Smib: smilje i bosilje" (1975) "Čvorak" (1977–78), "Pazinski memorijal" (1991), "Rival" (1992), "Sušačka revija" (1993–95, 1999), "Književna Rijeka" (1999), "Tarsatika" (2004) i "Zbornik Katedre čakavskoga sabora Kostrena" (2005).

Nažalost, ovaj plodni pisac prerano nas je napustio u svojoj 68. godini, još u rasponu stvaralačke snage, u dobi u kojoj je Kostreni, Rijeci i svijetu mogao podariti još mnoga djela.
Umro je iznenada 2008. godine. Pokopan je na groblju u Kostreni Svetoj Barbari.

2009. godine Općina Kostrena je Danijelu Kokiću posthumno dodjelila nagradu za životno djelo. Inicijativu i prijedlog da se Danijela nagradi tom prestižnom nagradom Općine Kostrena dala je "Katedra Čakavskog sabora Kostrena". "Katedra Čakavskog sabora Kostrena" ovako je objasnila svoju inicijativu: "lako rođen u Imotskoj krajini, daleko od Kostrene, već je od prvih dana boravka u Kostreni, gdje je savio obiteljsko gnijezdo, svoj talent književnika velkim dijelom posvetio Kostreni. Mislimo da je godinu dana nakon njegove iznenadne smrti došlo vrijeme da mu se Kostrena i njezini mještani ovim priznanjem oduže za svekoliki doprinos i iznimno dostignuće od posebnog značaja za ugled, kulturu i povijest Općine Kostrena."

10. listopada 2018., prvi dan obilježavanja 200 godina Osnovne Škole "Trsat", kroz projekt "Muzej u školi", bio je posvećen prisjećanju na Danijela Kokića koji je bio učitelj trsatske škole.

 

DJELA:

 

Kreirao: SEAS

Izvori:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice