U slavu 25. svibnja g. 1862. na Grobničkom polju
U´ nom kraju što ga morje paše
To hrvatsko sinje naše more;
Kud hrvatska kruna njekad sjaše,
Pružaju se gole kršne gore;
I sried gora, stanovi nevolje,
Pustom krši posijano polje.
Da bi stranac putem stao ôde
Neznajući prošle slavne sgode,
Pa da gleda, dok mu oči vire,
Kako s´ krši pustim polje šire;
Rek´ bi: «Stvorac stvoriv sviet u slavi».
Sve uresi ovo zaboravi.»
Al se vara. – Stvorac sveznajući.
Koj ukrasi svjeta širinu,
Vječnim okom ovu krš neminu,
Obustaviv um tu svemogući
Reče: «Nek nad pustim poljem time
Čovjek svoje sam proslavi ime».
Minu časi, minu duga ljeta.
Već dozrieva konac starjeg vieka,
A to polje svejednako čeka
Umotvorne ruke viečna dlieta,
Da se slavna sgoda u-nj usieče,
Da se krši ti ovjekovječe.
Kada netom od istoka grne,
Kao lava smrtonosna kleta
Izpod magle, gdje no plamti crne
Pasoglavska krvožedna četa
Sa visina ledenog Altaja,
Da osveti kćerku od Kublaja.
Moskva pade, hrabri Ljah malahne,
Lahki Magjar krvnom glavom bježi,
S´ straha Niemac jedva da već dahne,
U okovih sviet istočni leži:
Sad će s´ klanjat svomu gospodaru,
Europa, bjesnomu Tataru.
Valaj neće! Božji izabrani
Zatočnici ponosne Europe
Silnom štitu silne prsi sklope
Silno kliknu: «Crna gujo stani!»
Planu slava staroslavnog stiega,
Kleti Tatar put istoka bjega.
Tko to bjaše, koji buru skrši,
Tko l´posvetu Europi spasi,
Božju kazan nad nevjernim svrši,
Gdje mu zemlja, kak mu ime glasi?
Nuder znajte tko barbara smlati;
Na toj krši bjahu to Hrvati.
Na toj krši krvnim slovom stoji,
Da je narod manji tisućputa,
Kad već sasma sviet kršćanski sdvoji
Satro vraga slobode si ljuta;
Tu s´usječe ime vječnim dlietom
Da Hrvatska vjekuje pred svietom
Minu časi, minu duga ljeta,
Već dozrieva zora novog vieka:
Dugo zemlja bješe tugom speta,
Al i bolje sreće se dočeka:
Jer se zahman ona moć zatire,
Što iz vira vječnoga izvire.
I gdje naidje narod sreća bolja,
Gdje mu sviće mlada tek sloboda,
Pak se skuplja usried toga polja,
Da se svetoj slavi slavan oda:
Da si sinom Primorja posveti
Stieg junački na ovoj vrhleti.
Ah uzdigni slavni naš vladiko
K otcu vječnom tvoje vjerne ruke!
Kaži mu, da narod naš je vikô
Na slobodu, ne na robstva muke,
I blagoslov višnjeg neba zovi
Na taj barjak, znak slobode novi;
Nek se širi po hrvatskih strana´
Kao krila labudova biela,
A pod njimi četa hrabra smjela,
Trepet njegda silnog Batu-Kana;
Narod, komu baština je slava;
Narod, koj se brani štitom prava.
A vi braćo stojte kano skala
Muž do muža, geslobudi «sloga!»
Nebojte se bure biesnih vala´
Uzdajte se u svog starog boga,
Stiže l´ njekad prieka vas nevolja,
Sjećajte se Grobničkoga polje.
August Šenoa
Kreirao: SEAS
Background picture copyright: 