Rijeka, Croatia
Loading



 


Zdravko Matulja
Umro je Zdravko Matulja, jedan od najvećih, najkarizmatičnijih, najtrofejnijih, tehnički potkovanih hrvatskih motociklista. Rođen je u Voloskom (Opatija, Hrvatska) 13. lipnja 1957. Prva sportske iskušenja i radosti doživio je 1972. kada je osvojio Prvenstvo Zajednice općina Rijeka u spretnostnoj vožnji. Godine 1982., nakon iznimnih rezultata u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postaje jedini hrvatski europski prvak u klasi do 50 ccm, ali ne kao član tvorničke momčadi, već kao privatnik. Od 1983. do 1990. je u tri različite klase, 50, 80 i 125 ccm, nastupao na 17 utrka svjetskog prvenstva, da bi najbolji rezultat sezone ostvario 1984. s 12. mjestom u klasi 80 ccm. Umro je 26. prosinca 2022. RIP veliki čovječe.


 


riječki dvoglavi orao

Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Benzoni Giovanni Antonio (Benzoni, Ivan Antun)

Benzoni Giovanni Antonio (Benzoni Ivan Antun)Rođen: Rijeka, 23. svibnja 1693.
Umro: Rijeka, 3. prosinca 1745

Roditelji: Felice (Rijeka, 1662. - Rijeka, 24. srpnja 1716. ) i Orsola (Uršula, rođena de Marotti)
Braća: Stefan Giovanni (1690. - 1749.), barun, Giuseppe Gabriele (1700. - 1781.), Helena (udana Gerlicich), Francesco Saverio, Giovanna, Giuseppina Lumaga

Giovanni Antonio Benzoni je bio kanonik u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci, potom sudac crkvenog sudišta i glavni vikar Pićanske biskupije, modruški arhiđakon, carski savjetnik u Rimu, a od 1730. biskup Modruško-senjske biskupije. Benzoni je bio poznat po angažmanu na obnovi i uređenju crkava, vjerskoj i općoj izobrazbi, i, premda je potekao iz plemićke obitelji, bio je vrlo skroman čovjek i druželjubiv čovjek posvećen pomaganju potrebitima.
Kao vrlo poduzetan, na bečkom je dvoru isposlovao stipendiju za školovanje šestorice svojih klerika u isusovačkom kolegiju u Rijeci, a svećenicima je pribavio materijalnu pomoć. U vrijeme svojeg biskupovanja povremeno je stanovao u Senju, no najveći dio vremena provodio je u obiteljskoj kući u Rijeci.
On je bio i naručitelj palače na riječkoj Grivici odmah pored crkve Svetog Vida.

Obitelj Benzoni došla je u Rijeku oko 1650. godine, kada su se u Rijeku doselila dvojica braće, trgovci iz Cremone, Giovanni Battista i Vincenzo. S vremenom su stekli građanstvo, a bili su i prilično imućni. Pripadnici te obitelji, koja je 1720. dobila i plemićki naslov, bili su vrlo ugledni i aktivni u javnim i crkvenim krugovima. Njegov ujak Juraj Franjo Ksaver Marotti bio je pićanski biskup od 1714. do 1740. Marotti, veliki poklonik trsatskog svetišta, je 7. rujna 1715. okrunio sliku Majke Božje, Gospe Trsatske, krunama iz zaklade kneza Aleksandra Sforze. Bila je to prva krunidba Gospina lika izvan Italije.

Mlađi sin Giovannija Battiste, Felice, rođen 1662., bio je inspektor državnih pomorskih dobara u Primorju, a istaknuo se i u ratu za španjolsko nasljeđe. Bio je oženjen Orsolom de Marotti, kćeri Nicole de Marottija, i s njom je imao tri sina i tri kćeri, od kojih je najstariji bio Giovanni Antonio Benzoni.
Oba Giovannijeva roditelja potječu iz uglednih riječkih patricijskih obitelji. Giovannijeva sestra Helena de Benzoni udala se za Georga Antonia Gerlicicha koji je također bio iz bogate patricijske obitelji. Druga sestra Giovanna Također se bogato udala za Antonia de Vernedu (1693. – 1774.), riječkog arhitekta. Antonio de Verneda je izradio projekt i izgradio kuću Gioveniju Antoniu Bezoniju pokraj crkve Sv. Vida

Giovanni Antonio Benzoni je u Perugi studirao filozofiju i teologiju i ondje doktorirao 1713., a potom je u Rimu studirao govorništvo. U Rimu je 29. kolovoza 1717. zaređen za svećenika.

Po povratku u Rijeku postao je kanonik Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Zatim postaje generalni vikar svog ujaka i pićanskog biskupa Juraja Franje Marottia.

Nedugo nakon toga car Karlo III, car Svetog Rimskog Carstva, ga je imenovao modruškim arhiđakonom, posebnim savjetnikom svoje ambasade pri Sv. Stolici i čuvarem carskog arhiva u Rimu. Od propagande u Rimu nabavio je hrvatskih i glagoljskih liturgijskih knjiga i moralno-teoloških priručnika te ih je dijelio kleru.

God. 1716, prigodom posvete Nikole Pohmajevića za senjsko-modruškog biskupa, Benzoni je održao govor na latinskom jeziku koji je 1718. tiskan u Ljubljani. Biskup Nikola Pohmajević rođen je u Bribiru kraj Novog Vinodolskoga. Potvrđen je za senjsko-modruškog biskupa 16. travnja 1717. godine. Biskupovao je u Senju sve do godine 1730. kada je i umro. Pokopan je u senjskoj stolnoj crkvi23 9. veljače 1730. pod glavnim oltarom.

31. srpnja 1730 odabran je za senjsko-modruškog biskupa, a 2. listopada 1730 taj je odabir potvrđen. Već je 8. listopada 1730 zaređen za biskupa.

1742. godine, prve nedjelje nakon Uskrsa, posvećena je nova crkva Svetog Vida. Posvetio ju je pulski biskup Andrea Balbi. Vizitacija biskupa Giovannija Andree Balbija govori kako je Oltar svetoga Križa još u gradnji. Oltar je bio pod patronatom riječke plemićke obitelji Gaus. Ona je skrbila i nad kapelom svetog Kuzme i Damjana koja se nalazila uz zvonik, a porušena je 1720. godine. Stoga su na novi oltar postavljene mramorne skulpture svetih liječnika kao uspomena na titular nekadašnje kapelice. Oltar svetoga Križa je krajem 1742. posvetio senjsko-modruški biskup, Riječanin Giovanni Antonio Benzoni. Oltar svetog Križa altarističko je i kiparsko remek-djelo Antonija Michelazzija.

Kao senjsko-modruški biskup, puno je vremena provodio u Rijeci. Zato je dao izgraditi svoj dom u Rijeci. Izabrao je lokaciju tik uz crkvu Svetog Vida. Projekt izgradnje svoje kuće biskup Benzoni povjerio je arhitektu Antoniju de Vernedi (1693. – 1774.), jednom od najznačajnijih graditelja prve polovine 18. stoljeća u Rijeci i Primorju. De Verneda je kao vojni inženjer vodio i gradnju luke i brodogradilišta u Kraljevici, sudjelovao je u izgradnji riječkih Lazareta, a vodio je obnovu i dogradnju gradske vijećnice te zvonika i crkve Sv. Roka. Oženio se Giovannom Benzoni, biskupovom sestrom, s kojom je od tada stalno živio u Rijeci, u kući koju je sam izgradio na Rovu (istočni dio Korza).

Giovanni Kobler (1811. - 1893.) u svom povijesnom djelu "Memorie per la storia della liburnica città di Fiume" donosi podatak da je Vernedin projekt obuhvatio proširenje kuće prema uličici koja vodi na Trg San Michele, dakle, prema crkvi Svetog Vida. To znači da su neke strukture već tada postojale, no danas ih ipak nije moguće točno identificirati.

Umro je 3. prosinca 1745. u, a sahranjen je u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvor:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice