Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Crespi Nicolò

Rođen: Rimini, Italija, 1746.
Umro: Rijeka, 1814.

Roditelji: ??

Supruga: ??
Djeca: Teodor

Nije poznato kada je Nicolò Crespi doselio iz Riminija niti da li je prije ili nakon njega došao netko od njegove familije. Bio užar i trgovac koji je 1764. godine pokrenuo manufakturu užadi i time postavio temelje riječkoj užariji kao najstarijem primjeru gradske industrijske baštine.

Začetci "Riječke užarije", kasnije poznate kao "Riječka Tvornica Konopa" vezani su uz manufakturu za izradbu brodske užadi koju je, potaknut tadašnjim brzim razvojem riječke brodogradnje pokrenuo upravo Nicolò. Osnovni proizvod tvornice bio je konop za brodove. Manufaktura je tada zapošljavala 16 radnika.

Konopi su se osim u Rijeci prodavali i u Senju, Dubrovniku i Boki kotorskoj, sve centrima pomorstva Jadranske obale.

Njegovo uspješno poslovanje i kvaliteta konopa i užarije potvrđeno je dekretom koji je car Svetog Rimskog Carstva Franjo II. izdao 1802.. Tim je dekretom riječka manufaktura jedina u svojoj grani dobila i carske privilegije.

Iako je sve veća potražnja za brodskom užadi uvjetovala osnivanje još nekoliko radionica toga tipa u Rijeci, samo se Crespijeva održala čak do dvadesetog stoljeća.

Užad se izrađivala uglavnom od konoplje koja se nabavljala u Bologni, Ceseni i Papinskoj Državi i Nicolo je počeo imati problema sa nabavom sirovine. Tek je Teodor Crespi, Nicolòv sin pokušao potaknuti domaću proizvodnju Konoplje.

1814. umire Nicolò. Njegov sin Teodor preuzima manufakturu.

Teodor Crespi oko 1860. prepušta manufakturu Giovanniju Siroli koji modernizira tvornicu. Nabavlja potpuno nove strojeve i seli proizvodnju u novu veću građevinu na Potoku. Za projekt nove hale zadužio je 1901. godine Emilia Ambrosinija. Bila je to jednostavna građevina pravokutna oblika s centralnim prostorom u kojem je bila smještena sala za predionicu konopa. Pod nazivom "Giovanni Sirola Fabbrica cordaggi" tvornica je izrađivala brodsku užad za austrougarsku flotu u Puli, "Tvornicu torpeda" Roberta Whiteheada i "Udruženo brodogradilište" i tvornicu strojeva "Danubius-Schönichen-Hartmann" u Rijeci.
U tom se razdoblju proizvodilo 60 do 100 t užadi na godinu.

Tijekom Prvoga svjetskog rata tvornica doživljava krizu iz koje teško izlazi, da bi ju nova kriza zaskočila neposredno nakon Drugoga svjetskog rata.

1947. tvornica je bila nacionalizirana, a od 1948. nastavila je djelovati pod nazivom "Gradsko užarsko poduzeće".

1950. "Gradsko užarsko poduzeće" je pripojeno riječkom poduzeću za opskrbu brodova "Brodokomerc", nakon čega je nastavilo djelovati kao "Brodokomerc Rijeka – pogon proizvodnje konopa".

1968. tvornica se odvojila od "Brodokomerca" te nastavila djelovati samostalno pod nazivom "Riječka tvornica konopa".

Početkom 1980-ih podignuta nova tvornica na Škurinju.
28. travnja 1980. Riječka tvornica konopa je počela s radom u novim tvorničkim halama i sa novim suvrmenim postojenjima.

U tranzicijskome razdoblju tvornica je postupno sve lošije poslovala, smanjivala opseg proizvodnje te je nad njom 1999. proglašen stečaj.
29. kolovoza 1999. tvornica je, u doba slavnog perioda hrvatske privatizacije (pljačke), završila s preustrojem, odnosno prodajom imovine konzorciju "Agrokor", odnosno Todoriću, koji otkupljuje cijelu tvornicu i svi radnici dobivaju otkaz, a tvorničko postrojenje je razrušeno zbog izgradnje trgovačkog centra. Poduzeće je likvidirano 2011. Jeftini Kinez i privatizacijski majstori poput gospodina Todorića uništili su još jednu staru uspješnu firmu.

Nakon 235 godina neprekinutog rada tvornicu je u 90-im godinama prošlog stoljeća uništila Hrvatska privatizacija.

 

POČIVALA U MIRU

Riječka tvornica konopa 1764 - 1999. (235 godina)

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

 

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice