Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Albini Alfred

Alfred AlbiniRođen: Graz (Zagreb??), 15. srpanj 1896.
Umro: Zagreb, 4. studeni 1978.

Roditelji: Srećko (Županja, 10. prosinca 1869. - Zagreb, 18. travnja 1933.) i Josefina rođena Malli

Arhitekt i projektant, koji je često povezivao tradicionalne i suvremene arhitektonske oblike. Stvaralački je sintetizirao modernističke poticaje objedinivši ih u vlastiti arhitektonski izraz. Također se bavio problemima urbanizma i zaštite spomenika, pisao stručne i teorijske članke te slikao. Osim što se bavio arhitekturom, mnogo je i publicirao u tekućoj periodici.

Rođen je u Grazu u židovskoj porodici Srećka Albinija i Josefine rođene Malli. Alfredov otac je bio poznati kompozitor i dirigent, jedan od sudionika zagrebačkog umjetničkog kruga. Većina izvora spominje Graz kao njegovo mjesto rođenja, ali neki izvori govore da je rođen u Zagrebu. Alfred, poliglot, izložen je umjetnosti i kulturi Beča na prijelazu stoljeća i rano iskazuje sklonost likovnom izrazu.

Studij je započeo u Visokoj tehničkoj školi u Beču.

1923. godine diplomirao je u prvoj generaciji na Visokoj Tehničkoj školi u Zagrebu koju je završio kao njezin prvi diplomant.

Od 1923. do 1925. radi kod arhitekte prof. Huga Ehrlicha (Zagreb, 31. siječnja 1879. – Zagreb, 21. rujna 1936.).

1924 zaposlio se kao asistent u ateljeu profesora Viktora Kovačića na Arhitektonskom odjelu Tehničkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Od 1925. godine djeluje kao samostalni arhitekt i profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, na katedri Arhitektonska kompozicija.

1931. Albini sudjeluje i u natječaju za projekt crkve Sv. Ćirila i Metoda u Sušaku.

Sušački Kortil prije rušenja

Tridesetih godina 20. stoljeća Sušačani su odlučili sagraditi novi Hrvatski kulturni dom. Razmišljanje o takvom objektu može se pratiti još od 1907., no tek između dva rata, dok je gradonačelnik bio Đuro Ružić i kada je Sušak dio Kraljevine Jugoslavije, dolazi do realizacije natječaja i početka izgradnje. Sušak je bio tri puta manji od Rijeke, no njegov granični karakter propulzivne tranzitne luke i njegova gospodarska relevantnost za Kraljevinu Jugoslaviju inicirali su gradnju ove programatski polivalentne građevine.
Razlog te velike investicije je potreba grada Sušaka za mjestom na kojem bi se održavale kulturne i društvene manifestacije, zbog nedostatka hotelskih smještajnih kapaciteta, ali i suparništvo sa susjednom Rijekom, tada sastavnim dijelom Italije. U Rijeci se gradi monumentalni objekt – Riječki neboder ili kuća Albori, pa se kao pandan Riječkom neboderu gradi ovaj sušački, simbolizirajući tada kulturni napredak Kraljevine Jugoslavije.
U javnom natječajem za izgradnju kojeg je objavila uprava grada Sušaka 1934. tažilo se da u Domu budu smješteni kazalište, knjižnica, muzej, hotel, kavana s restoranom i plivački bazen. Trebao je to biti višenamjenski kompleks, jedan od najsloženijih pothvata moderne arhitekture između dva rata.

Josip Pičman: Hrvatski kulturni dom: idejni prikaz s presjekom. Ovako je to Pičman zamislio.


Od 59 rješenja prijavljenih na natječaj, prva nagrada dodijeljena je projektu Josipa Pičmana (Lekenik, 14. veljače 1904. – Zagreb, 7. veljače 1936.). Upravo je sušački toranj, kako ga je arhitekt Pičman zamislio, trebao biti manifest nove estetike stakla, kamena i čelika. Njegovo kompleksno shvaćanje arhitekture došlo je do izražaja u njegovu projektu. Ovdje definira svoja shvaćanja neuobičajena u arhitektonskom projektiranju toga vremena. Godinu dana trajalo je mrcvarenje davanja i nedavanja Pičmanu izvedbe za njegov prvonagrađeni rad. Tokom tog periodanapravio je tri varijante Doma, dok u konačnoj depresiji nije poduzeo svoj beznadni skok. U realizaciju projekta se krenulo tek 1936., pa je Pičman bio uvjeren da će se i od tog projekta odustati. Istog dana kad je Odbor definitivno odlučio da mu se povjerava gradnja, telegram je stigao prekasno. Prije nego što je dobio obavijest o početku gradnje, počinio je samoubojstvo 7. veljače 1936. skokom sa šestog kata iz svog stana u Ilici u Zagrebu.

Godinu dana poslije njegove smrti, hrvatski arhitekt, urbanist i esejist, Zdenko Kolacio (Sušak, 24. rujan 1912. — Zagreb, 18. svibanj 1987.) je napisao:

"Otišao je sa ovog svijeta zbog sudbine talenta, jer se rodio da bude umjetnik, a nije bio trgovac ni činovnik, ni mešetar, ni industrijalac, jer se nije dovoljno duboko klanjao i ljubio ruke, koje upravljaju svijetom i vrte poganu zemaljsku kuglu — iz koje talenti lete po centrifugalnim zakonima. Ugledati sunce kao čovjek sa uravnoteženim mozgom, a osim toga i sa naklonošću umjetnosti, to je sto posto grijeh za koji nema oprosta — to znači: život pokloniti zajednici koja čovjeka — u većini slučajeva — ne razumije, jer je on pred njom i priječi joj put. A kad on stvara za dobro te zajednice i krvlju izrađuje životne perspektive u kojima će se ona bolje ćutiti i gdje će moći punim plućima da diše — ona ga šiba i pljuje."

Alfred Albini: Hrvatski kulturni dom na Sušaku, tlocrti prizemlja i prvoga kata. Ovo je prikaz Albinijevog projekta i može se vidjeti razlika između ovog i Pičmanove vizije HKD-a

U srpnju 1936. godine, grad Sušak povjerava izvedbu Doma Pičmanovom profesoru i kolegi, arhitektu Alfredu Albiniju, profesoru Arhitektonskih kompozicija i Arhitekture novog doba na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. On se prihvatio autorske razradbe i modifikacije Pičmanova projekta. Prije preuzimanja tog arhitektonskog zadatka Albini je samostalno autorski sudjelovao s vlastitim idejnim natječajnim projektom za zgradu HKD-a te se već tada upoznao s natječajnim zadatkom.
Narodni dom u Sušaku izvodio je od 1936. Albini po vlastitom projektu, prihvaćajući Pičmanovu inicijativu da se ovom prilikom ostvari najviša gradjevina (hotel) u našoj zemlji. Projekt je do završetka doživio brojne izmjene koje su više bile plod ograničenih financija, a manje tehnoloških mogućnosti tog vremena. Hrvatski kulturni dom na Sušaku građen je od 1936. do 1941. a definitivno je završen 1947..

Hrvatski kulturni dom na Sušaku, idejni perspektivni prikaz, jedna od varijanti iz razdoblja 1936.-1938.
Alfred. Albini: Hrvatski kulturni dom na Sušaku, idejni perspektivni prikaz, jedna od varijanti iz razdoblja 1936.-1938.


Parcela na kojoj je smješten kulturni dom smještena je na uskoj, izduženoj, trokutaskoj i strmovitoj lokaciji stiješnjenoj između Boulevarda i Strossmayerove ulice na Sušaku. Prije izgradnje doma to je bilo neugledno mjesto, s oronulom zgradom Kortila, uzetom u obzir zbog povoljnoga središnjeg položaja unutar grada Sušaka.

Gradnja Hrvatskog Kulturnog Doma na Sušaku
Gradnja HKD-a na Sušaku


Od 1939. Albini je docent na Arhitektonskom odjelu Tehničkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a nakon 1945. do umirovljenja 1962. profesor na Tehničkoj visokoj školi, gdje je predavao projektiranje i arhitekturu najnovijeg doba.

U srpnju 1941. bio je uvršten u popis vlastima neophodno potrebnih stručnjaka.

1963. godine dobitnik je "Nagrade grada Zagreba" za projekt zgrade Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Pierottijevoj ulici 6, 1966. nagrade za životno djelo "Viktor Kovačić", a 1969. nagrade "Vladimir Nazor".

Alfred Albini je umro u Zagrebu 4. studenog 1978. godine. Pokopan je na Mirogoju.

Zgrada hotela Neboder i HKD-a na Sušaku danas
Zgrada hotela Neboder i HKD-a na Sušaku danas

 

RADOVI U RIJECI:

 

OSTALI NAJPOZNATIJI RADOVI:

 

NEKA PISANA DJELA:

 

BIBLIOGRAFIJA O AUTORU:

 

 

 

Kreirao: SEAS

 

 

Dodatni izvori:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice