Gramatica Irma
Rođena: Rijeka, 25. studeni 1869.
Umrla: Tavarnuzze, Tuscany, Italy, 14 listopad 1962
Sestre:
Emma Gramatica (Borgo San Donnino, Emilia-Romagna, Italija, 25. listopada 1874. - Ostia, Rim, 8. studenog 1965. Rođena je kao Aida Laura Argia Gramatica)
Anna Capodaglio (Messina, Siciliji, 19. rujna 1879. - Bologna, Italija, 29. lipnja 1961. Rođena je kao Anna Adele Alberta Gramatica)
Irma Gramatica je bila talijanska kazališna i filmska glumica. Gramatica se tijekom karijere pojavila u deseta filmova. Njene sestre Anna Capodaglio i Emma Gramatica bile su glumice.
"Gramatica i car Nikola danas su jedina despotska bića u Europi". Tako je glumac Flavio Andò, u pismu od 30. prosinca 1906. upućenom svom prijatelju Alfredo Testani, opisao bizarnu glumic. Često ju je zvao i "Viperetta" (zmija).
Kći je Domenica i istrijanke Cristine rođene Bradil. Domenico je bio sufler (šaptač) i glumac u kazalištu, a za Cristinu postoje dva različita podatka. Po jednom je šiljica u tvrtki "Luigi Monti", a po drugom glumica mađarskog porijekla.
Irma Gramatica rođena je u Rijeci kao Maria Carolina Francesca Gramatica.
Poput sestre Emme (na slici dolje, Emma i Irma Gramatica), s kojom je nerijetko zajedno nastupala, glumila je već u djetinjstvu. Na sceni je debitirala s pet godina u drami "Cause ed effetti" Paola Ferrarija i odmah pokazala ogromni talenat. S deset godina upisala je fakultet "Dorotea" iz Firenze, gdje je i provela svoju adolescenciju.
Kao mlada djevojka, glumila je zajedno s velikim glumcima toga doba kao što su Cesare Rossi, Giacinta Pezzana, Flavio Andò i Eleonora Duse.
1885. godine potpisala je ugovor sa impresariom glumačkog društva Cesarom Rossijem i Eleonorom Duse. Debitirala je u kazalištu "Valle" u Rimu, u predstavi "Fedora" Victoriena Sardoua.
Posebno se istakla u "Thérèse Raquin" Emila Zole, ali i u ulozi Katarine iz Shakespeareove "Ukroćene goropadnice".
S njima je sudjelovala na važnoj turneji po Južnoj Americi.
Na toj se turneji počinju pojavljivati prvi simptomi njenih psiholoških problema: Irma pokušava počiniti samoubojstvo jedući egzotično voće zagađeno žutom groznicom. Glumica je kasnije razloge svog postupka pripisala nesretnoj ljubavi prema svom kolegi Tebaldu Checchi, suprugu Eleonore Duse.
1887. sa sedamnaest godina irma se udala za glumca Arnalda Cottina.
Utom je periodu, kao glumica, radila uglavnom bez zadovoljstva i definirala je svoju aktivnost kao "Lažna stvar, koja ne budi nikakve emocije".
Ali usprkos tome, nakon nekog vremena dobiva vodeće uloge, specijalizirajući se za francuski dramaturški repertoar (od Sardoua do sina Aleksandra Dumasa).
1889. postaje majka, dobila je sina.
Nije napustila umjetničku karijeru pa se je samo dvije godine nakon rođenja sina upustila u dugu turneju po Argentini, ali za vrijeme turneje je dijete, koje su ostavili u Italiji na čuvanje muževoj tetki, umrlo. To je dovelo do razvoda između Irme i njenog supruga.
U mukama i psihičkim problemima, vratila se u Argentinu, nastanivši se u Buenos Airesu. Tu je oboljela od meningitisa.
Njegovala ju je jedna talijansko-američka obitelj u Todrosu u Brazilu. Uspješno se izlječila no ostala je anemična i oslabljena intenzivnim živčanim slomom koji je doveo do duboke depresije. Počela je doživljavati svoj život kao nepodnošljiv teret.
1892. godine vraća se u Italiju, gdje postala je prva mlada glumica u društvu Italie Vitaliani i Vittoria Salsillia, a 1895. bila je prva glumica, u društvu Napoleonea Mozzidolfija i režiji Alessandra Marchettija.
Uspjeh s javnošću i kritičarima koje je pokupila sa ulogom "Tereza Raquin", u drami Emila Zole, potiče je da 1896. osnuje, zajedno sa svojom sestrom Emmom, koja je također postala glumica, te s Giuseppeom Paradossijem i Luigijem Biagijem, "Socijalno društvo" ("La compagnia Sociale").
Promovirana je u "Primadonu", zahvaljujući uspjehu dobivenom interpretacijama djela Ibsena ("Spectra", "Kuća lutki") i Sardoua ("Spiritizam")
Ulazi u glumačko društvo Ermetea Zacconia, glumca koji je, kako je rekla Gramatica, "imao apsolutni utjecaj na moje umjetničke kvalitete". Odavde su započeli veliki uspjesi koji su doveli do rođenja čuvene ekipe Talli-Gramatica-Calabresi.
U to su se vrijeme počeli ponovno uočavati simptomi mentalne bolesti, zbog čega su je zamijenile glumice Edwige Guglielmetti i Emma Varini.
1906. godine, oporavljena od bolesti, vraća se poslu i do 1919. glumi s glumcima poput Ruggera Ruggerija i Flavia Andòa. Ali pošto i dalje osjeća posljedice bolesti, posjećuje dom za mentalni oporavak Villa Rosa u Bologni.
Od 1920. do 1923. godine seli se u vilu Quarnarina u Signu, gradiću u provinciji Firenca.
Ponovno je glumila 1924. godine, kad su je, impresari iz kompanije Teatro Sperimentale, imenovali za voditelja i "odgovornog za probu". Glumila stariju ženu u Niccodemijevoj drami "Sjena".
Prisiljena ekonomskim poteškoćama prodaje vilu u Signu, a 1928. godine pridružuje se sa sestrom Emmom društvu Benassi, za koje je glumila zrelu i problematičnu ženu u drami Henrika Ibsena "Gian Gabriel Borkman" i D'Annunzievoj "La città morta".
1934. debitira u filmu "Porto" Amleta Palermija.
Posljednji je put nastupila na kazališnim daskama kao Lady Macbeth u postavi "Macbetha" W. Shakespeara u režiji R. Ruggerija iz 1938.
Lišena financijskih subvencija padom fašizma, živjela je nekoliko godina u Veneciji, u kući svoje sestre Emme i svoje unuke Albertine.
Zaboravljena od kazališnih redatelja, ponovno je otkrivaju filmski režiseri. Glumi u filmovima Ferdinanda Maria Poggiolija i Maria Sequia: "Sissignora", "Sorelle Materassi" i "Incantesimo tragico".
1953. sada u svojim osamdesetima, moglo se je čuti njen glas kako recitira prozu za radio RAI ("Nemico" od Niccodemija i "Congedo" Renata Simonija).
Mrzovoljna i razdražljiva, kako je i sama definirala svoj karakter, uvijek se trudila da joj se što je manje moguće prilazi, priznajući da je imala pravu fobiju i na taj način odbila mnoge intervjue, povukla se u Tavarnuzze di Impruneta (Firenca), u kuću za odmor Villa Giuseppina.
Umrla je u vili Giuseppina u Tavarnuzzeu 14. listopada 1962. godine u 92. godini života zbog zatajenja srca.
U pratnji unuke Albertine na njezinom posljednjem putu do groblja u Signi, dočekala ju je radioreporterka riječima: "Heroina, čarobnica, božanska, Irma Gramatica bila je sjajna kazališna glumica. Obdarena izuzetnim talentom i senzibilitetom postigla je tragičnu snagu u nekim radovima, ali je tamo stigla postupno, duhovnom muzikalnošću, toliko da je dobila nadimak "Irma sa zlatnom glasovnom resicom", što ju je jako iritiralo. Jer je bila neprijatelj nekih izrečenih rečenica i licemjerja, licemjerne osrednjosti. O njoj su napisane različite knjige, ali citirat ćemo posljednji sud o njoj, a to je Silvio D'Amico: "Imala je dar istisnuti iz riječi svoju najtajniju suštinu".
Na kući gdje se rodila Irma, u Bačvarskoj ulici u Rijeci, nalazi se mala mramorna ploča kao uspomena na Irmu Gramaticu. Slika preuzeta sa LPR, autor: superinadecosala.
1974. talijanska izdavačka kuća " Cetra" izdala je vinilnu LP ploču na kojoj Ema i Irma recitiraju prozu nekih umjetnika. To su bile:
- A1: Friedrich Schiller: "L'Incontro Tra Elisabetta D'Inghilterra E Maria Stuarda" (iz: "Maria Stuarda", Atto III, Scena IV)
- A2: Gabriele D'Annunzio: "La Favola Del Fiume" (iz "La Città Morta", Atto III, Scena I)
- B1: Luigi Pirandello: "La Verità Della Signora Frola" (iz: "Così E', Se Vi Pare", Atto I, Scena VI)
- B2: Gabriele D'Annunzio: "La Morte Di Gigliola" (iz: "La Fiaccola Sotto Il Moggio", Atto III, Scena IV, Atto IV, Scena I)
- B3: Gabriele D'Annunzio: "Il Delirio Di Aligi" (iz: "La Figlia Di Iorio", Atto III, posljednja Scena)
FILMOGRAFIJA:
- Sacrificio sublime, Režija: Riccardo Tolentino (1915)
- Un avviso in quarta pagina, Režija: Alberto Giovannini (1916)
- Porto, Režija: Amleto Palermi (1935)
- Il fu Mattia Pascal, Režija: Pierre Chenal (1937)
- L'orizzonte dipinto, Režija: Guido Salvini (1941)
- I mariti (Tempesta d'anime), Režija: Camillo Mastrocinque (1941)
- Sissignora, Režija: Ferdinando Maria Poggioli (1941)
- Sorelle Materassi, Režija: Ferdinando Maria Poggioli (1943)
- La primadonna, Režija: Ivo Perilli (1943)
- Vivere ancora, Režija: Nino Giannini e Leo Longanesi (1944)
- Lo sconosciuto di San Marino, Režija: Michał Waszyński (1946)
- Incantesimo tragico (Oliva), Režija: Mario Sequi (1951)
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Wikipedia, Irma Gramatica
- Archivio Multimediale degli Attori Italiani, Irma Gramatica
- Quotidiano Italia, Federica Marengo: Irma Gramatica: "Irma , la pazza", 01/02/2016
Background picture copyright: 