Džodan Rudolf - Rude

Rođen: Sušak, 1926.
Umro: Sušak, 10. ožujak 1945., streljan

Roditelji: Ivo (Sušak, 1899. - Motovun, 1969.) i Katarina rođena Lukarić (1903. - 1992.)
Braća i sestre:

• Rezika (Sušak, 1921. - Rijeka, 1983.),
• Ivo (Sušak, 1923. - Rijeka, 1995.),
• Vijeko (Sušak, 1925. - Rijeka, 8. siječanj 2005.),
• Toni (Sušak, 1929. - Sušak, 1939.),
• Gordana (Sušak, 1938. - )

Rođen u Sušaku 1926. u radničkoj obitelji. Brat Toni je umro jako mlad, sa tek 10 godina.

Učenik, polazio osnovnu školu Pećine i Bobijevo. (Među ilegalcima za vrijeme rata naziv Bulevarda bio je Bobijevo. Postojala je i osnovna škola Franjo Paravić Bobi, popularno nazvana Bobijevo, a djelovala je u zgradi sušačke gimnazije do 15. srpnja 1992., ali samo od 1. do 4. raz. Inače, razredi od 5. do 8. prebačeni su u O.Š. Vladimir Gortan na Vojaku na jesen 1985. god.).

Član SKOJ-a (Savez Socijalističke Omladine Jugoslavije) od 1943.

Bio je i član sportskog društva "Orijent" gdje je igrao nogomet.

Strijeljan od Nijemaca 10. ožujka 1945. na stepenicama na Piramidi kod zgrade "Alga" zajedno s 12 suboraca.

U siječnju 1945. godine u Rijeci je uhićena veća skupina političkih aktivista NOP-a i NOB-a. Rudolf Džodan je u siječnju priveden u sudski zatvor "Via Roma" u Rijeci gdje je zvjerski premlaćivan zato što je po gradu crtao grafite protiv vlasti. S njim je zbog istog razloga ćeliju i batine dva mjeseca dijelio i njegov vršnjak, 18-godišnji Anton Pičuljan, oboje jedva punoljetni. Kratki zatvorenički staž Rudolfa Džodana završio je tako što ga je vlast zajedno s još dvanaestoricom zatvorenika, 10. ožujka izvela na stepenice kod vile "Alga" na Sušaku i streljala.
Razlog? Dan ranije, 09. ožujka 1945. oko 19 sati nedaleko od Piramide izvršen je atentat na dvojicu policijskih agenata, "izvidnika ustaškog redarstva" Slavka Košara i Marka Tomića, inače javnosti znanih po tome što su bili najbrutalniji mučitelji zatvorenika riječke Via Rome.
Kako bi se osvetio, šef sušačkog redarstva Vindakijević odlučio je da se na istom mjestu strijelja skupina talaca, koji su se nalazili u sudskom zatvoru "Via Roma", a koji sa samim atentatom nisu imali nikakve veze.

Kao osvetu, Nijemci su u znak odmazde za dvojicu ubijenih policijskih agenata sljedeće jutro u 5 sati na isto mesto izveli i streljali trinaestoricu primorskih antifašista, lokalnih mladića: Rudolf Džodan (18 godina), Antun Baffo (33), Miro Kancijanić (22), Josip Lovrić (29), Josip Perhat (21), Antun Pičuljan (18), Antun Polonijo (25), Antun Sergo (33), Dušan Svaglinac (27), Antun Šarar (35), Rudolf Tomšić (26), Ottavio Valić (21) i Alfred Zustović (25).

Stube trinaestorice streljanih povezuju Istarsku ulicu, danas Kumičićevu, s Prijestolonasljednikovim šetalištem, danas Šetalištem 13. divizije. Poznate su i kao stube kod kuće "Alga", po stambeno-poslovnom objektu izgrađenom 1937. godine. U prizemlju su zgrade Dinko Budak i Vladimir Kezele otvorili "Apotekarsko-kozmetički laboratorij Alga", sa 60 zaposlenih, koji se bavio pripremanjem i prodajom lijekova.

Rudolfova mlađa sestra Gordana pričala je nakon rata da je navodno nakon streljanja Rudolf bio ranjen i da je otpuzao u najbliži portun, gdje ga je čula stenjati jedna stanarka. Od straha, ili jer je bila kolaboracionistica, nije ga spasila, već je nazvala fašiste, koji su ga dokrajčili i izbacili iz portuna na stube.
Njihova su mrtva tijela pustili da leže na istom mjestu skoro cijeli dan. Poruka je bila jasna, krvava i brutalna. Nakon toga su ih nabacali na kola i vozili kroz grad kao upozorenje, do groblja na Kozali.

Nakon streljanja, njegova je majka Katarina rekla da će se njen prvi unuk zvati po Rudolfu i tako je i bilo. Prvi muški unuk bio je Vjekotov sin koji je dobio ime Rude.

Ivo, otac Rudolfa Džodana, je nakon rata, valjda od svih stresova koje je proživio, otišao od kuće. Završio je u staračkom domu u Motovun gdje je i pokopan.

Nakon rata, kada su iskapali streljane iz zajedničkog groba na Kozali, onda su i Rudolfove kosti prebačene na Trsat u obiteljsku grobnicu. Inače, kad su iskapali posmrtne ostatke, Rudeta je mama prepoznala po cipelama špagericama koje je ona sama izradila za vrijeme rata i po opasaču.

04. Srpnja 1957. Savez boraca NOR-a (Narodno Oslobodilačkog Rata) podigao je spomen - kosturnicu u Parku heroja (Pančićev park) na Trsatu koja je bila projekt pokojnih arhitekata Zdenka Kolacija i Zdenka Sile. Kusturnica je bila posvećena palim borcima iz Drugog svjetskog rata.
Kada su pitali Katarinu da dozvoli da se iz obiteljske grobnice Rudolfove kosti polože u zajedničku kosturnicu u Trsatskom parku ona je to odbila. Tako je Rude napokon našao svoj mir.

Nakon rata, dječjem vrtiću na Piramidi je dano ime "Dječji vrtić Rudolf Džodan", ali je to ime promjenjeno nakon proglašenja nezavisne Hrvatske države, nakon 1990. godine.
Također, na Krimeji je do danas ostao naziv stube Rudolfa Džodana.

Građani Rijeke su 1983. godine u znak trajnog sjećanja na žrtve tog tragičnog događaja na mjestu strijeljanja postavili spomen ploču, a godinu dana kasnije je iznad stubišta postavljen spomenik s 13 nepravilno raspoređenih crvenih cijevi, autora Zvonimira Pliskovca. 13 metalnih, krvavo obojanih crvenih cijevi, nasumično grupiranih simboliziraju trinaest hitaca koji su oduzeli živote trinaestorice mladih ljudi.

 

Početak Stuba Rudolfa Džodana koje se protežu od ulice Podvoljak na jugu, režu ulicu Krimeja i Mihanovićevi ulicu, pa do Radićeve ulice na sjeveru.

 

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

• Familija Rudolfa Džodana
• Izidor Matovinović: Pola stoljeća Orijenta 1953 - 1968
• NA LEĐIMA PALIH DIVOVA, II. BIENALE IDUSTRIJSKE UMJETNOSTI LJETO 2O18. str: 114-115

 

O Rijeci na engleskom jeziku Riječka povijest općenito Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 Povijest Rijeke od 1500 do 1600 Povijest Rijeke od 1625 do 1650 Povijest Rijeke od 1675 do 1700 Povijest Rijeke od 1725 do 1750 Povijest Rijeke od 1775 do 1800 Povijest Rijeke od 1825 do 1850 Povijest Rijeke od 1875 do 1900 Povijest Rijeke od 1925 do 1950 Povijest Rijeke od 1975 do 2000 Povijest Rijeke od 2015 do Danas Rijeka, razni događaji i ostalo

Riječka vlast kroz stoljeća Riječki grbovi i zastave (heraldika) Povijest Rijeke od 1400 do 1500 Povijest Rijeke od 1600 do 1625 Povijest Rijeke od 1650 do 1675 Povijest Rijeke od 1700 do 1725 Povijest Rijeke od 1750 do 1775 Povijest Rijeke od 1800 do 1825 Povijest Rijeke od 1850 do 1875 Povijest Rijeke od 1900 do 1925 Povijest Rijeke od 1950 do 1975 Povijest Rijeke od 2000 do 2015 Riječke Biografije History of Racing, Preluk - Opatija - Rijeka

 

Na vrh stranice