Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Eckert Rudolf

Eckert RudolfRođen: Travnik, 27. veljača 1889.
Umro: Rijeka, 12. ožujak 1915.

Novinar, publicist i pravnik. Dr. Rudolf Eckert je pripadao vrhu hrvatskoga sveučilišnog katoličkog pokreta koji je u otporu liberalizmu, materijalizmu i evolucionizmu te austrijskoj i ugarskoj politici nastojao u katoličanstvu i novoj socijalnoj politici pronaći hrvatske vrijednosti i sačuvati osobitosti hrvatskog društva i čovjeka, čovjek izvanrednih intelektualnih i moralnih kvaliteta, uzor vjernika, rodoljuba i javnog radnika.

Osnovno školovanje završio je u Travniku i Stocu, maturirao 1907. u sarajevskoj gimnaziji, a studij prava u Pragu i Zagrebu, gdje stjče doktorat na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1912. godine.
Studij socijalnih znanosti završava u Miinchenu i Louvainu, što je Eckerta učinio najobrazovanijim i praktički najzauzetijim promicateljem postignuća slovenskih, njemačkih i belgijskih (flamanskih) kršćanskih socijala.

Među osobama koje su utjecale na Eckertovo vjersko i kulturno oblikovanje, osim osoba iz njegovog obiteljskog kruga i kruga katolika laika u kojem se kretao (Petra Rogulje, Petra Grgeča, Milka Kelovića i dr.), tu su bili dijecezanski svećenici i redovnici isusovci Vrhbosanske nadbiskupije, idejni začetnik Hrvatskog Katoličkog Pokreta, krčki biskup Antun Mahnić (1850.- 1920.), te osobe iz riječkog kruga HKP-a, okupljene oko kapucinskog provincijala Bernardina Škrivanića (1855.-1932.) i tiskare u riječkom kapucinskom samostanu.

1909. s Velimir Deželićem ml. i M. Kelovićem pokreće list katoličke omladine "Luč", u kome je urednik društva, a iste je godine postao je i predsjednik omladinskog katoličkog društva "Domagoj".

U rujnu 1909. šesnaest hrvatskih sveučilištaraca – među njima Petar Rogulja, Rudolf Eckert, Velimir Deželić mlađi, putuju u Sloveniju, kao gosti slovenskog sociologa i političara dr. Janeza Kreka, pod čijim se utjecajem oduševljavaju za socijalni rad u narodu.
Posjećuju i Njemačku i Belgiju da bi upoznao društvene programe lijevo orijentiranih katolika.

Riječke NovinePrvih godina 20. stoljeća osnovan je Hrvatski katolički pokret koji je organizirano djelovanje katoličkih laičkih udruga i inicijativa, a cilj im je bio duhovna i intelektualna izobrazba mladih, širenje prosvjete u pučanstvu, borba za socijalnu pravdu i pravednije društvo prožeto kršćanskim vrjednotama. Začetnik mu je bio krčki biskup Anton Mahnič.
Žarište pokreta u Rijeci je bilo u riječkom kapucinskom samostanu, kojim je tada upravljao Bernardin Nikola Škrivanić (1855.-1932.), podrijetlom iz Omiša. On je u samostanskom krugu utemeljio tiskaru i s književnikom Milanom Pavelićem (1879.-1939.) pokrenuo "Riječke novine" (1912.-1914.), prvi hrvatski katolički dnevni list s velikim vjerskim i političkim utjecajem. Eckert je bio jedan od urednika. Uredništvo se nalazilo u Ulici Franje Deaka 2, u sklopu kapucinskog samostana na Žabici. Bio je to prvi hrvatski katolički dnevnik velikog formata i dostigao je tiražu od 10.000 primjeraka, te je bio drugi najtiražniji dnevni list na hrvatskom jeziku u Hrvatskoj, odmah poslije "Novog lista".

Kad su u kolovozu 1914. odlukom vlasti "Riječke novine" obustavljene zbog naglašene hrvatske orijentacije, Eckert ih sa suradnicima premješta u Zagreb gdje nastavljaju redovito izlaziti pod nazivom "Novine" i njegovim glavnim uredništvom.
"Riječkim novinama"
je bio urednik od 1912. do 1914. godine. "Riječke novine" su iskazivale političko stajalište Hrvatskog katoličkog pokreta koje je simpatiziralo ideju "narodnog jedinstva Hrvata, Slovenaca i Srba", ali je ujedinjenje trebalo biti u okviru Austro-Ugarske Monarhije, a to je list objavio još u prvim brojevima.
Naime, krajem 1912. objavili su "prvi politički", ali ne i političko-stranački "programni članak Hrvatskoga Katoličkog Pokreta". U njemu je izneseno stajalište "narodnog jedinstva Slovenaca, Hrvata i Srba". Iako taj "politički programni članak" nije imao nikakvu stranačku boju, neki su simpatizeri "Riječkih Novina" zaključili da je HKP "stupio u aktivnu politiku, kao neovisna i posebna grupa". 
Sukladno tome su i izvješćivale o Balkanskim ratovima, odnosno sa žarom su slavili i veličali srpske pobjede u tom ratu, jer su smatrali da je to ujedno i hrvatski uspjeh. Nakon što su velikosrbi organizirali ubojstvo prijestolonasljednika Franje Ferdinanda, veličanje Srba u tisku je postala nepoželjna i opasna stvar. Objavom rata 1914. je riječko državno odvjetništvoodlukom zabranilo izlaženje ovog lista te je tako ovaj dnevnik prestao izlaziti.

Eckert Rudolf, grob na Trsatu1913. postaje član Hrvatskog katoličkog seniorata, čime je i formalno pripao vrhu hrvatskog katoličkog pokreta, gdje ostvaruje bližu suradnju s biskupom Antunom Mahnićem (1850.-1920.), rodom Slovenac, koji je 1903. pokrenuo HKP. U krugu seniorata Eckert je smatran budućim liderom HKP-a, ali su to onemogućile njegova teška bolest i prerana smrt.

Potkraj 1914. je uvojačen, ali zbog slaba zdravlja traži premještaj u Rijeku, gdje se razbolio i umro od leukemije. Eckert je imao 26 godina kad je umro - dakle vrlo mlad je postigao doktorat.
Petar Grgec je htio napisati opširnu biografiju Rudolfa Eckerta i u tu je svrhu sakupio mnogo materijala, no čitav jedan sanduk Eckertovih i Roguljinih rukopisa bio je uništen kad su komunisti uhapsili Grgeca i knjigovežu Jerolima Malinara.


Umro je 12. travnja 1915. Pokopan je 14. ožujka najprije na groblju Kozala, a 7. srpnja njegovi su posmrtni ostaci prenijeti na groblje Trsat, gdje je pokopan u blizini kapelice Sv. Mihovila, polje G-II-41.

 

Na stražnjoj strani spomenika piše:

27. I 1889. Travnik
12. III 1915 Rijeka
Mrtvi ostanci preneseni na Trsat
7. VIII 1935.
PUM

(PUM - Počivao U Miru)

 

 

 

Kreirali: - Nenad Labus
          - SEAS          

Izvori:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice