Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Gambara Gastone

General Gastone GambaraRođen: Imola, Italija, 10. studenoga 1890.
Umro: Rim, Italija, 27. veljače 1962.

Roditelji: ???
Braća i sestre: ???

Supruga: Domitilla
Djeca: ??

Gastone Gambara bio je talijanski general koji je sudjelovao u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Gambara, kako to potvrđuje i njegovo kasnije pristajanje uz Talijansku Socijalnu Republiku, bio je uvjereni fašist i navodno je odmah izrazio svoju ideološku dosljednost ponavljajući bez zadrške vlastitu vjeru u stvar Osovine. Kasnije izjavljuje da će se svrstati uz Njemačku, jer njegovi strogi osjećaji i njegova duboka politička uvjerenja su prožeta antikomunizmom.
1918. zapovijedao je jedinicom XXIX Reparto d'Assalto Arditi (odjelom koji se uglavnom sastojao od Alpinaca, ali i dobrovoljaca iz drugih dijelova talijanske vojske, kao što je Bersaglieri.

Istakao se tijekom talijanske intervencije u korist nacionalista Francisca Franca u španjolskom građanskom ratu. U studenom 1938. imenovan je zapovjednikom "Corpo Truppe Volontarie", talijanskog korpusa koji se borio u španjolskom građanskom ratu. Neposredno nakon fašističkog preuzimanja Barcelone, Benito Mussolini je promaknuo brigadnog generala Gastonea Gambara u čin generala divizije i zapovjednika talijanskih trupa u Španjolskoj. Bio

General Gastone Gambara u Alicanteu 4. 4. 1939.
4. travnja organizirana je "Vojna parada pobjede" kojom se proslavlja zauzimanje Alicantea i kraj španjolskog građanskog rata. Talijanske fašističke trupe kojoma je zapovijedao general Gambara paradirale su zajedno sa španjolskim vojnicima iz 121. i 122. bataljuna predvođenih generalom Andrésom Saliquetom. Na ovoj fotografiji vidimo generale Saliquet (slijeva) i Gambara (zdesna) kako svjedoče paradi s vrata Vojne vlade Alicantea.

je vrhovni zapovjednik jedinice "Corpo Truppe Volontarie" 26. ožujka 1939. tijekom ofanzive na Kataloniju, posljednje ofenzive španjolskog građanskog rata. Već 28. ožujka pao je Madrid, a uskoro su se republikanci povukli u svoje posljednje obalne gradove – Valenciju, Alicante, Cartagenu i Gandiju.
30. ožujka trupe generala Gambare zauzele su i Alicante.
Tijekom katalonske kampanje u Španjolskoj bio je ozlijeđen.

1935. sudjelovao je i u talijanskoj invaziji na Etiopiju gdje je bio je šef kabineta Ettoreu Basticu.

Tijekom Drugog svjetskog rata borio se u Francuskoj, Libiji i Jugoslaviji. Odigrao je veliku ulogu tijekom sjevernoafričke kampanje, gdje je talijanski general radio sa svojim njemačkim klegom Erwinom Rommelom. Međutim, unatoč tome što su bili vojni saveznici, njih dvoje su imali lošu suradnju. Rommel je neprestano tražio veću pomoć od talijanskih trupa, dok je Gambara odgađao suradnju.

Nakon poraza nacističke Njemačke i fašističke Italije protiv saveznika u Africi, Gambara je poslan u Jugoslaviju. Ovdje je bio posebno poznat po svojoj okrutnosti i represije protiv onih koji su služili pokretu otpora protiv naci-fašističke okupacije. Bio je zapovjednik obrane Rijeke.

general Gastone Gambara sa Benitom Mussolinijem
Talijanski diktator Benito Mussolini (u sredini) razgovara s generalom Gastoneom Gambarom, časnikom zapovjedništva VIII. Korpusa, tijekom posjeta pozadini operativnog područja tijekom "proljetne ofenzive" na Grčku u grčko-talijanskom ratu, dijelom balkanske kampanje u Drugom svjetskom ratu u ožujku 1941. Iza njih su Francesco Pricolo (1891. - 1980., krajnje lijevo), načelnik stožera Kraljevskog talijanskog zrakoplovstva i Ugo Cavallero (1880. - 1943.), šef talijanskog vrhovnog zapovjedništva.

General i zapovjednik C.T.V. (Corpo Truppe Volontarie) Gambara je bio mlad, dinamičan, vrlo vješt oficir. Uživao je ugled izgrađen od povjerenja, predanosti i naklonosti koju uspije steći tek nekolicina vojskovođa. Gambara je bio oficir koji je znao povući ljude.
Nažalost, tijekom Drugog svjetskog rata Gambara je zapravo postao poznat nakon što je 1942. preuzeo zapovjedništvo nad XI korpusom talijanske armije koja se borila u Sloveniji i Hrvatskoj protiv partizana i gdje je gušio nerede u krvi. Također je bio suodgovoran za jadne uvjete u koncentracijskim logorima koje je otvorila 2. talijanska armija u te dvije zemlje. Partizani, ali i civili, žene i djeca koji su tamo bili internirani, u mnogim su slučajevima bili mučeni i umirali od gladi.

27. svibnja 1943. general Gastone Gambara naredio je svim talijanskim zapovjedništvima u Jugoslaviji da u roku od 40 sati od ispitivanja strijeljaju sve zarobljene slovenske ili talijanske partizane. Za ostale je ostavio diskreciju o upotrebi tih zarobljenika u slučaju razmjene. Za brojne jugoslavenske zarobljenike talijanska je vojska sagradila koncentracijske logore na otoku Rabu (Kapor) (slika dolje), Koncentracijski logor Molat, u Gonarsu u pokrajini Udine, u Monigu (Treviso) i u Renicci di Anghiari (Arezzo). U logoru Rab koji je trebao služiti za etničko čišćenje, od srpnja 1942. masakrirano je između 10.000 i 15.000 ljudi, uglavnom Slovenaca i Hrvata, staraca, žena i djece smještenih u šatorima za šest osoba. Čuvalo ih je oko 2000 vojnika i karabinjera. U optužbama izrečenim nakon oslobođenja 8. rujna 1943. godine, zatvorenici su optužili zapovjednika i vojnog kapelana za okrutnost, dok su u isto vrijeme imali samo riječi hvale prema zdravstvenim službenicima. Čini se da se ovdje s njima postupalo bolje nego u nacističkim koncentracijskim logorima. Većina smrtnih slučajeva bila je posljedica gladi i bolesti, također zbog General Gastone Gambara, koncentrecijski logor kampor na Rabukoncepta koji je izrazio general Gastone Gambara:

"È logico e corretto che i campi non siano un posto dove ingrassare. Individui malati sono individui pacifici. In pratica, faremo tutto ciò che riterremo giusto!" (Logično je i ispravno da kampovi nisu mjesto za dobivanje kilograma. Bolesni pojedinci su mirni pojedinci. U praksi ćemo raditi sve što mislimo da je ispravno!)

A ova praksa je podrazumijevala izglađivanje do smrti. Muškarci, žene, starci, djeca ...
Nakon rata, Jugoslavija je tražila njegovo izručenje radi suđenja za ratne zločine, ali Italija je to odbila.

8. rujna 1943., odmah nakon vijesti o kapitulaciji Italije, počinje potpuna evakuacija talijanske vojske na obalnom i na anektiranom području. Velike količine oružja Talijani su predali u ruke partizanskoj vojsci koja je potpuno opkolila sve prilaze Rijeci. Neposredno nakon kapitulacije, vlast u gradu preuzeo je general Michele Rolla. On je odmah izdao naredbu o zabrani svakoga okupljanja i javnih manifestacija, te je postavio straže kod njemačkog konzulata, Njemačkog doma, konzulata NDH, najvažnijih javnih zgrada, poduzeća, banaka, lučkih postrojenja, karaula i mostova na Rječini između Rijeke i Sušaka.

General Gastone Gambara, supruga
Supruga generala Gambare slikana obučena u njegovu uniformu. Ona nije bila vojno lice.

Ujutro 5. rujna 1943. general Gastone Gambara, zapovjednik XI korpusa vojske, na poziv talijanskog generalštaba, stiže automobilom u Rim. Dobio je zadatak da formira posebno tijelo od oko 10 / 12 divizija koje bi sve poduzelo da spriječi Nijemce da okupiraju Trst, Rijeku i Sloveniju. Dok je bio na putu prema Rijeci, Italija je potpisala kapitulaciju.
Gambara je preuzeo riječku 2. armiju na dan talijanske kapitulacije 8. rujna 1943. Došavši u svoje sjedište 9. rujna naredio je svim talijanskim jedinicama da se probiju prema Rijeci, ali malo je njih u stvari tamo i stiglo jer su bili blokirani i razoružani od jugoslavenskih partizana.
U Rijeku stiže navečer 9. rujna. Tu je bilo zapovjedništvo 2ª armata (2. armije) generala Maria Robottija. Mario Robotti je naslijedio generala Maria Roattu na mjestu zapovjednika Talijanske druge armije u okupiranoj Jugoslaviji. Gambara preuzima zapovjedništvo nad gradom i cjelokupnom obranom Rijeke i Talijanskim vojnim odborom (Comitato militare italiano)u skladu s direktivama dobivenim od načelnika stožera vojske generala Vittoria Ambrosia 6. rujna u Rimu. Podredio je i Robottijevu 2. armiju svom zapovjedništvu i reformirao je. Zapovjedništvo vojske kojoj je Robotti ostao na čelu preselilo se u Mali Lošinj.

Grad Rijeka se našao usred događaja, različitih u odnosu na one koji su zahvatili druge talijanske gradove. Od 9. do 14. rujna 1943. u Rijeci je djelovao Talijanski vojni odbor (Comitato militare italiano), koji se nosio, u potpunoj odsutnosti bilo koje druge vlasti, s dramatičnim stanjem određujući, usprkos kontroverznom političkom vrednovanju kojega kasnija historiografija bilježi u pogledu toga, prihvatljivo rješenje u svrhu održanja, barem formalnog, talijanskog suvereniteta.

Misija mu je bila sačuvati Rijeku od hrvatskih, odnosno slavenskih pretenzija. Odmah je uhićeno osoblje općega upravnog i vojnog povjereništva NDH pri talijanskoj 2. armiji i osoblje njemačkog Štaba za vezu, ukrcano na brod i otpremljeno na otok Lošinj. Konzulu NDH u Rijeci Zvonimiru Ćaleti, koji je zbog toga intervenirao kod Rolle, rečeno je da se Italija nalazi u ratu s NDH, pa je hapšenje njenih predstavnika, koji ne uživaju diplomatski imunitet logična posljedica nastaloga stanja. U međuvremenu, general Gambara sa oko svojih 300 karabinjera, posljednjim naporima i vojnim varkama uspijeva sačuvati Rijeku od partizanskog ulaska u grad. Partizani ipak u tom trenutku još nisu bili dovoljno jaki na ovom području da bi oslobodili Rijeku.

General Gastone GambaraUjutro 10. rujna 1943., pritisnuti sa svih strana, Gambara, nakon pažljivog ispitivanje situacije koja je postala teška i prijeteća, odlučuje napustiti Sušak i rasporediti trupe kojima je raspolagao na bivšu Talijansko-jugoslavensku granicu na Riječini "u svrhu bolje obrane". Poslijepodne 10. rujna partizanske su snage već ušle u Sušak.

Većina zaleđa Rijeke bila je u partizanskom posjedu dok su sam grad Talijani uspijeli obraniti od partizanskih napada te ga predati Nijemcima po njihovu dolasku. S druge strane NDH nije imala ni vojne niti diplomatske resurse kako bi uspostavila bilo kakav oblik uprave na riječkom području.

Ako Rijeka nije pala u ruke Jugoslavena već u rujnu 1943., to je zbog inicijative generala Gambare i vojnika koji su ostali da ga pomognu obraniti od partizana. Uspio je priskrbiti gradu oružanu posadu spremnu za obranu, nosio se s prihvatom tisuća vojnika u bijegu, izbjegao je, dogovarajući se s Nijemcima, pretvaranje Rijeke u bojno polje.

Nakon što je uspio spriječiti ulazak jugoslavenskih partizana u Rijeku, Gambaru su se 11. rujna 1943. pridružile prve njemačke jedinice koje su brzo okupirale Istru i on odustaje od zapovjedništva.
Istog dana poslao je poruku Robottiju, vođi 2. armije:

"Data l'impossibilità di nominare il nostro testamento, visto lo scarso morale delle nostre strutture a causa della pressione di migliaia di partigiani, ho permesso alle truppe tedesche di venire ad occupare la costa fiumana." (S obzirom na nemogućnost nametanja naše volje, s obzirom na loš moral naših postrojbi zbog pritiska tisuća partizana, dopustio sam ulazak njemačkim trupama radi okupacije riječke obale)

General Gastone Gambara sa Umbertom od SavoieNakon sastanka sa zapovjednikom njemačke 194. pukovnije i 71. pješačke divizije pukovnikom Kasparom Völkerom, Gambara je pristao predati se Nijemcima i odlučio zaustaviti pregovore o predaji s partizanskim predstavnicima do njemačkog dolaska 14. rujna. Gambariju se pridružio i njemački predstavnik s kojim se obvezao obraniti grad od partizana koji su ga sada opsjedali s to malo raspoloživih trupa. Pukovnik Völker je izjavio da je vrlo sretan što tako poznati general ostaje uz Njemačku. Bile su mu poznate njegova vojnička dostignuća, koja su zablistala u Španjolskoj i sjevernoj Africi.
Ubrzo je pukovnik Völker uspostavio kontakt s predstavnicima NOV i POH na Sušaku kojima je poručeno da će uslijediti novi zračni napadi ukoliko se njihove vojne snage ne povuku iz Sušaka. Ovaj njemački ultimatum je odbijen, te je 15. rujna, nakon dojave o slabom osiguranju važnih strateških točki na graničnom prijelazu između Rijeke i Sušaka, pukovnik Völker naredio napad koji je do 13 sati omogućio njemačko zauzimanje Sušaka. Ovim uspjehom njemačke su snage učvrstile svoju poziciju na Kvarneru čime su stvoreni idealni uvjeti za pokretanje sljedeće važne vojne operacije. Operacija "Istrien" naziv je Wehrmachtovog vojnog plana koji je preduzeo 2. SS oklopni korpus. Prema planu snage Grupe armija B (zapovjednik feldmaršal Erwin Rommel) trebale su zauzeti Slovensko primorje, Istru, dio Kvarnerskog primorja i Gorski kotar do Ogulina. Operacija je završila uspješno jer su njemačke snage uspjele poraziti istarske partizanske jedinice i okupirati čitav istarski poluotok.

U međuvremenu je u istarskom zaleđu započelo ubijanje Italijana od strane partizana ("Foibe").

Gambara je odmah naredio kapetanu broda Alfredu Crespiju da ukrca sve civilne službenike zajedno sa sredstvima riječke »Banca d'Italia« i da ih prebaci na područja koja su još uvijek pod talijanskom jurisdikcijom, a zatim, na temelju predviđenog sporazuma, izdanog 10. rujna, dao je odredbu da će čak i talijanske pomorske jedinice koje su još uvijek u Istri, zadržavajući talijansku zastavu i zapovjedništvo, surađivati ​​s Nijemcima.

General Gastone Gambara, ulaz u logor MolatGeneral Gambara je uzet pod njemačku zaštitu i prebačen u Trst.

23. rujna odlučio se pridružiti "Talijanskoj socijalnoj republici", a 20. listopada 1943. general Rodolfo Graziani imenovao ga je načelnikom stožera Republikanske nacionalne vojske. Graziani je u međuvremenu postao ministar nacionalne obrane Talijanske Socialne Republike.

Nakon završetka rata, 20. lipnja 1945. godine, Gambara je zarobljen od saveznika i interniran u zatvor Coltano. Optužen za ratne zločine nad zarobljenicima u logorima u Sloveniji i Hrvatskoj, među ostalim mjestima. Gambara je bio glavni odgovorni za krvavu represiju na Balkanu i smrt tisuća zarobljenika i partizana (slika ljevo, ulaz u koncentracijski logor Kampor). U zatvoru je proveo manje od 2 godine. 1947. Francova vlada ponudila mu je politički azil u Španjolskoj, što je Gambara odmah prihvatio. Nešto kasnije vratio se u Italiju i nastanio se u Rimu. 1952. je čak uspio biti ponovno primljen u talijansku vojsku.

SFR Jugoslavija pod vodstvom Josipa Broza Tita optužila je Gambaru da je bio jedan od vođa represije na Balkanu i optužila ga za ratne zločine, ali Talijanska Republika nikada nije pristala na izručenje. U suđenju za počinjene ratne zločine koje je uslijedilo, oslobođen je svih optužbi i 23. veljače 1952. vraćen u talijansku vojsku.
Ime Gastone Gambara pojavljuje se i na popisu CROWCASS (Central Registry of War Criminals and Security Suspects) , koji su sastavili angloamerički saveznici.

Preminuo je u 71. godini.

general Gambar sa
Na ovoj slici snimljenoj u Burgosu možemo vidjeti generala Gambaru, počinioca mnogih zločina koji su se dogodili u Španjolskoj Hrvatskoj i Sloveniji
u automobilu Fiat 1500 Cabrio koji je poklonio Francovoj kćeri Carmenciti Franco.

 

 

ODLIKOVANJA:

 

VOJNA KARIJERA:

 

VOJNA SLUŽBA:

 

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice