Gelletich, Nicolò (Jeletić Nikola)
Rođen: Rijeka, 25. svibanj 1840.
Umro: u Rijeka 25. kolovoz 1915.
Roditelji: Giovanni Pietro (*Lovran 27. svibnja 1804. - 10. veljače 1880.) i Maria Matcovich (15. listopada 1804. - 18. veljače 1884.)
Braća: Tommaso (1829. - 4. studenog 1884.) Giovanni Andrea (26. studenog 1835. - 19. listopad 1918.) Francesco (20. svibnja 1842. - 16. veljače 1896.)
Dr. Nicolò Gelletich je bio odvjetnik, vrlo značajan za povijest našega grada. Bio je član mnogih odbora i tijela koja su donosila odluke važne za život grada. Vršio je dužnost ministerijalnog tajnika riječkog gubernija u vrijeme guvernera Geze Szaparija de Eadema.
Otac, Gelletich Giovani Pietro je bio veliki riječki brodovlasnik, dugogodišnji općinski odbornik i član riječke trgovinske komore. Uz Nikoloa imao je još troje djece, Giovannija Pietra Gelleticha, Giovannija Andreu i Francesca.
16. studenog 1873. jedan je od dužnosnika izabranih na općem kongresu vatrogasnih postrojbi Rijeke.
1879. član je komisije za provedbu ideje o odvajanju ubožnice od bolnice Sv. Duha.
Od 1877. do 1915. je bio gradski notar (javni bilježnik), a u periodu od 24. listopada 1896. do 13. studenog 1896. prvi vicepodesta koji mijenja Ciottu (ad interim).
1883. g. nalazi se među članovima regnikolarne deputacije, u kojoj Rijeku zastupaju i Giovanni de Ciotta, Enrico Terzi i Federico de Thierry (1818-1881).
1885. kao njegova adresa navodi se "čestica 670" na današnjoj adresi Narodnog ustanka 19.
U periodu od 20. studenog 1896. do 04. veljače 1897. Gelletich vrši dužnost gradonačelnika (Podesta).
Godine 1898., kao prvom potpredsjedniku zastupstva, guverner Ladislav Szapary mu nudi preuzimanje dužnosti gradonačelnika, ali on tu dužnost, pod pritiskom prijetnji i demonstracija, odbija prihvatiti.
Godine 1897., kao pravni savjetnik i zastupnik nadvojvode Josipa, sudjeluje u kupnji kupališnog poduzeća u Crikvenici. Između ostalog, član je komisije za muzej i biblioteku. Odlikovan je redom Viteza željezne krune III. klase.
Kao i mnogi utjecajni i imućni građani toga doba, ističe se u mnogim dobrotvornim akcijama. Godine 1897. kao jedan od mnogobrojnih članova kluba prirodnih znanosti, daje prilog za nabavu rendgenskog aparata. I danas vidljiv trag njegove donatorske aktivnosti je vitraj iznad oltara sv. Ivana Nepomuka u katedrali sv. Vida u Rijeci.
Također, sa svojom braćom je jedan od najvećih donatora novoosnovanog gradskog muzeja kojemu je između ostalog darovao zbirku školjaka s Jave, dvije starinske sablje, dva para kineskih cipela i pušku riječke narodne straže.
1901. dr. Nicolò Gelletich, pod pseudonimom "vecchio fiumano" objavljuje knjižicu "L'Autonomia di Fiume – appunti storici e considerazioni, studio di un Vecchio Fiumano" (slika ljevo), u kojoj otkriva "pravi smisao i funkciju riječkog autonomizma". U ovoj studiji, potaknutoj velikom izbornom pobjedom autonomaša 1897. godine, on mnogobrojnim povijesnim dokumentima dokazuje da Rijeka nije nikad imala onoliku autonomiju o kakvoj se govorilo. Knjigu je izdala riječka izdavačka kuća "Stabilimento tipo-litografico di Emidio Mohovich".
Umro je 25. kolovoz 1915. i pokopan je u na groblju Kozala u kapeli obitelji Križanec polje D-III-4a.
Dr. Nicolò Gelletich je imao još troje braće (Nepouzdani podaci, čekam razjašnjenje).
- Giovanni Andrea Gelletich pomorski kapetan, koji je od 1888. do 1900. bio konzul SAD-a u Rijeci i službeni sudski vještak
- Francesco Gelletich, pomorski kapetan uz čije su ime zabilježena dva pomorska podviga za koje je dobio visoka priznanja. Zlatni križ za zasluge dodijelio mu je car Franjo Josip za spašavanje putnika sa španjolskog parobroda Mindova, koji je 1874. godine nastradao u Kineskome moru, a za taj je podvig dobio i španjolsku medalju za pomorsku hrabrost. Za sudjelovanje u spašavanju prilikom potonuća parobroda Delia u riječkoj luci dobio je od riječkih vlasti zlatni kronometar.
- Tommaso Gelletich pomorski kapetan koji je 1884. godine ostavio legat od 5.000 fiorina za osnivanje gradskog muzeja u Rijeci. Suma je bila dovoljna da se dugogodišnja nastojanja za osnivanjem gradskog muzeja u Rijeci napokon ostvare 1893. godine.
Kreirali: - Nenad Labus
- SEAS
Izvori:
- Arhivsko gradivo, Javni bilježnici Rijeke i okolice (fond)
- Gelletich, Nicolo: Appunti storici e considerazioni / studio di un Vecchio Fiumano, Stabilimento tipo-litografico di E. Mohovich, 1901.
- Irvin Lukežić, Riječke glose. Opaske o davnim danima, Izdavački centar Rijeka, Rijeka 2004.
- KD Kozala, Bartolich-Gelletich Nicolaides
- SUŠAČKA REVIJA broj 38/39, Čedo Mišković: OBITELJ GELLETICH