Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Ambrosio, Vittorio

Vittorio AmbrosioRođen: Torino, italija, 28. srpanj 1879.
Umro: Alassio (SV), Italija, il 19.studeni 1958.

Supruga: Dunja, rođena Nikšić

General Armije. Vittorio Ambrosio je bio general fašističke Italije koji je tijekom Drugog svjetskog rata vodio talijansku 2. armiju. Tijekom posljednje faze Drugog svjetskog rata, Ambrosio je podržao pad Benita Mussolinija i eventualno odricanje od njemačke alijanse.

Polaznik "Scuola Militare Nunziatella" 1893., a zatim "Accademia Militare di Modena" u Modeni od 30. rujna 1896.
14. rujna 1898. postavljen je za poručnika u konjičkoj jedinici i dodijeljen pukovniji "Cavalleggeri di Roma".
15. kolovoza 1907. završava "Ratne Škole" i biva promaknut je u čin poručnika.

1909. je služio u 7. armijskom korpusu.
Sljedeće je godine promaknut je u čin kapetana i 1911. dodijeljen puku "Cavalleggeri di Lucca".
1911. godine služi u italijansko-turskom ratu.
Sudjelovao je u talijanskoj ekspediciji u Libiju, a u srpnju 1913. vratio se u Italiju.
Vittorio AmbrosioNakon toga je od 1913. godine dodjeljen 3. konjičkoj divizije "Lombardia" u Milanu.

Od 1911. i tokom Prvog svjetskog rata služio kao šef štaba divizije.

U svibnju 1915. imenovan je "Capitano Maggiore" u konjičkoj diviziji.

25. veljače 1917. unaprijeđen u čin potpukovnika.
Posebno se istakao u akciji između Tagliamento i Piave u kojoj je štitio povlačenje 2. armije tijekom povlačenja u Caporetto.

6. siječnja 1918. godine unapređen u čin pukovnika armije.

13. veljače 1919. imenovan komandantom SM-a 26. divizije (Catania).
25. svibnja 1919. mobiliziran u Bolzano u zoni primirja, gdje postaje komandant SM 3. konjičke divizije.

Dana 20. lipnja 1922. imenovan zapovjednikom pukovnije "Savoia Cavalleria" u Milanu.
Na kraju zapovjednog razdoblja preuzima položaj  u zapovjedništvu "2° Scuola di Applicazione di Cavalleria" u Pinerolu.
Dana 19. prosinca 1926. promaknut je u čin brigadnog generala postaje zapovjednik "2° Scuola di Applicazione di Cavalleria" u Pinerolu.

Vittorio AmbrosioU veljači 1932. dobio je unapređenje u čin General Divizije.

15. ožujka 1932. imenovan zapovjednikom 2. divizije Celere "Emanuele Filiberto Testa di Ferro "u Bologni.

19. listopada 1933. postaje inspektor "Truppe Celeri" u Rimu i 30. listopada 1935. preuzima ulogu zapovjednika "Corpo d'Armata della Sicilia" u Palermu.
30. studenog 1935. unaprijeđen u čin generala armijskog korpusa.
10. prosinca 1938. napustio je zapovjedništvo na Siciliji i dobiva zapovjedništvo 2. Armijskog korpusa.

U tom svojstvu je u travnju 1941. sudjelovao u operacijama protiv Jugoslavije tokom Travanjskog rata (rat vođen između 6. i 17. travnja 1941. između osovinskih sila (Njemačka, Italija, Mađarska i Bugarska) i Kraljevine Jugoslavije). Nakon kratkih, ali teških borbi, njegova "2° Armata" napala je sa sjevera dosežući Ljubljanu i do 11. travnja periferiju Zadra. 15. travnja Ambrosio je osvojio Split i Kotor. Do 17. travnja Ambrosio je kontrolirao dalmatinsku obalu. Mussolini je svoj uspjeh nagradio imenovanjem Ambrozija za načelnika stožera talijanske vojske u veljači 1943 i biva nagrađen ordenom "Croce dell'Ordine Militare di Savoia". Tim je uspjesima naglasio da je zapovjednik velikih sposobnosti i jasnoće operativnih vizija.

Ambrosio je 1942. oženio Dunju, najstariju kćeri hrvatskog ministra unutarnjih poslova Ante Nikšića.

Godine 1942. postao je načelnikom stožera talijanske vojske, služio je pod načelnikom stožera obrane, generalom Cavallerom.

Početkom srpnja 1942. talijanske trupe koje su djelovale u okolici Rijeke, izvjestile su svoj štab da su streljali i pobili 800 Hrvata. U drugom tjednu kolovoza 1942. talijanske trupe su izvijestile da su spalile šest hrvatskih sela i ustrijelile više od 200 civila u znak odmazde za gerilske napade partizana.

Vittorio Ambrosio2. veljače 1943. preuzeo je dužnost načelnika generalnog SM-a (sadašnji šef SM-a) obrane).

Ambrosio je bio jedan od rijetkih visokih talijanskih čelnika koji su vidjeli da nema smisla pokušati obraniti Libiju nakon El Alameina i da je čak i obrana Tunisa vrijedna samo ako dopušta da se povuku trupe Osovine sa sjevera Afrike.

između 7. i 10. travnja 1943. Ambrosio je bio prisutan na sastanku Hitlera i Mussolinija u Klessheimu, na kojem je Hitler jasno dao do znanja da će nastaviti rat protiv Rusije. Nijemci su obećali pružiti pomoć Italiji, ali ne na širokoj razini koju su tražili Ambrosio i Mussolini.

U rujnu 1943. sudjelovao je u pregovorima o primirju sa savezničkim silama kje su napale Italiju, ali dužina pregovora omogućila je nacističkoj Njemačkoj da zauzme veći dio Istre.

Zadržan je u službi od 28. srpnja 1943.. Sljedećeg 18. studenog - napustio je Ured šefa SM-a - imenovan je glavnim inspektorom "Regio Esercito" i 31. srpnja 1944. godine prelazi na raspolaganje Ministarstvu rata.
1. svibnja 1954. otpušten je iz vojne službe i odlazi u penziju.

Ime Vittoria Ambrosia nalazi se u Centralnom registru ratnih zločinaca i osumnjičenih (Crowcass), koji su sačinili angloamerički saveznici (1947), ljudi koje je Jugoslavija tražila zbog ratnih zločina.

Ambrozio je umro u Alassiu (SV) 19studenog 1958.

 

DUŽNOSTI, KARIJERA:

 

RATOVI:

 

ODLIKOVANJA:

 

 

Kreirali: - Nenad Labus
          - SEAS          

 

 

Izvori:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

Na vrh stranice