Rijeka, Croatia
Loading


 

Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.

riječki dvoglavi orao

Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Depoli Guido

Guido DepoliRođen: 29. kolovoza 1879.
Umro: Belluno, Italija, 12. lipnja 1948.

Roditelji: Pasquale i Enrichetta rođena Schiavon
Braća: Attilio (Rijeka, 22. listopada. 1887. -Genova 1. ožujka 1963.), Arrigo (?)

Supruga: ???
Djeca: Aldo, ??

Entomolog, geograf, povjesničar, speleolog i prirodoslovac. Članke s područja geografije, flore i faune i povijesti Rijeke i Istre objavljivao je u časopisima "Liburnia", "La Bilancia", "La Vedetta", "Bullettino della Deputazione fiumana di storia patria", "La Vedetta d'Italia", "Fiume" i drugim. Guido Depoli je govorio o mirnom suživotu Talijana i Slavena, ali nakon toga dodaje da su se, prema njegovom mišljenju, Italijani morali asimilirati, a Slaveni prilagoditi zato jer bi situacija nametnula neophodan proces talijanizacije riječkog teritorija.

Rođen je u Rijeci 1879. od oca Pasqualea, direktora škole i publiciste i Enrichette rođene Schiavon.
Stariji je brat Attilia Depolia, povjesničara i političara. Neki talijanski izvori navode i brata Arriga, ali su podaci o njemu nedovoljni i upitni.

U Rijeci završava osnovnu školu, a potom upisuje i završava mađarsku opću gimnaziju.

Bio je među najvećim povjesničarima koji su se zanimali za povijest Rijeke. Bio je znanstvenik samouk, zainteresiran za zemljopisno-etničko-političko-povijesno utemeljenje liburnijske regije. Također, vrsta kukaca kornjaša "Coleoptera" najviše su proučavane baš u razdoblju između 1896. i 1943., zahvaljujući dvojici neumornih istraživača i entuzijasta: E. von Beszédesu, marljivom istraživaču naše faune, liječniku iz Opatije i Lovrana, i samoukom kolekcionaru, entomologu i prirodoslovcu Guidu Depoliju koji je djelovao iz Rijeke i bio posebno posvećen modernim metodama sakupljanja kukaca. Depoli je proučavao i varijabilnost vrsta i ostavio je nekoliko vrlo zanimljivih istraživanja.

Depoli je, zajedno sa Egistom Rossijem bio i među osnivačima "Deputazione fiumana di storia Patria" (Riječke deputacije povijesti Domovine), kao i autor brojnih entomoloških publikacija, uključujući veliku studiju o kukcima Liburnije "I coleotteri della Liburnia", i vodiča "Guida di Fiume e dei suoi monti" ("Vodič po Rijeci i okolnim planinama"), te raznih povijesnih eseja. Vršio je i dužnost prvog predsjednika CAF-a (Club Alpino Fiumano - Riječki Alpinistički Klub) nakon prvog Svjetskog rata.

DEPOLI GUIDO: I COLEOTTERI DELLA LIBURNIAZa vrijeme svoje karijere piše brojne znanstvene i stručne radove, knjige i putopise.

Depoli daje važan doprinos poznavanju faune okolice Rijeke te bilježi neke od vrsta koje su u današnje vrijeme vjerojatno potpuno nestale s tog područja. Ipak, najveći dio svoje karijere posvećuje istraživanju kukaca kornjaša Coleoptera. Objavljuje desetke radova i svoje rezultate redovno prikazuje tadašnjoj akademskoj zajednici.
U sedam je opsežnih svezaka iznimno detaljno obradio faunu kornjaša Hrvatskog primorja, koje osim Rijeke uključuje i dijelove istočne Istre.
Depoli nije djelovao sam, već je u svome radu redovito bio u vezi s nekim od najvećih entomologa toga vremena, od kojih je potrebno istaknuti Giuseppea (Josef) Mullera (Zadar, 24. travanj 1880, – Trst, 21.rujan 1964.), zoologa i entomologa, tadašnjeg kustosa Prirodoslovnoga muzeja u Trstu (Museo di Storia Naturale) i kasnije ravnatelja (1928. - 1945.).

Entomološka zbirka "Prirodoslovnog muzeja Rijeka", osnovana istovremeno kad i sam muzej 1876. godine, sistematizacijom materijala sakupljenog od vrsnih entomologa s početka 20.st.: Depolia, Goidanicha, Hafnera, Splichaia, Beszedesa, Neubergera i drugih.
Najvažniji su radovi Guida Depolija o fauni kornjaša (Coleoptera) Liburnije u kojima daje opsežan pregled kornjaša istočnog dijela Istre. Entomološka zbirka Guida Depolija s oko 50 entomološkh kutija s približno 15 000 primjeraka ostala je očuvana i najvrednija je unutar zbirke te sa svojim tipskim materijalom, pripadajućom kartotekom i terenskim zabilješkama predstavlja svojevrsnu dokumentaciju neprocjenjive vrijednosti. Njegova zbirka čeka daljnju znanstvenu obradu.

1909. godine bio je jedan od suosnivača društva "Deputazione fiumana di storia patria" (Društvo za istraživanje povijesti Rijeke).

1910. prevodi latinski rukopis Ljudevita Josipa Cimiottija Steinberga "Il lungo muro presso la città di Fiume e l'arco antichissimo in questa esistente", objavljenog u "Bullettino della Deputazione fiumana di storia patria".

Inženjer Ferdinand Broodbeck, nadzornik gradnje novog riječkog kazališta, oduševljen kvarnerskim zaljevom i njegovim zaleđem, je 26. prosinca 1884. godine, uz pomoć novinara Adolfa Pellegrinija, saziva inicijalni sastanak kako bi organizirao i osnovao CAF, "Club Alpino Fiumano" (Riječki planinarski klub). Sastanku je prisustvovalo šesnaest osoba.

CAF, Club Alpino Fiumano, značke
Utemeljujuća skupština održana je 12. siječnja 1885. uz tridesetoro prisutnih.Predsjednici društva tokom vremena su bili i inženjer Antonio Čeligoj (1898.), G. R. Zängerle (1899.), ugledni kirurg i političar Antonio Grossich (Grošić), inženjer Carlo Alessandro Conighi, Časopis LiburniaAntonio Zanutel (1912.-1918.), političar i prirodoslovac Guido Depoli (1919.-1924.) i Giovanni Host-Venturi od 1924. godine do rata.
CAF je redovito objavljivao tekstove u svom časopisu Riječkoga planinarskog društva "Liburnia" (slika desno), a među najaktivnijim autorima članaka speleološke tematike ističe se, uz Egista Rossija i Guido Depoli. Jedno od najznačajnijih djela kluba u kojima je i on učestvovao predstavlja katalog krških fenomena "Liburnije" s 434 speleološka objekta objavljenog 1926. godine gdje je spomenuto nekoliko špilja i jama okolice Risnjaka.

Godine 1902. dva vodeća člana riječkog Cluba Alpino Fiumano (CAF), potpredsjednik Giuseppe (Josip) Wanka i u to vrijeme tajnik Guido Depoli, poduzimaju veliko istraživačko putovanje po Velebitu. O tom je putovanju Wanka izvijestio u bečkom časopisu "Oesterrrechische Touristenzeftung" (br. 22 od 16. studenoga 1902.) na njemačkom jeziku pod naslovom "Vierzehn Tage in Velebit". Taj opsežni putopis popraćen zanimljivim slikama, a Guida di Fiume e dei suoi montizatim i njegov putopis "Im sudlichen Velebit" tiskan 1906. u Njemačkoj (u Alpenzeitungu), pobudio je priličnu pažnju u srednjoj Europi te ponukao brojne znanstvenike i znatiželjnike da posjete Velebit.
Wanka je bio profesor Pomorske vojne akademije u Rijeci i neumoran i pasioniran istraživač. Obilazio je ne samo okolicu Rijeke (Risnjak, Obruč, Učku) nego i centralne Alpe (Ortler, Dolomite). Njegov suputnik Depoli bio je dugogodišnji tajnik i predsjednik CAF-a, i urednik glasila CAF-a.

22. svibnja 1906. na sjednici CAF-a, Antonio Zanutel predložio je da se napravi ilustrirani vodič Rijeke i okolice. Tog se posla prihvatio Guido Depoli. Rezultat rada je knjiga "Guida di Fiume e dei suoi monti" (slika ljevo) pojavila 1913. godine, a printana je u "Tipografia Pietro Battara" . Knjiga je izdana u tvrdom uvezu i formatu 12 × 18 cm na 266 stranica. Vodič je podijeljen u nekolko većih cjelina: I. Kraj i ljudi; II. Rijeka; III: Itinerari – koji uključuju istočnu obalu, Vinodol, Karolinsku i Lujzinsku cestu, Platak, put za Mrzle Vodice i Gerovo. Potom se govori o brdima koja okružuju Grobničko polje, staroj i novoj cesti za Trst, Josipovoj cesti, Liburnijskoj rivijeri i željezničkim prugama.

1919. objavljuje zbirku povijesnih eseja "Fiume e la Liburnia".

1920. godine Guido Depoli poduzima prvo poznato istraživanje Zametske pećine. Četiri godine poslije, u riječkom časopisu "Fiume" objavljuje svoj članak "La grotta di Zamet e la sua fauna" koji sadrži prvi opis, nacrt špilje, mikroklimatske izmjere te popis špiljske faune.

Zametska Pećina

Dužine je oko 200 metara, a najniža točka u špilji nalazi se 23 metra ispod razine ulaza. Ulaz u špilju je jamskog tipa, što znači da naliči bunaru s tlom koje naglo nestaje pod nogama. (slika: zametska pećina J.Poljak, sa CROINFO.NET, Nepoznata Rijeka: Zametska pećina)

Nakon I. svjetskog rata postaje direktor riječke carinarnice.

1923. bio je i suosnivač "Societa di studi fiumani".

1929. tajnik je Gospodarske komore Rijeke, a kasnije direktor Talijansko-mađarskog odbora za trgovinu.

Važan dio njegove karijere bio je i period od 1923 do 1938. godine kad je radio kao urednik časopisa "Fiume". U tom je časopisu objavljivao članke "I coleotteri della Liburnia" u kojima je najpotpunije do tada, obradio kornjaše Hrvatskog primorja.

Do danas je nekoliko autora objavilo kartu Rijeke s ucrtanim antičkim i ranosrednjovjekovnim nalazima. Najstarija poznata je ona koju objavljuje Guido Depoli u svom članku iz 1925. godine (sl. 1, T. II) u kojemu, temeljem tada poznatih arheoloških nalaza, raspravlja o najranijoj povijesti Rijeke i topografiji antičkoga grada.
Nalazi bedema u Ulici Korzo otkriveni su 1914. godine, a objavljeni tek 1925. u tom članku. Depoli je iscrtao obrise grada, tzv. citta quadrata, koje je, zbog pravilnog četverokutnog tlocrta, poistovjetio s rimskim vojnim logorom. U liniji koja povezuje Gradski toranj u Ulici Korzo i Arco romano, u smjeru sjever-jug, prepoznao je dekumanum, a okomito na tu liniju, između današnjeg Trga pul Vele crikve i bivšeg Augustinskog samostana na Trgu municipija, prepoznao je cardo.

Rijeka, 1660 ULICE PRETORIJ I KAŠTEL, Cardo i Decumanus

Šta su Cardo i Dekumanum i kako se je određivao?

Stara vrataU članku raspravlja i o najranijoj povijesti Rijeke i topografiji antičkoga grada, čime pokazuje da je upoznat s pružanjem dijela kasnoantičkih gradskih bedema kroz ulicu Korzo kao i s pružanjem kasnoantičkog obrambenog zida "Claustra Alpium Iuliarum" (Prepreka Julijskih Alpa) kroz ulicu Kalvarija. "Claustra Alpium Iuliarum" je kasnorimski obrambeni sustav limesa koji je između 3. i 5. stoljeća štitio prolaze u Italiju od upada drugih naroda. Kamenite zidove, koji su na nekim mjestima postavljeni u više linija, dopunjavale su kule, utvrde i tvrđave. Claustra se sastojala od niza međusobno povezanih utvrda koje su bili pod upravom Akvileje. Sustav se protezao od današnje Rijeke do Baške grape u Sloveniji.
Guido Depoli također piše i o rimskom luku (Stara vrata, Arco Romano, slika ljevo, klikni za veću rezoluciju). Zidine Klaustre prikazane su na vedutama Rijeke još od sredine 16. stoljeća, a o njima su osim Depolija pisali i autori poput Govannia Koblera, Ljudevita Josipa (Lodovico Giuseppe) Cimiottija i drugih.

Guido Depoli nakon Drugog svijetskog rata i pripojenja Istre i Rijeke Jugoslaviji, optira i napušta Rijeku te odlazi u Italiju. Živi u Udinama.

Umro je 1948. u gradu Belluno u Italiji.

 

DJELA:

 

ČLANCI:

 

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito
- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015
- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice

Ferrari Fan Background picture copyright: Heraldic Art

Copyright:
Možete kopirati i koristiti bilo koji sadržaj ovih web-stranica pod uvjetom da na svojim stranicama, forumu ili tiskanom materijalu unesete jasnu poveznicu na "https://moja-rijeka.eu/" kao izvor tih informacija. Također, ne možete koristiti ove stranice za svoju ekonomsku dobit. Ja ne zarađujem novac sa ovim stranicama, pa zašto bi to činili vi. Kao amateru koji se ovime bavi iz gušta, moja jedina želja je širenje znanja o povijesti Rijeke i očuvanje informacija za buduće generacije.
Trudim se osigurati da informacijama koje prezentiram ne narušavam ničija autorska prava, a ako ih imaju, da su izvori informacija navedeni kao takvi, i poveznice jasno prikazane. Bitno je da to i vi provjerite prije korištenja.
Nikada nisam imao namjeru kršiti autorska prava bilo koje druge osobe ili organizacije. Ako imate bilo kakvih nedoumica, molim vas da koristite "Mail me" i ja ću istražiti i poduzeti sve što je potrebno da se greška ispravi.

Copyright:

You may copy and use any of the content of this site provided you make a clear link on your web site, forum or printed matter to "moja-rijeka.eu" as the source of that information. Also, you can not use my material and articles to make any money. I'm not making any money with this site, so why would you. I endeavour to ensure that the information I publish is free of other copyrights but it is essential that you check this for yourself before using it.
It was never my intention to deliberately infringe the copyright of any other person or organisation. If you have any concerns then please use the "Mail me" and I will investigate and take whatever action is necessary to rectify. As a volunteer and strictly non-profit making my only concern is to preserve information for future generations.