Kiseljak Ivan (Giovanni)

Rođen: Zagreb, 7. kolovoz 1853.
Umro: Zagreb, 31. listopad 1915.

 

 

Liječnik, praktičar koji je vršio praksu u Rijeci i Sušaku.

Kao vrstan praktičar bio je poznat i po socijalnomedicinskoj aktivnosti. Rano je uočio posljedice prekomjernoga uživanja alkohola i alkoholizam kao općedruštveni problem te bio jedan od začetnika antialkoholnoga pokreta u Hrvatskoj i prvi predsjednik Pokreta hrvatskih apstinenata; među osnivačima je Hrvatskoga društva za čuvanje narodnoga zdravlja, koje je zamrlo uoči I. svjetskoga rata.
U Rijeci je više godina obnašao dužnost odbornika i potpredsjednika Narodne čitaonice, te bio zemaljski savjetnik i potpredsjednik Zemaljskoga zdravstvenoga vijeća.
Bio je čovjek poletne duše i široka pogleda, liječnik velike spreme i znanja, rodoljub vrela srca nalazio je toliko prilike da radi i koristi narodu. Dao se je na borbu protiv najvećeg poroka našeg naroda, alkoholizma.

Rodio si se u Zagrebu godine 1853. od oca Ivana, prirodoslovca i uvaženog profesora matematike i fizike u zagrebačkoj gornjogradskoj gimnaziji.

Klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu 1872. s odlikom je položio ispit zrelosti i pošao u Beč na sveučilište.

Studij medicine pohađao je u Beču, gdje je i diplomirao 1879. Slušao je predavanje tadašnjih čuvenih perjanica medicinske znanosti: profesora anatomije Josefa Hyrtla, fiziologa Ernsta Wilhelma von Brückea, patologa Barona Carla von Rokitansky, Arlta, Bambergera, Ducheka, kirurga Theodora Billrotha, kirurga Johann von Dumreichera, Sigmunda itd

Povelju liječničke spreme primio je godine 1880. Odmah stupa u službu u Rijeci kao sekundarni liječnik u gradskoj bolnici.

1886. imenovan je podžupanijskim i ubrzo kotarskim liječnikom u Rijeci, potom u Sušaku gdje si požrtvovno službovao, ali i kao praktičar neumorno radio po terenu sve do vladavine baruna Pavla Raucha.

Tokom prvog svijetskog rata skrb za ranjenike u Rijeci bila je na visokom nivou. Bila je organizirana i privremena bolnica u Tvornici petroulja (Rafinerija nafte Rijeka). Bolnica je imala 12 kreveta, djelovala je o trošku tvornice. O ranjenicima se brinuo dr. Ivan Kiseljak. Nakon rata odlikovani su bili svi riječki liječnici uključeni u bolničku skrb za ranjenike, u bolnici i stacionarima Crvenog križa, (Friedman, Jellousheg, Lenaz, Schweitzer, posthumno Kiseljak, L. Bacich, Bognar), Gradskoj bolnici (Catti, Sichich, Ruggero Grossich, Kosanović, Descovich i Garofolo) i Vojnoj bolnici (Schwalba, Angelo Martich), časne sestre, bolničarke volonterke Crvenog križa te mnogi koji su nekako drukčije pomagali sustav.

Godine 1908. iznenada je premješten na mjesto kotarskoga liječnika u Gospiću, ali je 1909. napustio taj posao, otišao u mirovinu i vratio se u Sušak te nastavio s privatnom praksom, zaokupljen danju a često i noću.

Već u mirovini postaje zdravstvenim savjetnikom pa ponovno i podpredsjednikom kraljevskog zemaljskoga zdravstvenoga vijeća.

Odlikovan je i od Njegova Veličanstva gvozdenom krunom III. Razreda.

Dugo je godina bio kućnim liječnikom dvora nadvojvode Josipa, brata cara Franje Josipa I. gdje je bio vrlo cijenjen.

Kao član zbora liječnika kraljevina Hrvatske i Slavonije u Zagrebu uvijek je promicao ciljeve tog društva, kao praktičor žrtvovao se je za dobro svojih bolesnika.

Napisao je knjižice O alkoholizmu (Rijeka 1912) i Alkoholizam i radničko pitanje (Karlovac 1913).
Sušački kotarski liječnik Ivan Kiseljak, preko Pokreta hrvatskih apstinenata, i kapucini Bernardin Škrivanić i Dragan Dujmušić preko Katoličke protualkoholne družbe "Sveta vojska" izdaju poučne knjižice i bore se protiv alkoholizma, a o visokoj razini javnozdravstvene svjesti svjedoče i precizne i stroge regule "Štatuta za zdence, nakapnice, kanale, javna kupališta", a obdržavanje čistoće vode za piće, pranje i inu upotrebu u području županije modruško-riečke iz 1912.

Umro je od teške bolesti u Zagrebu, a pokopan je na Mirogoju. Doktora Ivana Kiseljaka do zadnjeg je počinka sproveo velik broj zagrebačkih i riječkih liječnika.

 

 

Kreirao: SEAS

Izvori:

• Hrvatski biografski leksikon, KISELJAK, Ivan
• Zorica Manojlović, RATNA BOLNICA CRVENOG KRIŽA U RIJECI (1914. – 1918.)

 

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice