Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Volk, Rodolfo

Rodolfo VolkRođen: Rijeka, 14. siječnja 1906.
Umro: Nemi, Rim, 2. listopada 1983.

Rodolfo Volk (italianizirano kao Rodolfo Folchi), je nogometaš rođen u Rijeci još u doba vladavine Mađara. Bio je prvi golgeter nogometnog kluba "A.S. Roma". Njegova je pozicija na terenu bila špica ili polušpica napada. Za "Romu" je odigrao 157 utakmica, postigavši 103 pogotka. U prvenstvima, drugi (četvrti od 2017.) je strijelac "Rome" svih vremena, iza Roberta Pruzza i djeleći mjesto sa Francescom Tottijem (stanje nakon 2017. do 2019.).
U sezoni Serie A 1930/31. je bio najbolji strijelac talijanske prve nogometne lige sa 29 postignutih pogodaka u 33 utakmice. Iza njega su bili igrači kalibra Giuseppea Meazze, puležana Antonia Vojaka, Carla Reguzzonia i ostali. (Update: 07. travanj 2017. - 33 gola u sezoni je ono što je Edin Džeko postigao i postao prvi na listi golgetera "Rome". Time je oborio prethodni rekord kojeg su podijelili Rodolfo Volk (1930/31) i Francesco Totti (2006/07). Čestitke Edine!!!)

Igrao je u centru napada s odličnim golgeterskim sposobnostima. Imao je profinjen osjećaj za poziciju u igri, tajming i poziciju svojih suigrača. Bio je veliki i snažan igrač s fantastičnom spretnošću i malo tko ga mogao zaustaviti u tome. Ali tehnika igre je bila ono gdje je bio prilično slab.
U svojoj karijeri igrao za "Gloriu", "Juventus Eneu", "Savoia Fiume", "Fiorentinu", "Fiumanu", "Romu", "Triestinu", "Pisu", "Inattivo", "R.O.M.S.A.-u", "Radnik Fiume" i "Montevarchi". Trenirao je "Orijent", "Radnik", "Montevarchi" i "Vastese".
U pravog igrača izrastao je u riječkim klubovima "Juventus Enea" i "Savoia" prije nego što u prvenstvu 1925/26 ulazi u profesionalne vode s riječkom "Gloriom", Fiorentina_1926-1927, Volk deveti sa desnanajpoznatijim od tadašnjih riječkih klubova. Zaslugom svih igrača, a posebno Volka "Gloria" brzo prelazi prepreke i ulazi u prvu ligu. Dok je igrao za "Gloriju" ime Volk ipak nije bilo poznato van granica.

Vojni rok je služio u Firenci. Ondje je bio i dijelom neslužbene povijesti "Fiorentine". Naime, 1926. je zaigrao protiv "Sampierdarenesea", ali pod lažnim imenom Bolteni jer je prema ondašnjim propisima za vrijeme služenja vojnog roka bila zabranjena svaka vanjska aktivnost. Na slici ljevo, Fiorentina, sezona Rodolfo Volk igra glavom1926/27, Volk deveti sa desna.

1927. vraća se u rodni grad i igra za "US Fiumana" (Unione Sportiva Fiumana - Sportski savez Fiumana). "US Fiumana" je osnovana 02. rujna 1926., kao glavni riječki klub koji će svoje utakmice igrati na Borgomarini na Kantridi pod stjenama. Klub je nastao ujedinjenjem klubovanajjačih riječkih klubova - "Olympia" i "Gloria", i to zbog toga jer se je nakon talijanske aneksije mislilo da jedan jaki klub ima veće šanse nego dva mala u jakoj talijanskoj ligi. Dres je bio narančasti sa bijelom zvijezdom. Prvi trener je bio Mađar Béla Karoly. Prvi predsjednik kliba bio je Pietro Pasquali, a predsjedništvo su sačinjavali: Giovanni Stiglich, Ramiro Antoniani, Federico Battiala, Antonio Capudi, Clemente Marassi, Olivio Musiol, Luigi Pauletich, Albeto Ronchevich, Mario Rora, Anselmo Sandrini, Armando Serdoz, Carlo Simichen, Oscar Sperber, Romeo Sperber i Aristodemo Susmel. U prvoj utakmici odigranoj u talijanskoj ligi US "Fiumana" je pobjedila "Bologniu" 3-2. Takva "Fiumana" prolazi svim nižim ligama i ulazi u Serie A.
Rodolfo Volk zabija gol na utakmici protiv Pro PatrijeOd brojnih igrača "Fiumane", dvojac Rodolfo Volk i Marcello Mihalich su se ipak isticali svojim igračkim sposobnostima i karakterom.

Volk i Mihalich, igrači su iste generacije (1907.), prvi je igrao centarfora, a drugi veznjaka, polušpicu, a u "Napoliju" u sezoni 1929/30 i špicu. Ubrzo su napustili Rijeku u zamjenu za glavna talijanska nogometna središta. Volk je prešao u "Romu", a Mihalich odlazi u "Napoli", zatim igra za "Ambrosiana-Inter", "Juventus" (1933/34) osvajajući naslov prvaka. Na posljetku igra za "Pistoiese" u sezoni 1934/35. (slika ljevo, Volk zabija protiv Pro Patrije)

Rodolfo VolkVolk je imao istančan "sluh" za gol, bio je centarfor kojeg su se bojale sve obrane. Imao je okretnost, snagu udarca i nenadmašivu igru u skoku. Imao je smrtonosni udarac iz svakog djela igrališta. Kao igrač, bio je snažnog udarca, brzih pokreta. Najopasniji je bio kad je igrao leđima prema vratima. Nije imao finu tehniku, ali je postizao pogotke sa svih pozicija, a golovi se računaju.

Sandro Ciotti, poznati golman jednom je rekao:

"Era fulmineo, al punto di essere considerato più pericoloso quando dava le spalle alla porta che quando l'aveva di fronte." ("Bio je munjevit, do te mjere da je bio najopasniji kad je bio okrenut leđima prema vratima, puno više nego kad je gledao u gol").

Volk je volio igrati sa leđima okrenutim prema golu. Talijanski sportski novinari toga vremena nisu odoljeli da ga zbog toga kritiziraju, ali oni nisu shvaćali poantu, to je bilo nešto novo. Oni su to vidjeli kao grešku umjesto da to vide kao prednost. Zapravo, protivnički vratari nisu imali niti prilike niti vremena da shvate smjer lopte: Volk je već na pola okreta pucao prema golu i ne dajući golmanu šansu. Golove je zabijao iz desnog ili iz ljevog okreta jednako, tako da ga niti golmani koji su ga poznavali nisu mogli pročitati, nikada nisu znali odakle će sjevnuti.

Rodolfo VolkZa vrijeme fašističke vlasti, njegovo prezime je bilo talijanizirano u "Folchi", zbog zahtjeva fašističkog režima.

1928. godine, novoformirani klub "A.S. Roma", koja se je pripremala odigrati svoje drugo prvenstvo nakon osnutka, htjela je to odraditi s ambicioznom postavom u borbi protiv velikih klubova sa sjevera, htjela je kupiti od "Fiumane" Rodolfa Volka i Marcella Mihalicha. Isto je htio i "Napoli" pa dolazi do spora koji je jedino mogla riješiti talijanska nogometna federacija. Tijekom ljeta, federacija naposljetku intervenira i donosi odluku o odlasku Volka u "Romu", a Mihalicha u "Napoli". Cijena koju je "Roma" platila za prelazak Volka bila je ogromnih 120.000 lira (današnjih cca 120.000 Eura).
Stigao je u Rim u rujnu 1928. i odmah su shvatili da je on čovjek koji im nedostaje u timu: topnik koji je uvijek vrebao u kaznenom prostoru, a hobi mu je bio zabijanja golova.
Bio je plavokos, masivne građe, pravi Viking. Navijači su ga smatrali herojem, pa je dobio nadimak "Sigfrido" (tal. za "Sigfrida" iz "Sage o Nibelunzima"), a potom je još više porimljeno u "Sigghefrido". Ubrzo postaje miljenik navijača "Rome" koji su ga nazvali "Sciabbolone", za razliku od kralja Victora Emanuela III kojeg su nazvali "sciaboletto" u pogrdnom smislu.

Postao je jedan od njihovih najvažnijih igrača tijekom kraja 1920-ih i 1930-ih. Među njegovim brojnim golovima "najvažniji" je onaj koji je postigao 8. prosinca 1929. tokom prvog gradskog derbija između "Lazia" i "Rome" gdje je "Roma" golom Volka pobjedila 0 - 1.

Rodolfo Volk sezona 1928-29U svom prvom prvenstvu postigao je dvadeset i šest golova. Sljedeće godine, sa dvadeset i jednom golom, završio je na drugom mjestu iza Giuseppea Meazze. U sezoni 1930/31. osvaja titulu najboljeg strijelca Serie A, zabijajući dvadeset i osam puta, što je pomoglo "Romi" da sezonu završi kao drugoplasirani klub Serie A.

Znao je reći:

"Io non penso, io tiro, e finché tiro è facile che segni!" ("ja ne mislim, ja pucam, i dok god pucam, lako je dati gol")

Debi u B reprezentaciji Italije imao je protiv Grčke, postigavši dva od četiri gola za talijansku pobjedu. Odigrao je još četiri puta za azzure, igrajući gladijatorske utakmice i pridonoseći trijumfu talijanskih nacionalnih boja. Postigao je ukupno 5 golova za reprezentaciju.

Nažalost, Volk, unatoč njegovim brojnim golovima, nije bio tehnički nadaren i ta će praznina usloviti ostatak njegove karijere.
U ljeto 1933., "Roma", uz veliko protivljenje navijača, oslobađa Volka njegovog ugovora i on praktički ostaje nezaposlen ali na vrlo kratko vrijeme. Sve to nakon što je klub doveo Italo-Argentinaca Enrica Guaitea, Alessandra Scopellija i Andreu Stagnara te Talijana Elvia Banchera.
I tako, Volk ostavlja "Romu" usred glupih političkih igara između Guaite i Banchera u pravom talijanskom stilu, i usprkos pobuni navijača, odlazi iz kluba.
Za "Romu" je odigrao pet sezona igrajući 157 (154?/160?) utakmica, postigavši 103 pogotka i četvrti je na listi golgetera "Rome" (stanje nakon 2017.).

VolkRazočaranom Volku, tada novi mađarski trener nogometnog kluba "Pisa" Gyorgy Orth 23. rujna 1933. nudi ugovor. "Pisa" u to vrijeme igra u Serie C. Volkova prva utakmica u crnoplavom dresu (nero-azzuri) odrigrana je 23. rujna 1933. protiv "Le Signe". Nije postigao gol, ali "Pisa" pobjeđuje 3-0. Klub dobro napreduje kroz sezonu i postiže osam uzastopnih pobjeda. Prvi poraz stigao je 19. studenog 1933. kod kuće protiv "Livorna B". Veliki dan za Volka bio je na trinaestoj utakmici sezone kada postiže tri gola protiv "Empolija", u utakmici koja je završila 5-0. Tokom sezone Volk postiže 16 golova u 32 utakmice i postaje čovjek zaslužan za uspjeh "crno-plavih".
Rodolfo Volk u napaduNakon te utakmice sa "Empolijem", na starom stadionu "Pise" zvanom "Arena", Volk pozdravlja Pisu i njene navijače. Vraće se u Serie A, u tršćansku "Triestinu", ali na jednu godinu gdje je odigrao samo 6 utakmica i postigao jedan gol.

1935/36. se vraća u "Fiumanu" gdje igra do 1942. U tom je periodu postigao 74 gola u 145 odigranih utakmica dovodeći svoj tim na povijesnu promociju u Serie B u sezoni 1940-41.

Pri kraju svoje karijere u Rijeci će igrati u nižerazrednim klubovima: "R.O.M.S.A." i "Proleter".

Nogomet će igrati do svoje 43 godine. Svoju igračku karijeru zaključuje 1949. u "Montevarchi" iz Toskane s 5 postignutih golova u 14 utakmica.

Nakon nogometne karijere ostaje u Rimu i radi prvi kao portir u sjedištu Totocalcia u Via di Torre Vecchia 319, a zatim šezdesetih godina Ostarjeli Rodolfo Volk pokazuje isječke iz novinakao domar u zatvorenom bazenu u Piazzale Ponte Milvio koji je bio u vlasništvu CONI-a (talijanski olimpijski komitet). Na slici desno, već ostarjeli Rodolfo Volk pokazuje isječke iz novina.
Svoje dane je završio u staračkom domu "Villa delle Querce" u Castelli Romani u Nemiju kraj Rima, nažalost sam i napušten od svih, u bijedi i siromaštvu, nakon što je obolio od srčane bolesti cardiopatia sclerotica compensata.
Umro je 2. listopada 1983. u 77. godini života, sada već u invalidskim kolicima, nedugo nakon što su "Giallorossi" ("Roma") po drugi put osvojili prvenstvo, a Rim i navijači još uvijek feštali. Pogrebna svečanost je održana u kapelici Doma zdravlja Villa delle Querce u Nemiju.
Rim ga i danas, gotovo 100 godina nakon njegova rođenja, još uvijek pamti s velikom ljubavlju.

Ovako ga se sjeća Fulvio Bernardin, njegov suigrač u "Romi":

"Bio je rođen kako bi zabijao golove, a to je i činio. To je bio igrač kojeg smo mi, njegovi suigrači, stalno koristili i slali mu puno lopti, a on je sve kasnije rješavao sam, glavom ili nogom.
Kao čovjek? Doimao se ozbiljnim i šutljivim, ali kad bi se opustio, bio je razigran i veseo.
Uhvatio sam ga prije nekoliko godina dok je radio kao portir na Via di Torre Vecchia 319, i godinu dana sam uspio održavati kontakte sa njime, a onda je iznenada nestao. Našao sam ga u "Villi delle Querce" u Nemiju, u vrlo bjednoj situaciji.
Dobro se sjećam kako se borio na terenu, nikada se nije bunio. On nije bio osoba koja je na udarce nogama odgovarala udarcima nogom, s ramenom prema ramenima. Uzvraćao je udarcem ne prema golu, nego u gol.
Bio je veseo i volio je dobro jesti i još bolje popiti i najsretniji je bio u društvu kolega iz tima. Bio mi je prijatelj i u slobodno vrijeme, kojega smo mi profesionalci u to vrijeme imali koliko smo htjeli. Pet sezona smo igrali zajedno i sjećam se svih njegovih golova, jer su to uvijek bili važni golovi.
Učinkovit na terenu, izvanredan u slobodnom vremenu. Ljudi poput njega ne bi smjeli umrijeti!"

 

Karijera
Sezona Klub Odigranih utakmica Postignutih golova
1923-1924 Juventus Enea ? ?
1924-1925 Savoia Fiume ? ?
1925–1926 Gloria Fiume 15 10
1926–1927 Fiorentina 14 11
1927–1928 Fiumana 16 16
1928–1933 Roma 157 (154? - 160?)
Izvori se razlikuju (službeno 157)
103 (106?)
Izvori se razlikuju (službeno 157)
1933–1934 Pisa 30 16
1934–1935 Triestina 6 1
1935–1942 Fiumana 145 74
1945–1946 R.O.M.S.A. Fiume 2 0
1946–1948 Proleter Fiume ? ?
1948–1949 Montevarchi 14 5

 

Rodolfo Volk, legenda rima

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice