Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Gennari Mario

Mario GennariRođen: 1917.
Umro: 2. prosinac 1944.

Roditelji: Mario (Fiume, 1895.) i ??
Braća i sestre: Ferruccio Romaldo (rođen 1920.)

Supruga: ??
Djeca: Silvana (Liviana?) (Rijeka, 14. studeni 1939., Grazia (Graziella?) (Rijeka, 18. studeni 1940. i Mario (Marietto?) (Rijeka, 1944?)

Mario potječe iz antifašističke obitelji. Gennari su bili talijanski državljani do 1917. godine kada dobivaju ugarsko državljanstvo. Živjeli su na adresi: Civita veccchia na broju 89. Vjerovatno je otac bio fizički radnik "baiulo" dakle "portatore di pesi " ili " facchino ". Mario Gennari (otac našega Maria) se 1940. godine ponovno ženi za Mariu Iariu i kad je imao oko 60 godina dobili su kćer. Njezino ime je Rita i trenutno živi u Perthu, Australia. Šta se desilo sa prvom suprugom to se nezna.

Porijeklom iz siromašne obitelji, Mario je već sa 15 godina počeo raditi u Silurificio "Whitehead & Co. S.A.", gdje je izučio za tokara.

1942. pridružuje se narodnooslobodilačkom pokretu gdje postaje dio diverzantskih oružanih skupina koje su djelovale u gradu.

Godine 1943. Gennari je primljen u redove Komunističke partije, a sljedeće godine postao je član Gradskog komiteta KPH i Akcijskog odbora.

Mnogi naoružani borci djelovali su u gradu. Prve talijanske omladinske grupe osnivaju se i u Rijeci i neprekidno djeluju do oslobođenja nizom akcija koje alarmiraju njemačku komandu i onemogućuju špijune i suradnike okupatora. U tim akcijama posebno se ističu borci Mario Gennari i Giuseppe Duella (poginuli u akcijama), zatim Ottavio Valich, Nicolò Pitacco, Rino Legan, Lodi Blazevich, Dario Brajdičić, Renato Udovich, Edoardo Aresi, Luciano Belina (Pancio) i drugi. Svi su oni bili poznati kao "Gappisti" jer su bili pripadnici talijanskog komunističkog pokreta otpora "Gruppi di Azione Patriottica" - GAP.

Nakon kapitulacije italije, Crnokošuljaši su nasilno mobilizirali Riječane da bi popunili vojne redove. Četiri ilegalca, među kojima je bio i Mario Gennari dobilo je zadatak da otmu nekoliko novomobiliziranih koji su htjeli otići u partizanske jedinice. Otmica je zapravo bila jedini način da se ne kompromitiraju obitelji mladića koji nisu htjeli završiti u neprijateljskoj vojsci.
1. prosinca 1944. oko 18 sati na Pioppi došlo je do žestokog i kratkog vatrenog okršaja između fašističke patrole i nekolicine Gappista. Mario Gennari i trojica suboraca (Edoardo Aresi, Nicolò (Nico) Pitacco, Giuseppe Duella i Laura Bradičić koja je bila izvidnica) prekasno saznaju da su izdani i uljeću u zamku.
Na stubama na Pioppi nailaze na grupu od šestorice fašističkih milicajaca koju predvodi zloglasni potporučnik Giuseppe Calaina, predvodnik fašista preostalih nakon kapitulacije Italije, koji odmah otvaraju vatru. Borci otpora odgovaraju vatrom.
Prvim hicima padaju Giuseppe Duella i fašisti, Podnarednik Lucio Kalanich s Krka koji je pogođen u glavu i neki Kalanj. Gennari je ranjen u želudac, pa su ga vojnici odveli u bolnicu i tamo ga divljački mučili da bi ga prisilili da progovori i izda svoje suborce. Gennari je preminuo slijedećeg dana bez da je izdao imena svojih drugova. Aresi i Pitacco biježe prema Turniću i tako su se spasili.

Giuseppe Duella, spomen plča na piopi

Na uspomenu na taj događaj postavljena je spomen ploča u Baračevoj ulici, na zidu što dijeli rafinerijski pogon od prometnice, blizu Energa.

U Rijeci je do 4 lipnja 1993. postojala Osnovna Talijanska škola "Mario Gennari" koja te godine mijenja ime u "San Nicolò".
U Rijeci postoji i ulica koja je dobila ime po njemu.
Postoji i Boćarski klub Mario Gennari na Turniću.

Pokopan je na partizanskom djelu groblja na Kozali.

Mario Gennari, grob na kozali

 

 

Kreirao: SEAS

 

 

Izvori:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice