Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Baumann, Karlo

Bauman KarloRođen: Zelenika, Crna Gora , 2. veljača 1914.
Umro: Split, 6. srpanj 1954.

Roditelji: Karlo Baumann i Ida rođena Magyar

Supruga: Milica

Kćeri: Inga, Daina Glavočić rođ. Baumann (Rijeka, 7. kolovoza 1949.)

 

Dipl. ing. brodogradnje, pionir profesionalnog autonomnog ronjenja i ronilački instruktor, prava legenda jugoslovenskog ronilaštva, jedriličar i jedriličarski trener. Kao reprezentativacjedriličarskog kluba "Labud" iz Splita Karlo Baumann je 1936. godine nastupio na Olimpijskim igrama u Berlinu (završio kao 10-ti u konkurenciji 25 učesnika) čime je postao prvi hrvatski jedriličar koji je nastupio na OI, te prvi hrvatski jedriličar koji je nastupio na OI u dvije različite klase. Karlo Bauman, OI 1936.Bio je olimpijac i 1952. godine, a bio je i prvak Jugoslavije 1932. Radeći na vađenju brodova kod Šibenika trenirao je za Olimpijadu 1952. u Helsinkiju, u klasi finn. Na slici ljevo, Bauman na Olimpijskim Igrama u Berlinu 1936. na regati u Kielu u Joli broj 318.

Karlo završava osnovnu školu u Herceg Novom. Uz svog ujaka, Adorjana Magyara, jednog od pionira sportskog jedrenja u Boki, Karlo upoznaje jedrenje i ta ga ljubav nikada nije napustila.
Porodica Baumann se zbog poslovnih obaveza oca seli u Split. Karlo tu završava Gimnaziju i pred Drugi svjetski rat, upisujebrodogradnju na Tehničkom fakultetu u Zagrebu.
Kao član splitskog Pomorskog-brodarskog društva "Labud", Karlo se upoznaje sa sportskim jedrenjem i sve češće jedri na različitim vrstama jedrilica. Karlo Bauman

Kao zaposlenik riječkoga 3. maja i splitskoga "Brodospasa" bavio se podvodnim aktivnostima. Radio je na izradi projekata, planiranju i zvođenju radova na podizanju brodova potonulih u ratnim operacijama tokom Drugog svjetskog rata.

Iako bez formalne ronilačke edukacije, samostalno se obrazovao proučavajući stranu literaturu i kroz vlastitu praksu, postavši edukator drugih profesionalnih teških, ali i preteča lakih, ronilaca tadašnje Jugoslavije. U to vrijeme u Jugoslaviji, nije bilo formalne ronilačke škole pa je Karlo održao dva ronilačka kursa – prvi 1948. godine na kome je osposobio 15 novih ronilaca, i drugi 1954. kada je izškolovao još 29 novih mladih ronilaca. Posebno se bavio problemima podvodne fiziologije i patologije te profilaktičnih mjera za sigurno ronjenje. Na slici desno, dvojica kolega pripremaju Karla za zaron, kaciga u ruci jednog od kolega.

Kao izuzetno hrabar i znatiželjan čovjek upuštao se u ronilačke eksperimente (ronjenje u dubinu do 100 m, istraživanje špiljske ponornice i spašavanje poplavljenog rudnika).
1953. godine Bauman poduzima možda i najhrabriju akciju u svojoj ronilačkoj karijeri. Sakolegom Vladom Antolovićem zaranja u potopljeno okno rudnika olova i cinka "Trepča" u Kosovskoj Mitrovici. Ronioci su obavili radove zatvaranja vrata rudarskog okna na dubini od 500 metara ispod površine zemlje čime su praktično spasili cijeli rudnik od uništenja i omogućili ispumpavanje vode. Na slici ljevo, pred oknom u Trepči

Karlo Baumann u TrepčiZahvaljujući znanju stranih jezika prevodio je dostupnu literaturu o jedriličarstvu i ronjenju i podučavanju profesionalnih teških ronilaca kao i autonomnom ronjenju sa zatvorenim krugom disanja. Baumann je preveo knjigu "Regatta Taktik" njemačkog autora dr Manfreda Currya (Munich, Njemačka, 11. prosinac 1899. – Landsberg am Lech, Njemačka, 13. veljača 1953.), a napisao je i vlastitu knjigu "Tumač regatnih pravila".

Po završetku rata Baumann osniva obitelj, i u proljeće 1946. godine, sa suprugom Milom seli se u Opatiju.

Neki od brodova u čijem je vađenju učestvovao, su njemački transportni brod KT-6, parobrodi "Petka", "Senj", "Srbin" kod rta Glavotok u Krčkom kanalu (1947), jahta "Trol", "Karlo VI" u zaljevu Raša (1947), teretni brod "Locchi" koji je krajem Drugog svjetskog rata potopljen kod lukobrana u Rijeci, veliki putnički brod "Prestolonaslednik Petar" (kasnije "Partizanka"), putnički brod "Karađorđe" (kasnije "Proleterka") kod Zlarina, motorni jedrenjak "Argo" potonulog kod Žirja (1949), brod "Vuk Karadžić" kod otoka Vira (1954).
U ožujku 1948. Bauman je bio u ekipi koja je sa dna riječke luke podigla potopljeni njemački minopolagač "Kiebitz", nekadašnji talijanski brod "Ramb III", danas poznat kao "Galeb" - "brod mira" Josipa Broza Tita.

Karlo BaumannKarlo Baumann poginuo je nesretnim slučajem 6. srpnja 1954. godine u Splitu u podvodnom radovima u splitskoj luci na brodu brod riječke "Jugolinije" "Žužemberk", na svega par metara dubine. Do danas nije poznat točan uzrok njegove smrti, ali je moguće da je do udarca došlo kada je netko na brodu neoprezno uključio usisni ventil pa je tlak vode naglo povukao ronioca na usisnu rešetku. Izvađen je sa dna splitske lukenedugo potom, mrtav. Na glavi i ramenu imao je krvavu ranu, što je dalo naslutiti da je zbog nekog razloga jako udario u trup broda.

Ispraćaj Karla Baumana bio je veličanstven. Jedriličari su kružili po splitskoj gradskoj luci, a jedrilica "Rose Marie" klase "jola" jedrila je sama, bez kormilara! Tisuće ljudi okupile su se tog 8. srpnja 1954. u splitskoj gradskoj luci da na posljednje putovanje do Rijeke, brodom "Dalmacija", isprate kovčeg sa Karlovim tijelom. Iz Rijeke tijelo je brodospasovim radnim brodom "Labin" prevezeno u Malinsku gdje je pokopan.

1955. mu je na mjestu nesreće u splitskoj luci podignuta spomen-ploča.

 

ZNAČAJNIJI DATUMI:

 

KLUBOVI:

 

PISANA DJELA:

 

OBJAVLJIVAO JE ČLANKE U ČASOPISIMA:

 

ODLIKOVANJA:

 

 

 

Kreirali: - Nenad Labus
          - SEAS          

 

 

Izvori:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice